Page 47 - STAV broj 248

prethodile godine upornog roditeljskog Sarajevo odobren je rad 100 asistenata, a pozdrav. Ajna je drugačija od nas kada je
rada. Najteži moment u cijeloj priči bio je djece s poteškoćama u razvoju je više. U riječ o učenju, ali kada je o igri riječ, ista
trenutak kada su saznali za Ajnino stanje: sarajevskoj OŠ “Grbavica 1”, od traženih je kao i mi”, zaključuju ove djevojčice.
“Kada mi je doktorica došla i rekla da di- osam asistenata, Ministarstvo za obrazo- I dok su pojedini predmeti poput Ma-
jete vjerovatno ima Daunov sindrom, da vanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo tematike Ajni teško shvatljivi, dobro joj idu
nema refleks gutanja i da najvjerovatnije odobrilo je dva. Engleski i Njemački, voli Vjeronauku i Moju
neće moći hodati, kroz glavu su mi prošle “Neki iz nevladinog sektora se neće sa okolinu, a ono što je čini posebno sretnom
slike najtežih oblika tog sindroma o koji- mnom složiti, oni smatraju da se djeca tre- jesu konji s kojima osvaja medalje. Dvana-
ma sam ranije čitala u literaturi i od šoka baju osamostaliti, ali, po meni, asistenti su est godina nakon uspostavljanja dijagnoze
sam izgubila svijest”, priča majka Larisa. izuzetno važni”, naglašava Larisa. i prognoze da neće moći hodati, ova dje-
U narednim danima Larisa se borila Sličnog je mišljenja i Ajnina učiteljica vojčica veselo trčkara ispred škole, igra
s osjećajem potpune beznadežnosti i pita- Ismeta Frašto: “Ako je asistent educiran se u parku, druži se s prijateljima. Borba
njem “zašto baš meni”. No, težak porod i zna raditi s djecom, od velike je pomoći njenih roditelja, učiteljice, nastavnika i
koji su jedva preživjele, Larisi je bio znak i djetetu i učiteljici. Učitelj se tada može asistenata urodila je plodom.
da mora nastaviti dalje i da postoji razlog posvetiti drugoj djeci i povremeno uklju- O budućnosti, kaže Larisa Šabotić, ne
zbog kojeg su ostale žive. čiti dijete u rad s ostalom djecom. Ako želi razmišljati previše: “Ja se nadam da
“Shvatiš da se moraš boriti, da imaš cilj asistent nije educiran i sjedi samo pored ćemo Ajnu uspjeti potpuno osposobiti za
i da sve nije tako crno kako izgleda. Vjera djeteta, ništa se nije postiglo. Inkluzija je život i posao. Ona jako voli prirodu, ba-
mi je pomogla u tome. U jednom trenut- provodiva ako imate educiranog asistenta, štu, cvijeće, konje, i ja se nadam da će se
ku shvatiš da ti je u tom djetetu sva sreća učitelja s praksom u inkluziji, tim za po- ona pronaći u jednom takvom zanimanju.
ovog svijeta. Tipična djeca često su vrlo dršku (defektolog, logoped, edukator-re- Ono što je meni najvažnije jeste da bude
egoistična, moja Ajna nije. Onoliko koli- habilitator) i roditelje koji hoće, razumiju zdrava i sretna.”
ko se ti potrudiš s njom, duplo ti se vrati, i prihvataju. Zajedno ćemo postići mnogo Ajna je samo jedno od djece s Dauno-
ona ti baš zna uljepšati dan i pokazati šta više za dijete.” vim sindromom u Bosni i Hercegovini,
je važno”, kaže Larisa. Sudeći po riječima Ajninih drugara, čiji tačan broj nije poznat, jer zvaničnog
Prema njenim riječima, ono što je naj- učiteljica Ismeta postigla je ono najviše: registra nema. Svako od ove djece priča
važnije za roditelje djece s Daunovim sin- naučila je djecu da prihvate jedni dru- je za sebe, njihovi su simptomi različiti,
dromom i samu djecu jeste to da što prije ge bez obzira na mane i nedostatke, jer a razvojne poteškoće kreću se od umje-
prihvate činjenično stanje i počnu raditi cilj inkluzivne nastave nije samo naučiti renih do vrlo intenzivnih. O tome može
na razvoju djeteta: “Godinu dana, svaki dijete s poteškoćama da čita, piše, sabi- li dijete ići u redovnu školu ili je speci-
dan, četiri puta dnevno, po pola sata ra- ra, već dati priliku tom djetetu da bude jalna škola bolja opcija za razvoj djeteta,
dila sam s njom vježbe po Vojti, upisali dio društva. prema novom pravilniku, odlučivat će
smo je i na kurs jahanja, što je za nju bilo Za Asju, Enu, Esmu, Hanu, Aldinu i stručni timovi škola i mobilni stručni
jako korisno, tako da je Ajna prohodala ostale školske drugare, Ajnino pohađanje timovi. Larisa Šabotić napominje da je
s 18 mjeseci, iako su prognoze govorile redovne škole je “najnormalnija” stvar na ključna rana intervencija, da dijete ne
drugačije. Nakon toga, počela je pohađati svijetu. Bez nje, kažu, njihov razred ne bi treba zaključavati u kuću, već raditi na
poludnevni boravak u vrtiću.” bio potpun: “Bez nje to ne bi bilo to. Ona njegovoj socijalizaciji. Njena preporuka
je super drugarica, s njom se svi dobro sla- roditeljima djece s ovom dijagnozom je-
UZ EDUCIRANE ASISTENTE, INKLUZIJA žemo, ona je dio našeg razreda. S njom se ste da se čim prije obrate Udruženju “Ži-
JE PROVODIVA uvijek šalimo, ima neke svoje šale, nadije- vot s Downovim sindromom”, koje će
U vrtiću je Ajna imala asistenta, a ta va nam smiješna imena i tako se zezamo. im pružiti svaku vrstu podrške, tako da
praksa nastavila se i u drugom i trećem Također, voli da nam pjeva, izađe pred ci- neće morati lutati, kao što je to bio slučaj
razredu osnovne škole. Upravo prisustvo jeli razred na času Muzičkog i pjeva nam.” s njom. Iako je početak bio težak, danas
asistenta na nastavi, koji će biti na raspola- Ono što je je posebno kod Ajne, ističu su za Larisu stvari potpuno jasne – Ajna
ganju djetetu, Larisa smatra veoma bitnim. ove djevojčice, jeste njena želja da svoje je njenom životu dala novi smisao: “Od
Istovremeno, nedovoljan broj asistenata drugare usreći: nje nikada nećete doživjeti ništa loše, u
jedan je od najvećih problema i roditelja “Kada vidi da je neko tužan, ona odmah njoj nema nimalo zlobe ni pakosti. Ona
i prosvjetnih radnika. U cijelom Kantonu priđe i zagrli ga. S njom imamo i poseban je naša nagrada.” n

STAV 5/12/2019 47