Page 75 - STAV broj 343
P. 75

KRIVO SRASTANJE



                                             O Tuzli, sufijama i novomuslimanima

                                            OSIM OVOG KOJIM



                                            KROČIM, DRUGOG



                                            PUTA NEMAM




                                            Za ovaj grad začudna pojava, no ne posve neobjašnjiva: Tuzla s
                          Piše:             okolinom, a i šire, besperspektivni je, diskriminirajući i poluanarhizirani
                          Sadik IBRAHIMOVIĆ  teritorij, neuređen, neposložen, bez bilo kakvog, čak i iole artikuliranog
                                            sociopolitičkog i ekonomskog koncepta. Institucije sistema postoje,
                                            ali su same sebi svrha. Njihovu inertnost i hermetiziranost budno prate
                                            agilne nevladine organizacije, svako malo saopćenjima za javnost
                                            ukazuju na propuste i promašaje u sebe usukanog sistema i tu svoju
                                            besplodnu, mračnu i nikom potrebnu šupljaru masno naplaćuju.




                io je to jedan od onih dana kad   “novomuslimane”! Uskogrudi, anahroni,   hermetiziranost budno prate agilne nevla-
                mi ništa, ama baš ništa nije po-  isključivi, slijepo uvjereni da je njihovo po-  dine organizacije, svako malo saopćenjima
                lazilo za rukom, ali o detaljima   imanje vjere jedino pravo i ispravno, veliki   za javnost ukazuju na propuste i proma-
         Bne bih. Znam da je tad najbolje   u vlastitim očima, netrpeljivi prema onima   šaje u sebe usukanog sistema i tu svoju
         ostaviti sve, napraviti pauzu i sjesti s mi-  koji promišljaju i djeluju drukčije, a, ako   besplodnu, mračnu i nikom potrebnu
         rom, međutim, dok sjedim “s mirom” i   nisi znao, derviše smisliti ne mogu, jer...  šupljaru masno naplaćuju.
         razmišljam šta ću i kako ću, osluškujem   – Zbog čega im derviši smetaju?  Narod je, pak, nebitan i o njemu niko
         nutrinu i podmukli nemir koji, mic po   – Upravo iz suprotnih razloga: neznat-  ne brine. Osim, možda, oficijelnih vjer-
         mic, biva u meni sve jači. Pa, budući pre-  ni su u vlastitim očima, žive vjeru, a ne   skih struktura koje nam obećavaju raj-
         iskusan, znam i to šta će ubrzo uslijediti:   od vjere, u svakom dobrom čovjeku vide   ske ugode. Kad umremo, naravno, i pod
         tegobno osjećanje pustoši. Pomislih kako   biće bolje od njih, tolerantni su, otvoreni   uvjetom da smo za života bili darežljivi,
         mi valja hitro reagirati, jer ako se ne di-  za dijalog s drugim i drukčijim, poštuju   neporočni i bogobojazni.
         gnem, obučem i izađem, bilo gdje, bilo s   pripadnike i svetinje drugih konfesija...   A pošto ovozemaljski pakao već ku-
         kim, ostat ću satima prikovan u fotelji,   Osim toga, a možda ni to nisi znao, u te-  šamo – rezoniraju obespravljeni i očajni
         paliti cigaretu za cigaretom i kao autista   kiju dolaze i katolici i pravoslavci, dodu-  – divno bi bilo uživati u rajskim perivoji-
         zuriti u žmirkava svjetla na Ilinčici. Stoga,   še, uglavnom zbog dersova iz Mesnevije,   ma, pa otud, iz čiste muke i beznađa, tako
         ustajem kao oparen, oblačim se i izlazim.  a i obred zikra im je otvoren, dakako,   snažan interes za vjeru, sufizam osobito.
            I, sreće kakve već jesam, zaista naila-  ako to žele.                 Vjerom i vjerovanjem, međutim, ne
         zim na bilo koga. Pijemo kahvu i šutke   – E, onda me ne čudi zašto ih “no-  plaćaju se računi niti školuju djeca, pa,
         gledamo u bezličnu masu ljudskih tjelesa   vomuslimani” smisliti ne mogu – reče   živeći košmarnu svakodnevicu između
         koja se gore-dolje giba glavnom ulicom.  bilo ko i ode.               čekića i nakovnja, ovi tragaoci za izla-
            – Džamija je sve – reče bilo ko.   Dobro je, uljudno i brzo sam ga se ri-  zom iz vlastitog beznađa brzo i, nažalost,
            – Kako to misliš?               ješio, pomislih.                   uspješno pogube vezu s realnošću.
            – Pa jednostavno. Džamija je cilj.  Klasični površni teološki skolastik, be-  I onda dođu meni. Da mi objašnjava-
            – Koliko znam, džamija je Božija kuća   zopasan doduše, ali jako naporan u svojim   ju šta je vjera. Ali ni ja nisam od jučer:
         u kojoj neko, usput, zarađuje i plaću. A   nabrzinu napabirčenim opservacijama.  oni meni o vjeri, ja njima o politici, oni
         to što ti tvrdiš akaidska je inverzija. Po-  Tuzla je puna takvih i najčešće ih in-  o politici, ja o fudbalu...
         brkao si suštinu i formu. U krajnjem, a   teresira sufizam.              Brzo odustanu. Odmahnu rukom, za-
         valjda me nećeš pogrešno shvatiti, ne tre-  Za ovaj grad začudna pojava, no ne   ključe da sam poludio i žurno odu.
         ba ti džamija da bi bio vjernik, dok bez   posve neobjašnjiva: Tuzla s okolinom, a   Jednog takvog, istina, kako rekoh, be-
         Boga vjera nije moguća. Dakle, cilj je Bog.  i šire, besperspektivni je, diskriminiraju-  zazlenog, večeras sam se uljudno kutarisao.
            – Čudan si ti.                  ći i poluanarhizirani teritorij, neuređen,   Koliko dugo će mi to uspijevati, ne
            – Zašto?                        neposložen, bez bilo kakvog, čak i iole   znam. Ali znam da, osim ovog kojim de-
            – Preslobodno razmišljaš. Opasno je   artikuliranog sociopolitičkog i ekonom-  cenijama kročim, drugog puta nemam.
         to što pričaš.                     skog koncepta.                        Stoga, tiho, nenametljivo i bez mno-
            – Naprotiv. Opasno je biti zaroblje-  Institucije sistema postoje, ali su   go mudrovanja, idem dalje, pa šta mi
         nik dogmatskih predrasuda. Pogledaj   same sebi svrha. Njihovu inertnost i   Bog da.                 n


                                                                                                    STAV 1/10/2021 75
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80