Page 49 - STAV broj 248

Kemail Hajdarević kaže da je njegov put bio put dječaka koji se bori da preživi u nemogućim
uvjetima, koji danima ne jede, koji nosi ranjenike, donosi im vodu. “I uvijek kad mi je teško
u životu, ja se sjetim tih situacija i tih ranjenika koji su se borili i nas koji ih nismo ostavili.
Kad me danas neko pita kako sam uspio sve to preživjeti, toliko dana bez hrane, jedući

samo voće i lišće, ne znam odgovoriti”

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ

a dan pada Srebrenice, prema zva- geostrateški položaj, jer je spajalo općine krpili lopte. Poslije škole smo išli na izlete
ničnim podacima, put slobodnog Zvornik, Bratunac i Vlasenicu, u prvoj go- po okolnim brdima i selima i brali kruške,
teritorija Bosne i Hercegovine za- dini rata pretrpjelo je najžešću ofanzivu. Na jabuke i šljive. Naberem 4-5 kg krušaka,
Nputilo se između 10.000 i 15.000 tom prostoru opstali smo do marta 1993. prodam ih i za to kupim kilo brašna. Tako
Bošnjaka, uglavnom punoljetnih muškara- godine, izdržavši 2-3 vrlo jake ofanzive. sam pomagao porodici. To je bila svakod-
ca, koji su pokušavali spasiti vlastitu glavu. Međutim, posljednju, koja je trajala oko nevna borba”, priča nam Kemail.
U toj velikoj koloni, od koje je na slobodni dva mjeseca, nismo izdržali i stanovništvo U Srebrenici je u toku rata postojalo
teritorij tuzlanskog kraja dospjelo oko 3.500 se povuklo prema Srebrenici, manji dio udruženje “Zen Satori”, preteča današnjeg
onih što su krenuli iz Srebrenice, bio je i prema Tuzli. Konjević-Polje je napadnuto “Prosvjetitelja”, koje je i u tim ratnim uvje-
tada maloljetni Kemail Hajdarević. Danas, 12. marta, a palo je tri dana kasnije. Nešto tima organiziralo razne sadržaje. I tad ga je
24 godine nakon što su srpske snage zau- ranije, 7. januara 1993. godine, u sadejstvu vodio Mehdin Jakubović. U tom udruženju
zele Srebrenicu, tada zaštićenu zonu UN-a, boraca iz Srebrenice i slobodnog teritori- okupljale su se osobe okrenute vjeri i koje
i kasnije počinile genocid na Bošnjacima, ja oko Konjević-Polja, zauzeta je Kravica, su kroz svoj rad nastojale promovirati prave
Kemail s majkom Salihom živi u Sarajevu. naselje koje je odvajalo te dvije enklave i vrijednosti, odgoj, kulturu i sport. “U svom
Kao profesor geografije, godinama se bori s tako se napravila prirodna komunikacija. tom beznađu pokušavalo se ljude mental-
problemom nezaposlenosti i na sve načine U to vrijeme Bošnjaci u Istočnoj Bosni no jačati, vratiti ih pravim vrijednostima.
nastoji ostati u Bosni i Hercegovini. držali su teritoriju površine 897 kvadrat- Tako sam poslije škole 3-4 puta sedmično
Kemail Hajdarević rođen je 1980. go- nih kilometara. U Srebrenici sam proveo trenirao karate i upoznao dosta prijatelja. I
dine u bratunačkom naselju Pobuđe kod narednih nešto više od dvije godine, sve danas susrećem neku raju koja je u to vrije-
Konjević-Polja. Prva četiri razreda osnovne do pada Srebrenice 11. jula 1995. godine”, me živjela u Srebrenici. Mislim da je preži-
škole završio je u Pobuđu, peti u Konje- prisjeća se Kemail Hajdarević. vjela jedna trećina dječaka iz razreda u koji
vić-Polju, a ostala tri u Srebrenici. U toku Okolnosti boravka u Srebrenici bile su sam išao. Za petericu znam sigurno da su
rata živio je s majkom Salihom, sestrom i jedva podnošljive. Prvih nekoliko dana nisu preživjeli, a za ostale ne znam.”
dvojicom braće, te suprugom i sinom od imali gdje da spavaju, pa su živjeli na ulici.
starijeg brata Kirama. “Ložili smo vatre i tako se grijali jer je još “PUTEM SMRTI DO SLOBODE”
bio zimski period. Tih dana još je trajala Kada su srpske snage 11. jula 1995. go-
AVIOBOMBE IZ SRBIJE ofanziva na srebreničkom ratištu. Nakon dine zauzele Srebrenicu, Kemail je imao
“Mjesna zajednica Konjević-Polje jedna toga smo našli sobu od 15-ak kvadrata, u svega 15 godina, dok su mu oba brata bila
je od rijetkih, možda i jedina na području kojoj je nas sedmero živjelo naredne dvi- punoljetna i još od početka rata vojno ak-
općine Bratunac koja početkom rata nije je godine. Ofanzive na srebreničko rati- tivna. Sva trojica su preko brda i šuma
pala u neprijateljske ruke. Od prvih srp- šte službeno su završene 18. aprila 1993. krenula prema slobodnom teritoriju. “Pad
skih napada na to mjesto još u maju 1992. godine, kad je Srebrenica demilitarizira- Srebrenice zatekao me je za ručkom s ma-
godine Konjević-Polje se branilo sve do 15. na, iako su i kasnije često padale granate. mom. Braća su već bila otišla u borbu. I
marta 1993. Paralelno je branjena i mje- Ubrzo nakon demilitarizacije organizirana vidim ja da ljudi počinju bježati. S veći-
sna zajednica Kamenica na teritoriji op- je nastava, gdje sam po skraćenom planu i nom civila mama i ja smo krenuli prema
ćine Zvornik, te mjesna zajednica Cerska, programu završio 6, 7. i 8. razred. Taj pe- sjeveru grada, prema Potočarima. Ofan-
koja je pripadala Vlasenici. Te tri mjesne riod života u Srebrenici bi se u najkraćem ziva je išla iz južnog pravca i neprijatelj-
zajednice činile su malu enklavu, slobodni mogao opisati riječima ‘snađi se’. Uvijek su ske snage su postepeno zauzimale dijelo-
teritorij koji nije bio povezan ni s Tuzlom ulice bile pune ljudi. Kako je puno stanov- ve slobodnog teritorija. Već se načulo da
ni sa Srebrenicom. Najteži napad na tom ništva živjelo na malom prostoru, osjećala se vojska povlači i da svi vojno sposobni
području desio se 29. maja i stanovništvo se velika tjeskoba, beznađe i nedostatak trebaju negdje da idu. Srebrenicu sam na-
tog područja uspješno se branilo skoro go- mnogo čega. Nije bilo soli i, kao i svugdje pustio 11. jula između 11 i 12 sati. Ponio
dinu. Avioni koje smo mi zvali ‘komarci’ po Bosni, manjkalo je hrane. Mi smo ne- sam ruksak u kojem su bile neke pogači-
često su bombardirali to područje, ali i što namirnica donijeli iz Konjević-Polja ce koje mi je mama pripremila. Najstariji
dijelove Srebrenice. Dolazili su iz prav- jer smo se ondje bavili poljoprivredom. brat Kiram je došao po mene. Bila je teška
ca Srbije i skoro svaki dan u periodu od Kad su prve humanitarne pomoći počele situacija, majka me vuče za jednu ruku, a
13:30 do 14:30 nadlijetali i bacali bombe. dolaziti u Srebrenicu, dobio sam crvene brat za drugu. Taj rastanak s majkom mi
To su bile razorne detonacije. U toj enkla- patike za biatlon i stare ‘kaubojke’, koje je ostao u sjećanju kao nešto vrlo emotivno
vi živjelo je mnogo stanovništva, a svaka su bile broj 46, i u njima sam išao u ško- i teško opisivo. Gledaš majku i razmišljaš
kuća imala je iskopano sklonište u zemlji. lu. Unatoč svemu, ipak je bilo tih dječijih hoćeš li je ikad više sresti. Podijelili smo
Budući da je Konjević-Polje imalo važan radosti, bosi smo na livadi igrali fudbal i se. Majka, sestra i snaha s djetetom otišle

STAV 5/12/2019 49