Page 53 - STAV broj 248

Zapisi između ratova (7)
BOSIOK U RUCI

ZAKLANE NANE SAHE

Na cesti se sukobljavamo. Ginu nam dva momka, ali uspijevamo
se provući između kuća i ući dublje u selo. Odvojili smo
Piše: Amir HASANOVIĆ se u manje grupe. Izlazeći na uski put s još šest momaka,

odjednom mi sinu u glavi – dedo Zaim i nana Saha, šta li je
s njima, je li im neko uspio javiti na vrijeme

ežeći na nekim starim vratima po- nestaje, nema ni pojačanja niti se dotura imao više rana. Ležao je na pločniku pored
loženim na pločnik ispred hadžijine municija. Shvatamo da smo ostali sami. kuće. Francuska kapa malo mu skliznu-
kuće, zatvorenih očiju osluškivao Živiničani biju herojsku bitku, od- la s glave. Nana Saha ležala je potrbuške
Lsam žamor vojnika koji su pristi- bijaju skupa s nama napad za napadom. na pločniku prema cesti. Jedna joj ruka
zali. Miješao se s opojnim mirisom avlij- Već imaju poginulih, ali ne odustaju. Ra- u kadifici i otkinuti struk u ruci. Sageh
skog cvijeća. Pomiješani mirisi katmera, njenike pokušavamo izvući, a mrtvi se se i vidjeh i na njoj nekoliko prostrelnih
smilja, zambaka u ovoj maloj avliji širili samo iznesu na njivu i prekriju dekom. rana na grudima. Ali bila je i zarezana is-
su se i mamili udisaje. U to me prenu glas Niko više niti gdje ide, niti nam ko dolazi. pod vrata nožem, ne duboko. Kao da se
hadžije Zaima: “Hajte, djeco, nana Saha A onda iz Koksno-hemijskog kom- branila. Za dimijama joj zadjenut struk
postavila je da malo prizalogajite. Ima binata puštaju hiljade litara benzola. bosioka. Uzmem ga i stavim u džep.
pita, pogača, ima sira i kajmaka.” “Neka”, Zapaljen je u koritu rijeke Spreče. Slika Još sam bio pod tim strašnim utiskom,
rekoh, “hadžija, imamo hranu, ponijeli apokalipse. Gore i rijeka i obala. Četnici osjećao sam se nestvarno. To je bio prvi
smo. Niste se ti i nana trebali zahmetiti.” nadiru sa svih strana. Otpočinje bitka na put da vidim ubijene civile.
Dolje na Bulnoj Brani, i cijelom li- nekoliko metara. Jasmin me uhvati za rame i prodr-
nijom, četnički napad uveliko je trajao. U jednom trenutku dotrčava sav za- ma: “Hajde, bolan, nema..., gotovo je to,
Jučer su, kaže, bacili bombu iz aviona. dihan dječak. “Momci, pala je linija, op- hajde”. Počeli smo trčati između kuća u
“Pobiše, sine, cijelu familiju Salibašića. koljeni smo”, izgovarao je jedva riječi plamenu. Izađosmo na ulicu pa prijeko
Utrnu im se loza, nejma više nikog.” pokušavajući uhvatiti malo zraka. u staro korito Spreče. Bilo smo u veli-
“Jah”, rekoh, “šta ćeš, moj, hadžija.” Linija na Bulnoj Brani pala je prije koj cijevi kada je preko ceste iznad nas
Ne htjedoh otežavati pričom da sam već više od sata. Nama kod željezničke i na prošao tenk s pješadijom. Već je bila po-
vidio kako to izgleda nakon što djeluje mostobranu niko ništa nije javio. Tek smo čela padati noć.
avijacija. “Bit će, sinko, onako kako je tada spoznali pravu situaciju i odmah Odatle smo polahko izašli prema brdu
Allah odredio, nego da nam ja smotam krenuli u povlačenje. Četnici su s ten- Kupusišta. Kada smo se popeli, tu su bile
po jednu.” kovima ulazili u mjesto, kuće su gorjele. već postavljane nove linije. Dolazila je
Taman u to i krenusmo. Selamim se Na cesti se sukobljavamo. Ginu nam vojska, a kiša, prava ljetna, doslovno je
s dedom i nanom, idemo na naše staro dva momka, ali uspijevamo se provući sipala. Nebo obasjano, Dobošnica sva u
mjesto koje smo jutros napustili da bismo između kuća i ući dublje u selo. Odvo- plamenu. Gorjela je naša nada u suživot i
se malo odmorili. Pokraj doma čekali su jili smo se u manje grupe. Izlazeći na svaka utopija o bratstvu i jedinstvu. Sku-
nas momci pristigli iz Živinica i Banovi- uski put s još šest momaka, odjednom po smo platili ovaj čas znanja.
ća. Jedina pristigla pomoć u ta tri dana. mi sinu u glavi – dedo Zaim i nana Saha, Posegnuh za džep da uzmem cigaretu.
Oko podne tog 28. augusta, na pravo- šta li je s njima, je li im neko uspio ja- Umjesto kutije, povukao sam struk bo-
slavnu Gospojinu, otpočinje njihov naj- viti na vrijeme. sioka. Stisnuo sam ga u ruci, prinio licu
žešći napad. Prethodna četnička artilje- Trčeći, na raskrsnici ugledasmo dva i duboko udahnuo. Mirisao je bosiok na
rijska priprema izbacila nam je mnogo tijela naših teritorijalaca. Ležali su na nanu Sahu, na Bosnu, na šehide... Miri-
ljudi iz stroja. Haubice i tenkovi prak- leđima. Mrtvi. Mislim da nisam trčao, sao sam taj bosiok, a sve je u meni klju-
tički su “izvrtali” našu liniju odbrane. nego naprosto lebdio. Ulazeći u sokak, čalo. Nisam na sve ovo bio spreman sa
Nas 240 tada ni sanjali nismo naspram vidjeh da hadžijina kuća gori. Dolje niz svojih sedamnaest i po, a osjećao sam da
kakve smo sile i tehnike stajali, uklju- ulicu, nekih 100 metara od nas, primije- me još mnogo gorih i težih stvari čeka.
čujući avijaciju i pješadiju od približ- tili smo četnike kako silaze na glavni put. A bosiok? Stajao je dugo u kući, na
no 1.200 srpskih vojnika. Okupio se Obišao sam oko kuće, preskočio kom- kuhinjskom šanku, u čaši, suveniru iz
tog dana sav ološ, od Bijeljine, Doboja, šijsku ogradu i utrčao u avliju. Hadžija Banje Vručice. Sve dok se u prah nije
Trebave... Municije je sve manje, svega Zaim bio je ubijen iz puške. Na sebi je pretvorio. n

STAV 5/12/2019 53