Page 50 - STAV broj 248

DRUŠTVO

su prema Potočarima, a ja sam s bratom se probije putna komunikacija između Tu smo ostali skoro do predvečer, nastojeći
krenuo u pravcu Kazana. U vrijeme tog Nove Kasabe i Konjević-Polja. U toku da sačekamo da nam se što više ljudi pri-
polaska nad Srebrenicom su nadlijetala dana kolona je polahko krenula. Moj red ključi. Kako je kolona prekinuta na Kame-
2-3 aviona, koji su bacili nekoliko bombi. za polazak došao je pred sami akšam, u ničkom Brdu, na Udrču su mnogi saznali
Nastavili smo put prema sjeverozapadu, periodu zalaska sunca. Kad sam krenuo, ko je zaostao od njihovih članova porodice.
prema mjestu Šušnjari, gdje se okupljala bila je velika gužva i puno je ljudi čekalo Ono što je ljudi došlo na Udrč, vjerujem da
vojska i vojno sposobni muškarci. Dugo da uđe u kolonu. Zaobišao sam kolonu i ih je 95% prešlo na slobodni teritorij. Na
smo putovali jer je to bio krajnji sjeveroza- prešao naprijed. Prije nego što sam uspio Udrču sam se umalo bio izgubio. Kad sam
padni dio srebreničke enklave, možda 20 izići do vrha tog brda počelo je granati- stigao, sjeo sam uz jedan bor. Neko mi je
km od grada. Kad smo stigli, već je bila ranje posljednje strane brda. Falilo mi je dao glavicu crvenog luka. I dok sam jeo taj
noć. Brat Kiram je znao o čemu je riječ i desetak metara da pređem tu kosu. I to luk, zaspao sam. Kad sam se probudio, nema
šta se planira dalje. I od tad počinje prava je bio ključni dio puta, jer će se tu kolo- nigdje nikoga, gledam u suhe borove gra-
borba za život”, naglašava Kemail. na podijeliti na prvi i drugi dio i na tom ne i pitam se da li sanjam i gdje sam. Onda
U trenutku kad je kolona kretala iz dijelu će ostati veliki broj ljudi koji su sam skontao da sam zaostao iza kolone. U
Šušnjara ljudi su još pristizali iz okolnih ubijeni, ili zarobljeni pa onda strijelja- momentu sam se dosjetio da nema tragova
sela. U višekilometarskoj koloni bilo je ni. I počela je pucnjava, tuku PAM-ovi, ispred, pa se malo vratio i pronašao tragove
između 12.000 i 15.000 ljudi. Kemail je prage i drugo teško naoružanje. Tu sam kolone koju sam sustigao. Poslije toga sam
dugo čekao da krene. Kako kaže, na red svjedočio kako meci i geleri otkidaju lju- uza se imao jednog starijeg čovjeka s kojim
da uđe u srpsku teritoriju došao je neg- de. Skoro je nemoguće bilo promašiti jer sam se dogovorio da me budi ako zaspim.
dje oko ponoći, između 11. i 12. jula. “Bio je na malom prostoru bilo jako puno lju- Rekao mi je da samo pređem ispred njega
sam u prednjem dijelu kolone, što će se di. Ja sam u tom momentu trčao napri- i da će me buditi kada bude pokret. Toliko
kasnije ispostaviti kao prednost. Čeoni jed, pa šta bude – bude, pogodi me – ne sam bio iscrpljen da bih prilikom sjedanja
dio kolone je vjerovatno krenuo sat-dva pogodi, znajući da, čim pređem to brdo, vrlo brzo zaspao. Spustili smo se u podnožje
ranije. Bilo je potrebno razminirati srp- više neću biti u dometu artiljerije. I uspio Udrča, rejon mjesta Glodi, u širem područ-
sko područje, napraviti neki koridor kroz sam preći to brdo i spustiti se u podnožje, ju zvorničke Kamenice. Dok smo se spu-
koji se sigurno trebalo ući na teritorij koji gdje sam pronašao brata Kirama”, priča štali, iza nas su pale dvije granate. Silazeći
su kontrolirale srpske snage. Ujutro smo Kemail Hajdarević. s Udrča i prolazeći pored rijeke Drinjače,
bili već 3-4 kilometra u njihovom terito- Božijom voljom sam dobio neku posebnu
riju. Tad su počela granatiranja kolone. RANJENIKE NE OSTAVLJATI snagu, neki osjećaj da je lijepo živjeti, da je
Nekoliko kilometara prije Konjević-Polja Unatoč nastojanjima srpskih snaga da život nešto veliko za što se vrijedi boriti i
naišao sam na mjesto gdje je nešto ranije zatvore prijelaz u rano jutro 13. jula, kolona da treba nastaviti taj put. U tom podnožju
pala granata među 4-5 ljudi koji su jeli. je uspjela preći put između Nove Kasabe i sam prvi put dobio da nosim ranjenike.”
To je bio stravičan prizor, pravi masakr. Konjević-Polja. Dok su prelazili, naoružani Narednog dana, 14. jula, kolona je sti-
Sjećam se da sam nakon toga sišao u neki borci iz kolone pravili su odstupnicu većini gla do naselja Marčići, opština Zvornik,
potok i zbog velike strmine nisam uspio ljudi koji su bili bez oružja. “Kad sam prešao, gdje ih je usred dana dočekala još jedna
izići iz njega. Dvojica komšija pomogli su nastavio sam dalje i u popodnevnim satima velika zasjeda. “Uspio sam pretrčati asfalt
mi da se popnem. To je bilo područje Ka- došao na planinu Udrč. Osluškujući šta se i došao do nekog igrališta pored škole.
meničkog Brda, rubni dio Konjević-Po- dešava na području Kameničkog Brda i Po- I tek što sam prešao tu putnu komuni-
lja. Tu smo odmarali 12. jula, čekajući da buđa, dugo smo čekali na jednoj visoravni. kaciju, kolona je zastala zbog četničke
zasjede. Tad sam osjetio najveći strah
u životu. Čuo sam kako dolaze tenkovi,
transporteri... Naprijed je počela pucnja-
va. Pored straha, tu sam osjetio i veliku
nemoć. Ranije, na Kamenskom Brdu,
bacio sam svoj ruksak u kojem sam imao
i nešto hrane. Od tada pa do dolaska na
slobodnu teritoriju, narednih 4-5 dana,
nisam nikako jeo hljeb. Jeo sam list, ja-
buke i kruške koje još nisu bile sazrele.
Vodu smo obično pili iz potoka. Bio sam
umoran, žedan i iscrpljen. Tu je borba
trajala nekoliko sati, a ja sam zalegao u
nekom jarku.Na brdašce ispred mene je
pala granata. Počeo sam razmišljati šta i
kako dalje. Živjeti ili ne živjeti? Nakon
što je navečer probijena linija na zasje-
di, kolona je polahko krenula. Kad sam
stigao na brdo Snagovo, gdje je bila još
jedna zasjeda, već je bila noć. Tu me je
jedan čovjek s još trojicom vratio nazad
skoro kilometar, da ponesemo ranjeni-
ka. Ako sam i na što ponosan za život
cijeli, to je taj dio oko nošenja ranjeni-
ka. Mislim da ni jedan ranjenik poslije
Udrča nije ostavljen. Bilo je slučajeva da

50 5/12/2019 STAV