Page 54 - STAV broj 244

DRUŠTVO

Burduš se tri puta posjekao na isto mjesto
praveći meni drveni pištolj. Sjećam se još
Saida i Asime Jakubović. To su izuzetni
ljudi. Asima me jednom čuvala u podru-
mu kada je granata pala na kuću u kojoj
smo bili. Ona me zagrlila, a ja sam je od
straha ugrizao za ruku i ona i dan-danas
ima ožiljak.”
U tom je periodu Teočak bio u okru-
ženju, a kada je uspjela akcija Kapetana
Hajre za spajanje Vitinice s ovim mje-
stom, porodica je došla za njim. Inače,
ovaj je neustrašivi borac uvijek bio rame
uz rame sa svojim vojnicima i prijate-
ljima. Prilikom pripreme i realizacije
akcija nije se odvajao od vojnika niti je
komandirao s neke druge pozicije. Nje-
govim dolaskom u Teočak prekinuta je
važna neprijateljska komunikacija Bije-
ljina – Priboj i ova je brigada neprijate-
ljima uvijek bila trn u oku. Kapetan Haj-
ro postao je komandant Prve teočanske
brigade formirane 16. septembra 1992.
godine s 1.294 borca. Naziv za momke u toku akcije i samo nas poljubi. Mati je Policijske značke za hrabrost i imenovan
iz brigade bio je “Lavovi iz Teočaka”, jer već bila sumnjičava i bojala se da ocu nije je u čin brigadnog generala.
su, uprkos činjenici da su bili u okruže- šta bilo. Navečer su došla ambulantna Godinama poslije, rodbina, saborci
nju, pružali oštar otpor. Kroz brigadu je kola. Svi su plakali, a ja sam pitao šta je i prijatelji obilježavaju svaku godišnji-
prošlo 3.100 boraca, a njih dvadeset su za bilo, gdje mi je otac. Jedan mi je vojnik cu pogibije Kapetana Hajre. Porodica je
svoje zasluge dobili odlikovanje “Zlat- rekao: ‘Otac ti je otišao na ahiret.’ Tada zadovoljna i zahvalna načinom na koji
ni ljiljan”. Nakon smrti heroja, u znak nisam znao šta je ahiret, mislio sam da je se iskazuje poštovanje prema njegovom
sjećanja na svog komandanta, prilikom to neko mjesto gdje se liječe vojnici, jer liku i djelima.
reorganizacije Drugog korpusa Armije sam znao da su vodili ranjenike na lije- “Pozitivno sam iznenađen kako to
Republike Bosne i Hercegovine, briga- čenje u Njemačku ili Švicarsku i mislio rade u Teočaku. Nakon 27 godina, oni
da je preimenovana u 255. slavnu brdsku sam da je sigurno i on otišao tamo i da prave tevhid i obilježavanja, a djeca u
brigadu “Hajrudin Mešić”. će se vratiti kada se oporavi. Idući dan, školi imaju literarna, poetska i slikarska
kada sam ga vidio u tabutu, shvatio sam takmičenja o ratu i mom ocu. Prenosi se
LIJEČE LI SE VOJNICI NA AHIRETU da mi je otac poginuo. Poslije smo došli uspomena na mog oca, što je važno za
“Upečatljiv je dan kada je otac pogi- u Tuzlu i ovdje živimo od 1993. godine.” društvo i za nas, porodicu. Mislim da
nuo. Toga se vrlo dobro sjećam. Poslije Hajrudin Mešić poginuo je u 33. godi- to što Teočak radi, da nigdje nema ljepše
podne je došao najstariji amidža, Ham- ni. Ratno priznanje “Zlatni ljiljan” Haj- priredbe gdje se uče ilahije, gdje efendi-
dija. Zagrlio je sestru i mene, poljubio ri Kapetanu dodijeljeno je posthumno je uče Jasin i tevhid. Nisam bio prisutan
nas u čela i otišao. Nama je to bilo čud- 7. novembra 1992. godine, a 14. aprila na ljepšoj ceremoniji koja traje nekoliko
no i neobično, jer zamislite da u tim svim 1994. Predsjedništvo Republike Bosne i dana. I u Sarajevu se nalazi spomenik i
dešavanjima, kada meci i geleri lete na Hercegovine odlikovalo ga je Ordenom muzej i mislim da se dobro vodi računa
sve strane, on dođe iz jednog dijela sela heroja oslobodilačkog rata. Dobitnik je i o tome da se moj otac i svi ostali heroji
ne zaborave. Jedan dio društva to prepo-
znaje i suosjeća s nama, jedan dio ljudi
“LAVOVI IZ TEOČAKA” ne suosjeća. Jedan dio ljudi ne prihvata
i ne priznaje tu istinu o mom ocu, dok
je većinski dio svjestan njegove veliči-
O Kapetanu Hajri i njegovoj hrabrosti nastale su brojne patriotske pjesme, a najpoznatija ne i meni je važno da većina ima osjećaj
je Lavovi iz Teočaka. Autor je teksta Zlatan Bektić, a muzike i aranžmana Maid Porobić, za to i ima stvarnu sliku o tim dešava-
dok je pjesmu izvodio Faruk Nadžaković. Tekst pjesme je sljedeći: njima. Izuzetno sam zahvalan ljudima
iz SDA koji su pomogli i sestri i meni:
Sa prkosne Majevice, legenda se Bosnom širi od rahmetli Sulejmana Tihića, sadaš-
Teočanska prva gazi, na slobodu zemlja miri njeg ministra Salke Bukvarevića, koji
Sa Majevice, širom Bosne vjetrovi mu ime zbore se uvijek brinuo o nama, pa do Bakira
Gdje njegova noga kroči, slobodarske sviću zore Izetbegovića. Moglo je to i bolje i više,
ali realno, u ovakvoj neriješenoj državi
Refren: To kapetan Hajro ide, sa brigadom div junaka i prilikama kakve jesu izuzetno je teško
Srca vel’ka kao Bosna, lavovi iz Teočaka. nekome pomoći. Oni su dali maksimum,
a boreći se protiv sadašnjih neprijatelja,
Pamti nam ga, zemljo Bosno, pamti Hajru Kapetana bilo bi nepravedno reći da sam ja mogao
Čuvaj nam ga, zemljo Bosno, od izroda i dušmana! i trebao dobiti više pažnje kao sin heroja
Hajrudina Mešića.” n

54 7/11/2019 STAV