Page 78 - STAV broj 343

KULTURA

Pitati o onom o čemu niko ne pita

OVDJE JE NA DJELU

VELIKA POTRAGA

Ernad Musić, “Infinitum”, poezija, “ShuraPublikacije”,
Piše: Željko GRAHOVAC
Opatija, 2021.

rnad Musić objavio je ovu knjigu pjesme imaju nešto od jezičkog kolorita
poezije (koja je upravo izašla iz balada, pastorala i idila, ali i ponešto od
štampe) kao prvu – bez obzira na zvuka junačke epike i drevnobosanskog
Eranije pokušaje ulaska u književni jezika srednjovjekovnih epigrafskih za-
život (koji pripadaju manje-više prethisto- pisa i tekstova. To je u formi sna (Husa-
riji njegovog pjesnikovanja). Tim prije je na, našeg savremenika) ispričana priča o
za svaku pohvalu nakladnik “ShuraPu- ljubavi između Djevne i Sanka, mitskih
blikacije” iz Opatije, koji je našao razlog likova predosmanske Bosne, o ljubavi
i način da pjesnika iz Srebrenika (BiH) nesretno okončanoj, u kontekstu (često
objavi u Opatiji (Hrvatska): kad bi bilo ponavljanom) herojskog otpora vojnički
više ovakvih primjera kulturne saradnje jačem zavojevaču.
na bivšim jugoslavenskim prostorima! Svoje opravdanje ovakav ulazak u
Rukopis knjige Infinitum ima trojnu knjigu poezije ima u tome što daje prvi
strukturu, posložen je u tri ciklusa: prvi impuls transpovijesnosti (predvremenosti i
je mikropoema Husanov san (s dvanaest nadvremenosti), u frekvenciji koje će biti
pjesama), drugi je ciklus od 25 intimi- ispisan i najveći dio preostalih tekstova.
stičkih tekstova, u kojima se postavlja Pjesnik uvijek prelazi granice (između
pitanje epohalnog kontekstualiziranja onog što je bilo i sadašnjeg, između svih
(ko sam, šta sam, gdje sam, u kojem i u ostalih temeljnih ontoloških polariteta –
kakvom svijetu), dok treći ciklus (otvo- života i smrti, materijalnog i duhovnog,
ren kao posvetom čuvenom Epikurovom stvarnog i imaginarnog), kako je to for-
dosjetkom o smrti, koje nema dok smo mulirao Saramago – “riječi (su) ustvari
mi tu, a koja, kad dođe, nema nas) čini samo kamenje postavljeno da bismo preš-
dvadesetak tamnije boje refleksivno-me- li preko brze rijeke, a razlog zbog čega je
tafizički profiliranih tekstova (s dubokim to kamenje tamo je taj da možemo da se
doživljajem prožimanja Erosa i Tanato- dočepamo druge obale”. O drugoj je oba-
sa). Ovdje je na djelu velika potraga – s li uvijek riječ (Selim Arnaut je u pjesmi
jedne strane potraga pjesnika za formom Heroino to izrazio ovako: “Doba se me- ukrašenih lirskih katrena sve do ludički,
(koja češće urodi plodom, plodom ova- đusobno oponašaju kao/ zamasi plivača. somnambulno obojenih stihovnih fan-
kvog ili onakvog teksta), a s druge strane Rijeka je mater/ što čuva svoju djecu po- tazija ili do pjesama u prozi. Nije ništa
potraga forme za pjesnikom (koja je neizvje- bjeglu na obalu”); druga obala je i rodna neobično posezati za raznim formama
snija, teža i okončava urađajući plodom upojedinjenost bića (koje žudiš kao svoju i kad to čine značajni pjesnici. Bitno je
Knjige, koja veliko početno slovo duguje drugu polovinu), druga obala je i smisao/ da je sjeme tu, u zemlji, a naći će se već
činjenici da nije tek sadržana/sačinjena od svrhovitost života, onako kako nam je koja je vrsta plodne zemlje najpovoljnija:
svih tekstova unutra, već da svi tekstovi zadata ili kako je pokušavamo odrediti i “Na uši život iscuri. Kao sova il ko
nju sadrže u sebi, kao sjeme). sačuvati, druga obala je također i (samo) snena mačka/ vrijeme u suton pred ka-
Autor nije slučajno kao moto poe- spoznaja koja nas prožima do u najponor- pijom tuli./ Kako sam zaspo i kako sam
me Husanov san naveo Gogolja: “Smijao niju dubinu vlastitog bića. budan,/ čime je i čemu ovaj san trudan?/
sam se rodu ljudskom, ali kroz nevidljive I u izražajnostilističkoj ravni ova mi- Biće da je u ambisanju kiše po krovu ne-
suze.” Dvanaest pjesama koje je čine jesu kropoema razvidnim čini nepristajanje stalo/ gladi i žeđi njine, biće da je u julu/
lirsko transpovijesno prožimanje duhom, na zadatost poetičkih obrazaca – kao da po granama trešnje rascvalo se inje./
ozračjem, usudom i tragikom podneblja. se to podrazumijeva, da se u određenom Tako je sve blisko i blizu meni,/ a ja da-
Ispjevane u kodu narodne epsko-lirske epohalnom kontekstu ne smije na onaj ili lek i dalji svemu!” (“Tako je sve blisko
poezije, s rasponom od klasičnog dvana- mora na ovaj način pisati poezija. Upravo i blizu meni”)
esterca do punog homerovskog ili vergi- otud njegovo posezanje za raznim forma- Ovo je poezija, treba je iščitavati – i ona
lijevskog heksametra, šesnaesterca, ove ma: od aforističkih zapisa, preko rimom će sama naći svoj tekst i kontekst. Zašto

78 1/10/2021 STAV