Page 41 - STAV 73 28.07.2016

svoj “brend”, ali danas, nakon što su stećci
uvršteni na Listu UNESCO-a, više nema
nikakvog smisla postavljati ta pitanja i ba-
viti se stvarima koje ne možemo promije-
niti. Možda stećci ne bi niti bili uvršteni
na Listu UNESCO-a da ih je BiH sama
nominirala? Sada se treba fokusirati na
to kako najbolje iskoristiti činjenicu da su
stećci uvršteni na Listu svjetske baštine. Ja,
ipak, nisam siguran da naši ljudi znaju šta
nadgrobni spomenik, a samo u prelaznim to znači: to će značiti veću obavezu države moguće ideološke konstrukte u koje su
periodima nasilnih prevjeravanja bosan- Bosne i Hercegovine u odnosu na stećke, uguravani u polemičkim crkvenim spisi-
skih bogumila postajao je privremeno ali ne i dolazak stranog kapitala. Naša će ma i kasnije, u literaturi posljednjih stoti-
“katolički” i “pravoslavni” nadgrobni se država morati brinuti o stećcima. Treba nu i pedeset godina (optuženici za herezu,
spomenik, dok ga novopečeni “katolici” znati i da su nekropole stećaka razbacane tobožnji manihejci i dualisti, izmišljeni
i “pravoslavci”, ukoliko u međuvremenu i bit će potrebno jako puno sredstava da bogumili itd.), čudom bi se čudili. Sami
nisu prešli na islam, definitivno nisu za- se one održavaju. sebi oni su bili naprosto: krstjani. Tristo
mijenili krstačom. Najodgovornija osoba Činjenica je da su ovakvim tretiranjem -četiristo godina poslije, kada su njihovi
povodom posljednje ujdurme s bosanskim stećaka bosanskohercegovačke vlasti dio potomci otkrili pripadnost novoj “religiji”,
stećkom jeste Dubravko Lovrenović. Nje- bosanskohercegovačke kulturne baštine naciji i nacionalnosti, opasnijoj i lažnijoj
gove dosadašnje zvanične izjave, povodom podijelile sa susjedima. Da li su one toga od bilo koje druge, stećci su postali, kako
nominacije, bitno se razlikuju od posljed- bile svjesne tada (i da li su svjesne sada), kažete, “problem”.
njeg saopćenja međunarodne Komisije za to mi sada ne znamo. Je li to bila mudra
nominaciju. Da li će ostati dosljedan rani- odluka ili možda dobra investicija, po-
jim izjavama!? kazat će vrijeme, ali se meni čini da smo Adil Osmanović,
“mi” (pod tim podrazumijevam političke ministar civilnih poslova BiH
strukture u BiH koje su donijele tu odlu-
Dr. Husnija Kamberović, uposlenik ku) ipak prilično naivno ušli u tu priču. KULTURA NE POZNAJE
Instituta za historiju i Filozofskog Ali, ponavljam, sada se treba fokusirati na
fakulteta u Sarajevu budućnost i vidjeti kako se stvari mogu GRANICE
usmjeriti u interesu Bosne i Hercegovi-
BOSANSKOHERCEGOVAČKI ne. Bosanskohercegovački stećci moraju
ostati to što su oduvijek bili – bosansko-
STEĆCI MORAJU hercegovački, bez obzira na naivne i ne-
OSTATI TO ŠTO SU dovoljno nepromišljene odluke pojedinih
interesnih grupa u bosanskohercegovačkoj
ODUVIJEK BILI – vladajućoj eliti.
BOSANSKOHERCEGOVAČKI

Stećci su nesumnjivo bosanskoherce- Ivan Lovrenović za hrvatski “Globus”:
govačko kulturno naslijeđe i najvećim se
dijelom nalaze na prostoru Bosne i Her- STEĆCI SU POSTALI
cegovine, mada se manji broj nalazi i na “PROBLEM” KADA SU
prostorima Srbije i Hrvatske. Prije neko-
liko godina, kada su stećci kao zajedničko POTOMCI ONDAŠNJIH Nakon turbulentne prošlosti na
naslijeđe triju država nominirani za stav- KRŠĆANA OTKRILI prostoru naše regije, stećci su nas ponovo
ljanje na Listu UNESCO-a, dio akademske PRIPADNOST NOVOJ ujedinili i dokazali da je kultura iznad po-
zajednice u BiH iznio je stav da se na taj litike, da kultura ne poznaje granice i služi
način bosanski stećci faktički otuđuju od “RELIGIJI”, NACIJI da gradi mostove među narodima. Vjeru-
Bosne i Hercegovine, ali država nije na to I NACIONALNOSTI, jem da smo kulturom još jednom pokazali
obraćala pažnju. Zašto je to tako urađeno, u kom se pravcu trebamo kretati. Želim
ne znam. Ja sam uvijek smatrao da je Bo- OPASNIJOJ I LAŽNIJOJ OD istaći još jednom da stećci zauzimaju izu-
sna i Hercegovina sama trebala to učiniti, i BILO KOJE DRUGE zetno mjesto u kulturnim politikama sve
na taj način sačuvati stećke kao isključivo četiri države i da smo svi zajedno snaž-
Za podizanje tih monolita nad grobo- no posvećeni implementaciji UNESCO
ve pokojnika u srednjem vijeku u Bosni konvencije o zaštiti svjetskog prirodnog i
i Hercegovini, te u dalmatinskom dijelu kulturnog naslijeđa. Sretni smo i ponosni
Hrvatske, zapadnoj Srbiji i Crnoj Gori da bogatu riznicu kulturne baštine cijelog
nije bilo odlučujuće etničko porijeklo i čovječanstva možemo dodatno obogatiti
“pripadnost”, nego “prirodna” prožetost ljepotom naših stećaka. Koristim priliku
istom pučkom i sepulkralnom kulturom da se najiskrenije zahvalim svima koji su
i zajednički osnovni kultno-religijski ho- doprinijeli zaštiti i očuvanju ovog jedin-
rizont. Kada bi ondašnji kršćani svih triju stvenog kulturnog dobra te omogućili da
konfesionaliteta (katolici, pripadnici Cr- se o ljepoti i iznimnoj vrijednosti fenome-
kve bosanske, pravoslavci) mogli čuti sve na stećaka sazna širom svijeta. n

STAV 28/7/2016 41