Page 77 - STAV broj 358
P. 77

APOKRIFNI FRAZARIJ



                                            Pasković nije vrsta psa
                                            KAD SE U IMENU NE



                                            PREPOZNAJE ZNAK,



                                            NADIMAK GA OTKRIVA


                          Piše:
                          Irfan HOROZOVIĆ    Zaustio sam da kažem kako to više podsjeća na Bulgakova
                                             nego na Čehova, više na pseće srce nego na konjsko prezime,
                                             ali onda shvatih koliko je to besmisleno. Jer on očito nije znao
                                             ništa o sudbini Poligrafa Poligrafoviča Šarova. Niti išta o njegovoj
                                             neobičnoj životnoj priči. Zato ne rekoh ništa. Jer se i nije imalo šta.







               ugo nisam bio u “Išaretu”. Iznenadio   – Džukac?                   Nisam znao šta bih na to rekao.
               sam se jer, osim domaćina i poslu-  – Džukela, bolan!           Zaustio sam da kažem kako to više
         Dge, gotovo nikog nisam poznavao.     Pasković. Pasković nad paskovićima.   podsjeća na Bulgakova nego na Čeho-
          Zar toliko dugo nisam bio?!        To objašnjava sve. Zar ne?!       va, više na pseće srce nego na konjsko
            Sjedoh u ćošak, za stol s jednom   To je rekao čovjek koji je očito u tom   prezime, ali onda shvatih koliko je to
          stolicom.                          društvu bio autoritet.            besmisleno. Jer on očito nije znao ni-
            Stol do mene bio je pun. Jeli su pe-  I činilo se da je napokon sve to o čemu   šta o sudbini Poligrafa Poligrafoviča
          čenje od kog su ostale samo kosti i pili   su se domišljali okončano.  Šarova. Niti išta o njegovoj neobičnoj
          iz malih čaša providno piće. Neki su na-  Pomislio sam da je vrijeme za odla-  životnoj priči. Zato ne rekoh ništa. Jer
          stavili s kriglama. Za stolom je bio neo-  zak i ustao.              se i nije imalo šta.
          bičan razgovor.                      Čovjek koji je vodio glavnu riječ za   I tako iziđoh iz “Išareta” razgovara-
            – I kevće i laje, kako kad.      susjednim stolom okrenuo se, pogledao   jući u sebi s Čehovom. I s Bulgakovom,
            – Zbilja izgleda tako.           me kao da me dobro poznaje i prijateljski   naravno. Čovjek o kojem je zaista bila ri-
            – Pokazuje zube.                 se obratio. I on se meni učinio poznat, ali   ječ u maloj gostioničkoj inscenaciji nije
            – I jezik...                     nikako se nisam mogao dosjetiti.  mi više ni pao napamet.
            – I reži.                          – Slušaš šta mi pričamo. Nikad ne bi   Na izlasku se skoro spotaknuh zbog
            – Znam ja: kusov.                pogodio o čemu je i o kome riječ...  poledice. Umalo sam nagazio na avlijane-
            – Nije kusov, a nije ni kudrov. Sjetit   Nisam mogao da ne čujem. Kao u onoj   ra koji je radoznalo virio unutra između
          ću se. Samo malo...                Čehovljevoj priči Konjsko prezime. Ipak,   razmaknutih zavjesa. Očigledno su ga
            I onda su zašutjeli. I zamislili se.  vjerujem da znam o kome govorite. I za-  grijale one uredno složene kosti na stolu.
            Neodoljivo prepoznatljiv prizor.  što na taj način. Sigurnije je, a sigurnost   Zaista bi ih rado zagrizao.
            – Zeljov?!                       je uvijek dobra. Pogotovo kad je riječ o   Kad sam izgubio ravnotežu, on me
            Niko nije rekao ništa.           nekom takvom...                   za trenutak pogleda, samo za trenutak,
            – Stvar je neodoljivo uočljiva i nepri-  – Izgleda da si stvarno pogodio.  ali trenutak u kom su se vidjeli njegovi
          rodna za nekog...                    – Mislim da nije ni bilo teško. Čim   preci u stasu i u obliku glave.
            – Bokser?                        sam shvatio da nije riječ o psima, nego   Čitav rodoslov u tom pokretu.
            – Buldog?                        o ljudima, to jest o jednom čovjeku ta-  Riječ  avlijaner  im  nije  pala  na-
            – Doga?                          kvih osobina...                   pamet, pomislih. Ipak se drže svog
            Šutnja.                            – Zaista briljantno. Impresioniran sam...  nazovipoređenja.
            – Mastif?                          – Nije to ništa. Pasković nije vrsta   Boja psa se nije mogla razaznati. Kao
            – Vučjak?! Njegov izgled i nastup...  psa, nego neko čiji se karakter podudara   zaprljana zastava koju je neko podigao
            Nastao je tajac. Činilo se da su svi za-  u ponašanju s pojedinim od živopisnih   iz bare.
          dovoljni. Ipak, to je kratko trajalo. Dok   primjeraka koje ste spominjali.  Bio je prljav i umoran. Gladan.
          su prezalogajili ono što je ostalo.  – Zaista?                          Pogled  na  kosti  bio  je  mnogo
            – Tornjak?                         – Zaista.                       primamljiviji.
            – Ne, to je divan pas. Naš. Čuvar na-  – A pseće prezime?!            To je govorio njegov rep kojim je ne-
          ših ovaca.                           To je rekao jedan od onih za stolom.   odlučno, ali nekako neurotično mlatarao.
            – A barak?                       Želio je pažnju i drhtao iščekujući ko-  Takva je bila slika ulaza u “Išaret”,
            – Dobar je i on. Naš lovac.      mentar. Oči su mu bile nespokojne kao   koji sam s nekom nelagodom ostavljao.
            Opet su zašutjeli.               kod očajnog kockara u nekoj igri.    Nisam se nijednom okrenuo.    n


                                                                                                    STAV 14/1/2022 77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82