Page 74 - STAV broj 358

DRUŠTVO

Spomen-park pod Plješevicom sjeća na žrtve ustaškog pokolja

KAMENI DIVOVI

NA GARAVICAMA

Petnaest kenotafa sačinjenih od blokova bihacita postavio
Tekst i fotografije: Izet PERVIZ
je Bogdan Bogdanović nad dvije masovne grobnice.

oliko apstrakcije ima u smrti? pravoslavlja i od Srblja svekolikog. Tako ličili je krečom kupljenim od Cigana i
Golemi blokovi bihacita slagani mi slavenske duše, promalja se glas iz ze- gašenim u Munirovoj jaruzi, zubima sam
jedan na drugi, u vrhu izbočeni, mlje, u oko sam se ovo sakrio okovano je zagrizala dok su se nada mnom nadno-
K postrojeni kao kakvi divovi. Pod milovanjem Bogdanove ruke. I vidim! sila petorica uhvaćenih u udicu tog “U”
svakim okom suza rosi. Kroz kami ove Ima nas sedam tisuća, ima nas osam, na njihovim kapama i vidjela sam nož...
promaljaju se krikovi iz masovne grob- devet, deset, dvanaest tisuća sa smrću
nice. Traju, neprekidno, i ne daju mira sastavljenih u jedno ljeto. Nebivanjem BOGDAN, SIN MILANOV
ovim kamenovima okovanim u gvožđe. svojim narasli smo u brdo sred garave Bježiš do drugog stuba, bojiš se, ali
Sva je apstrakcija u smrti. Drevni ravnice pod Plješevicom. Svaka se trav- ne možeš da narediš uhu svom da se ne
znakovi pomjeraju očaj zakočen u ljud- ka među kamenim stubljem Bogdano- lijepi za kamen i da sluša priče koje vri-
skom umu u prostore mitske. Samo tako vim na Garavicama svija oblicima naših ju kamenim tijelom iz zemlje, jer, Đuka
čovjek može podnijeti svoju sudbinu. imena. Tako se zbrajamo, iz noći u noć, sam, Stojanov, Srbin, mati mi tog dana, u
Prenositi značenja i s njima vremena i iz dana u dan, i zvekećemo kostima svo- srijedu, u julu pramaljeća 1941, na krišku
uspavljivati svekoliku zvijer zaleglu u jim nesatruhlim. Nasloniš li uho na blok hljeba namazala kajmaka, nikad deblje,
jazbini našeg bića. ocrtan mitskim simbolima kojima ruke kao da je znala da mi je zadnji u životu i
Ne može se doreći smrt. Harala je ci- svoje pružamo u vječnost, čut ćeš svaku išao sam za kravama pod Bisavcem i oni
jelo ljeto ovdje i kapala s kame, s bajone- od naših pripovijesti: Mara se zovem, su se smijali i gađali su kao u papirnatu
ta, s noža, jer meci bijahu skuplji od ljudi Srpkinja, kuća nam bijaše pod Vrstom, metu, prostrijeljen kroz stomak, nisam
bačenih onkraj zakona, od njihovog Boga, šeperuša, svakog proljeća golim rukama mogao pobjeći... Bježiš i dalje, Smi-
od crkve njihove, od njihovih sanja, od obljepljivali smo je ilovačom s Bisavca, ljanin odzvanja glas iz Vrkašića i vapi

74 14/1/2022 STAV