Page 49 - STAV 67 16.06.2016

KUD ĆE GELER, NEG’ U SRCE Bilo je to ljeta 1995. na frontu prema Autonomiji. Tada nas
Bilo je to ljeta 1995. na frontu prema
Autonomiji. Tada nas je Abdićeva voj- je Abdićeva vojska, podržana Arkanovim plaćenicima i
ska, podržana Arkanovim plaćenicima tenkovima iz Martićeve paradržave, potprašila žestoko, kao
i tenkovima iz Martićeve paradržave, nikad dotad. Na tek uspostavljenim linijama 517. cazinske
potprašila žestoko, kao nikad dotad. Na
tek uspostavljenim linijama 517. cazin- brigade Suad Mehulić, zalegnut u improvizirani rov, čitao
ske brigade Suad Mehulić, zalegnut u je “Školice”. Posvud uokolo urlikale su granate poput
improvizirani rov, čitao je Školice. Po-
svud uokolo urlikale su granate poput raspamećenih lavova
raspamećenih lavova. Uronjen u lucide
Kortasarovog junaka Oliveire, nije im metara. Osjetio je strahovit bol. Iz lijeve U bihaćkoj bolnici, dok su ga vozili na
pridavao posebnu pažnju sve dok svoje butine, u ritmu otkucaja srca, poput oš- operaciju, u hodniku je sreo prijatelja. Bio
ubojite nosove nisu počele zabadati sve trih noževa zabadao se po cijelom tijelu. je to jedan od onih s kojim je volio rovariti
bliže rovovima. Tada je prekinuo s čita- “Dok su me saborci nosili prema za- po biblioteci. Zamolio ga je da knjigu vrati
njem i zatvorio knjigu. Ustajući, po na- prežnim kolima, uprkos gotovo neizdrži- Dini i pozdravio se gotovo nehajnim mica-
vici ju je zatisnuo iza platnenih fišeklija vom bolu, osjetio sam takvu prozračnost njem šake, uvjeren da je pozdrav konačan.
u kojima smo na grudima nosili okvire i jasnoću misli da mi se činilo da dolaze s Gledajući za njim, prijatelj je nesvjesno
za kalašnjikov. Drugom rukom potražio onog svijeta”, pričao je kasnije. “U trenu otvorio knjigu i hodnikom je, kao odgovor
je pušku odloženu uz grudobran. Nije sam pomislio da nam smrt baš na takav na Suadov pozdrav, odjeknuo reski zveket
je uspio dohvatiti. U tom času obruši- način otvara vrata vječnosti. Sve je popri- metala. Dva gelera, zaustavljena snagom
la se jedna od gvozdenih nemani, ona milo neku novu dimenziju: i brižni gla- 600 združenih stranica, nemoćno su mu
najstrašnija čiji zvižduk ne uspiješ čuti. sovi saboraca, i cvrkut ptica, i hroktanje cičala oko nogu. Jedan je bio veličine lješ-
Eksplodirala mu je gotovo pod nogama granata, i nebo, i krošnje, i leptiri, i hrza- njaka, a drugi je podsjećao na zrno graha.
i valom presovanog zraka, poput kakvog nje konja, sve. Ako je ovo umiranje, onda U njihovom jecaju odzvanjao je ironični
gorostasnog diva, odbacila ga nekoliko u njemu ima nečeg blaženog”, pričao je. smijeh sudbine. Još su bili topli.

STAV 16/6/2016 49