Page 59 - STAV broj 248

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Razglednica sjećanja

TRG KOJEG SAM SE

NAPOKON SJETIO

Kad smo se usred noći zaustavili kod ovog mjesta, kondukter je išao
od vagona do vagona i objašnjavao šta se dogodilo: neka mala lokalna
kompozicija iskočila je iz šina i načinila popriličnu štetu. Učinilo mi se

Piše: da vidim tu čudovišnu lokomotivu koja ruši sve pred sobom dok se nije
Irfan HOROZOVIĆ prevrnula. Nastavka vožnje nema dok se pruga ne popravi
J ednom sam, pregledavajući kutiju us- odnosno provedem vrijeme do predviđe- Koliko je to? U redu. Bi li se ovdje moglo
– Hvala, brico, na velikom zadovoljstvu.
pomena, otkrio razglednicu nekog gra-
nog polaska u ovom malom mjestu.
Jedan broj putnika otišao je autobusi-
nešto pojesti?
da kojeg se nikako nisam mogao sjetiti.
Bio je to mali trg s uobičajenim
Promrmlja nešto i pokaza rukom mje-
bi – vozili su se upravo tamo gdje su krenu-
važnim zgradama na njemu: vidi se s jed- ma. Neki su bili vrlo zadovoljni, kako i ne sto na trgu, iako nije bio baš zadovoljan
ne strane zvonik, s druge munara, šarena li. Lica drugih bila su zapečaćena neočeki- zbog toga.
zgrada gradske uprave u takozvanom pseu- vanom pustolovinom. S natruhom straha. Bila je to zapravo roštiljnica i aščinica
domaurskom stilu i niz važnijih trgovina. I Neosjetno se počela pojavljivati svjetlost u istom prostoru.
s natpisima i reklamama koji su mogli biti i na putu se začulo neko tandrkanje. Bila su Prezalogajio sam sitan ćevap i pomislio
bilo gdje. Potpuno nepoznato mjesto. Valjda to seoska kola ispunjena limenkama s mlije- kako ima čudan okus. Onda sam nastavio
zato što sam vidio mnogo takvih, osobito uz kom (kao da se mliječna svjetlost iz njih ve- besmisleno hodati dalje. Bilo je još mnogo
prugu. Nisam želio okretati poleđinu, niti rala u nebo) i raznim drugim namirnicama. vremena do zakazanog trenutka sastanka.
pročitati ime mjesta, čak ni ko mi je poslao Čovjek koji je vozio kola pogledao nas Zastao sam kod kioska, kupio neke no-
razglednicu. Želio sam se sjetiti. je nekako čudno, još uvijek okupljene oko vine i razglednicu. Na njoj je bio trg po ko-
Nije to bilo jednostavno. vagona, kao da nam želi pročitati misli, iako jem sam hodao.
Uzeo sam povećalo i pažljivo gledao sva- je očigledno znao šta se dogodilo. – Imate li i marku?
ki detalj. U jednom trenutku, zaista, nešto Nešto kasnije, mjesto se ispunilo lju- – Naravno.
mi se učinilo poznato. Brijačnica. Kiosk. dima. Žurili su uglavnom na trg kao da je I marka mi se učinila čudnom. Poseb-
Na trgu je bilo prolaznika i ljudi zagle- zborno mjesto. Žene, djeca i starci koji nisu na. Njima važna. Nisam dotad takvu vidio.
danih u izloge. mogli spavati. Obilježavala je neku godišnjicu.
Postoje i anegdote o mnogim gradovi- Pogledavali smo se u prolazu s nelago- Sjeo sam u neku točionicu i napisao
ma. Na različite načine su ih zaslužili. Lju- dom. Gledali su nas kao neko čudno neželjeno adresu na poleđini razglednice. Potom sam
bomorom. Mentalitetom. Glasinama. Ništa breme. A mi smo se pitali kako smo se zade- svratio do male pošte i ubacio je u žuti san-
nije ukazivalo na anegdotalni identitet. Ili sili tu. Bilo je to više ogledavanje nego upo- dučić koji je stajao pred njom.
se ja nisam mogao sjetiti. znavanje. Dva svijeta koji se jedva razumiju. Nikad ni prije ni poslije toga nisam bio
Onda se, kao u snoviđenju, otvorio je- Vidio sam da je brijačnica otvorena i u tom mjestu.
dan davni trenutak u kojem sam se pro- prošao prstima kroz svoju bradu. Zašto ne? Ostaje samo ta razglednica koju sam
budio kao putnik. Dugo je trajalo dok sam Brijač je bio nekako čudan. Očito me poslao sam sebi. Bez teksta.
shvatio šta se zbiva. nikad ovdje nije vidio. Kako i bi?! Ima takvih mjesta. Bio si u njima, a
Kad smo se usred noći zaustavili kod Počeo sam mali razgovor jer su brijač- toga nisi svjestan.
ovog mjesta, kondukter je išao od vagona nice poznate pričaonice. Nije išlo. Bio je Sad sam napokon znao sve.
do vagona i objašnjavao šta se dogodilo: duhovit i oštar, ali ništa mi nije htio reći. Naziv mjesta i njegovu povijest koja
neka mala lokalna kompozicija iskočila je Kao da sam ja kriv što se nesreća dogodila i je bila vidljiva pažljivim pogledom na trg.
iz šina i načinila popriličnu štetu. Učinilo naokolo se mota mnoštvo nepoznatih ljudi. I, dok o tom razmišljam, najednom, ra-
mi se da vidim tu čudovišnu lokomotivu – Sefte? zglednica počinje oživljavati. Brico okreće
koja ruši sve pred sobom dok se nije prevr- – Sefte. Bezbeli, samo što sam otvorio... svoje lice od brijačnice i smije se. Roštilj-
nula. Nastavka vožnje nema dok se pruga Nešto sam zapitao. Bio je čak i drzak u džija-aščija suče brke. Jedna djevojčica igra
ne popravi. Postoje samo dvije mogućnosti. svojim komentarima. Ponašao sam se kao školice dok njena majka gleda u izlog. Pred
Ili da se autobusima prebacimo do sljede- da ne primjećujem. točionicom sjedi brkati starac u neobičnom
ćeg velikog odredišta ili da ovdje čekamo Ušlo je u međuvremenu nekoliko lju- prsluku iz starih vremena. Tu je i pas. On
dok se kvar ne otkloni. di. Svi su šutjeli. On je pričao za njih. Ni- čeka svoj obrok. Najednom nema više onog
S obzirom na to da me je put vodio sam saznao ništa, ne vjerujem da su i oni. nepovjerenja koje pamtim. Samo trg neg-
mnogo dalje od spomenutog odredišta, nije Šutnja je podrazumijevala i ono što se dje u Bosni gdje ljudi okreću svoja lica ka
mi preostalo ništa drugo nego da čekam, nikad ne podrazumijeva. fotografskoj vječnosti. n

STAV 5/12/2019 59