Page 75 - STAV broj 343
P. 75
KRIVO SRASTANJE
O Tuzli, sufijama i novomuslimanima
OSIM OVOG KOJIM
KROČIM, DRUGOG
PUTA NEMAM
Za ovaj grad začudna pojava, no ne posve neobjašnjiva: Tuzla s
Piše: okolinom, a i šire, besperspektivni je, diskriminirajući i poluanarhizirani
Sadik IBRAHIMOVIĆ teritorij, neuređen, neposložen, bez bilo kakvog, čak i iole artikuliranog
sociopolitičkog i ekonomskog koncepta. Institucije sistema postoje,
ali su same sebi svrha. Njihovu inertnost i hermetiziranost budno prate
agilne nevladine organizacije, svako malo saopćenjima za javnost
ukazuju na propuste i promašaje u sebe usukanog sistema i tu svoju
besplodnu, mračnu i nikom potrebnu šupljaru masno naplaćuju.
io je to jedan od onih dana kad “novomuslimane”! Uskogrudi, anahroni, hermetiziranost budno prate agilne nevla-
mi ništa, ama baš ništa nije po- isključivi, slijepo uvjereni da je njihovo po- dine organizacije, svako malo saopćenjima
lazilo za rukom, ali o detaljima imanje vjere jedino pravo i ispravno, veliki za javnost ukazuju na propuste i proma-
Bne bih. Znam da je tad najbolje u vlastitim očima, netrpeljivi prema onima šaje u sebe usukanog sistema i tu svoju
ostaviti sve, napraviti pauzu i sjesti s mi- koji promišljaju i djeluju drukčije, a, ako besplodnu, mračnu i nikom potrebnu
rom, međutim, dok sjedim “s mirom” i nisi znao, derviše smisliti ne mogu, jer... šupljaru masno naplaćuju.
razmišljam šta ću i kako ću, osluškujem – Zbog čega im derviši smetaju? Narod je, pak, nebitan i o njemu niko
nutrinu i podmukli nemir koji, mic po – Upravo iz suprotnih razloga: neznat- ne brine. Osim, možda, oficijelnih vjer-
mic, biva u meni sve jači. Pa, budući pre- ni su u vlastitim očima, žive vjeru, a ne skih struktura koje nam obećavaju raj-
iskusan, znam i to šta će ubrzo uslijediti: od vjere, u svakom dobrom čovjeku vide ske ugode. Kad umremo, naravno, i pod
tegobno osjećanje pustoši. Pomislih kako biće bolje od njih, tolerantni su, otvoreni uvjetom da smo za života bili darežljivi,
mi valja hitro reagirati, jer ako se ne di- za dijalog s drugim i drukčijim, poštuju neporočni i bogobojazni.
gnem, obučem i izađem, bilo gdje, bilo s pripadnike i svetinje drugih konfesija... A pošto ovozemaljski pakao već ku-
kim, ostat ću satima prikovan u fotelji, Osim toga, a možda ni to nisi znao, u te- šamo – rezoniraju obespravljeni i očajni
paliti cigaretu za cigaretom i kao autista kiju dolaze i katolici i pravoslavci, dodu- – divno bi bilo uživati u rajskim perivoji-
zuriti u žmirkava svjetla na Ilinčici. Stoga, še, uglavnom zbog dersova iz Mesnevije, ma, pa otud, iz čiste muke i beznađa, tako
ustajem kao oparen, oblačim se i izlazim. a i obred zikra im je otvoren, dakako, snažan interes za vjeru, sufizam osobito.
I, sreće kakve već jesam, zaista naila- ako to žele. Vjerom i vjerovanjem, međutim, ne
zim na bilo koga. Pijemo kahvu i šutke – E, onda me ne čudi zašto ih “no- plaćaju se računi niti školuju djeca, pa,
gledamo u bezličnu masu ljudskih tjelesa vomuslimani” smisliti ne mogu – reče živeći košmarnu svakodnevicu između
koja se gore-dolje giba glavnom ulicom. bilo ko i ode. čekića i nakovnja, ovi tragaoci za izla-
– Džamija je sve – reče bilo ko. Dobro je, uljudno i brzo sam ga se ri- zom iz vlastitog beznađa brzo i, nažalost,
– Kako to misliš? ješio, pomislih. uspješno pogube vezu s realnošću.
– Pa jednostavno. Džamija je cilj. Klasični površni teološki skolastik, be- I onda dođu meni. Da mi objašnjava-
– Koliko znam, džamija je Božija kuća zopasan doduše, ali jako naporan u svojim ju šta je vjera. Ali ni ja nisam od jučer:
u kojoj neko, usput, zarađuje i plaću. A nabrzinu napabirčenim opservacijama. oni meni o vjeri, ja njima o politici, oni
to što ti tvrdiš akaidska je inverzija. Po- Tuzla je puna takvih i najčešće ih in- o politici, ja o fudbalu...
brkao si suštinu i formu. U krajnjem, a teresira sufizam. Brzo odustanu. Odmahnu rukom, za-
valjda me nećeš pogrešno shvatiti, ne tre- Za ovaj grad začudna pojava, no ne ključe da sam poludio i žurno odu.
ba ti džamija da bi bio vjernik, dok bez posve neobjašnjiva: Tuzla s okolinom, a Jednog takvog, istina, kako rekoh, be-
Boga vjera nije moguća. Dakle, cilj je Bog. i šire, besperspektivni je, diskriminiraju- zazlenog, večeras sam se uljudno kutarisao.
– Čudan si ti. ći i poluanarhizirani teritorij, neuređen, Koliko dugo će mi to uspijevati, ne
– Zašto? neposložen, bez bilo kakvog, čak i iole znam. Ali znam da, osim ovog kojim de-
– Preslobodno razmišljaš. Opasno je artikuliranog sociopolitičkog i ekonom- cenijama kročim, drugog puta nemam.
to što pričaš. skog koncepta. Stoga, tiho, nenametljivo i bez mno-
– Naprotiv. Opasno je biti zaroblje- Institucije sistema postoje, ali su go mudrovanja, idem dalje, pa šta mi
nik dogmatskih predrasuda. Pogledaj same sebi svrha. Njihovu inertnost i Bog da. n
STAV 1/10/2021 75