Page 45 - STAV 67 16.06.2016

BOŠNJAK U NEW YORKU

Alopecia areata i ostale paranormalne aktivnosti

“ČAK I DLAKA

SVOJU SJENU IMA”

Tu i tamo pogledam u ogledalo. Nigdje nijedne jedine dlake na
glavi. Šta se meni desilo? Čime se to bavim? Ima li za mene
Piše:
Nebojša nekog objašnjenja
ŠERIĆ ŠOBA

bilazak muzeja savremene umjet- svojim izgledom i mirisom. U salonima sam nakon pola sata, sjeo na klupu i na-
nosti bio je završen. Ispratili smo odjeće moglo se kupiti sve ono što se nije stavio posmatrati tekmu. Trajalo je neko
pogledom posljednji eksponat. moglo ni zamisliti da postoji. Ulazili smo vrijeme, raja je dolazila i odlazila, poneko
OSpustili se niz stepenice, razgo- u knjižare s knjigama na sanskrtu, u vi- se žalio na modrice i grubosti.
varali o viđenom, preslagali kockice neko deoteke s naslovima filmova koje nismo Lopta je znala odletjeti preko ograde
vrijeme i došli do zaključka gdje sve to (ne) mogli dešifrirati. Bili smo u svijetu koji na cestu. Prolaznici bi je katkad vratili,
ide. Nakon dva sata hodanja i razgledanja, je živio za sebe – tako blizu nas, a tako a nekad bi samo nastavili hodati. Kad je
crijeva su počela krčati. Pomislio sam da udaljen. Posjeta lokalnoj slastičarni tako- utakmica napokon završila, sjeli smo na
ću se srušiti od gladi. Iz nekog nepoznatog đer je na listi obaveznih stvari. Naručimo klupu i ćaskali o igri. Zapalile su se ciga-
razloga koji nam je postao tradicija, nakon uvijek iste čudne slastice koje je neko jako rete i čitale poruke na telefonu. Neki su
što se zasitimo umjetnosti, Leslie i ja ode- davno osmislio. ponijeli i presvlaku, pa su se skidali do
mo u najbliži indijski restoran. I dok smo prolazili pored jedne indij- pasa, mijenjali tene za cipele. Tu primije-
Nekoliko stanica podzemnom, pa pre- ske pekare, primijetih nešto interesantno, tih nešto što me podsjetilo na Indijca pe-
sjedanje, zatim još koja stanica podzemnom, što sumnjam da bi neko drugi primijetio, kara bez dlaka na jednoj ruci. Neki čova
i došli smo u dio grada u kojem žive In- a možda i jeste. Kako god, stvar nima- skinuo je čarape i pošao obući druge. Imao
dijci i Pakistanci, u obilje restorana, pro- lo nije uočljiva na “prvu loptu”. Indijac, je izuzetno maljave noge, ali se maljavost
davnica svega i svačega. Čovjeku se učini brko srednjih godina, stajao je iznad ke- završavala ondje gdje su počinjale čarape.
da je, umjesto podzemnom, otišao avio- ramičke posude valjkastog oblika koja se Nisam mogao pretpostaviti o čemu je ri-
nom do Indijskog potkontinenta i sletio zove tandoor, na čijem dnu gori vatra. U ječ jer, za razliku od pekara, ovdje nije bilo
usred gužve. tandooru je naš majstor pekao naanove, nikakvog drugog objašnjenja osim da mu
Znali smo gdje idemo. Čekao nas je indijsku vrstu peciva koje se rukom priti- čarape trgaju dlake.
restoran koji smo mnogo puta posjetili. šće uz vrele zidove. Naan se izuzetno brzo U kampu u Baškom polju upoznao sam
Konobar se ljubazno nasmijao i pokazao ispeče, a potrebno je majstorstvo da bi se tipa iz Dervente koji je imao “tapiseriju” na
prema stolu. posao obavio kako treba. Stajao sam neko grudima kao neki pulover. Brijao je samo
“Jackson Diner” neuobičajeno je ime vrijeme i gledao kako pekar zavlači ruku u dio koji je štrčao izvan košulje. Kada bi se
za indijski restoran, ali cijeli New York vrelu posudu, stavlja i vadi pecivo. Povre- naginjao, primjećivalo se kako se podebe-
zna o čemu je riječ. Restoran se proslavio meno je bacao pogled na mene grabeći sve li zlatni lanac spušta pravo u “Perućicu”.
ukusnom hranom. Jedno vrijeme lokalni jedan za drugim nove komade tijesta. Za- Tu i tamo pogledam u ogledalo. Nigdje
Indijci nisu mogli doći do stolice od na- palo mi je za oko da je ruka kojom je radio nijedne jedine dlake na glavi. Šta se meni
jezde bijelih Amerikanaca, koji su, čitajući bila potpuno depilirana plamenom. Druga desilo? Čime se to bavim? Ima li za mene
preporuke kritičara gastronomije, pohrlili ruka bila je posve maljava. Kad bi stao da nekog objašnjenja?
u Queens, nervozno čekajući u redovima otpuhne, kontrast između ruku ukazivao Na početku puberteta dijagnosticirana
ispred restorana. Interesantno je da ima- je na prirodu njegovog posla, što bi bilo mi je Alopecia areata. Sva mi je kosa opa-
ju švedski stol koji radi do četiri popod- teško dešifrirati da sam ga sreo na nekom la za jedan mjesec, a ujka Ogi mi je utješ-
ne, što znači: puni tanjire dok ne pukneš. drugom mjestu. no govorio: “Što manje dlaka – dalje si
Više smo se puta toliko nakrkali da smo, Nekom prilikom otišao sam igrati fud- od majmuna.” Trajalo je tako do početka
umjesto da prošetamo do podzemne, mo- bala s rajom u Astoriju. Skupili smo se od- dvadesetih, kada mi je kosa nekim čudom
rali uzeti taksi jer se nakon obimne i zači- svukud. Jezik je fudbala univerzalan. Spo- narasla. Onda sam je opet izgubio na po-
njene hrane nismo mogli pomaći sa stolice. razumijevanje nije bilo problem. četku tridesetih. Pokušao sam svojedobno
Nakon klope, slijedio je obilazak lo- Trapavo sam trčao. Nisam bio u formi imitirati Duška Lokina i Šabana Šaulića,
kalnih radnji. Stotine začina plijenili su i držao sam se gola. I pored toga, krepao ali pjevanje mi ne ide od ruke. n

STAV 16/6/2016 45