Page 46 - STAV 67 16.06.2016

DRUŠTVO

Piše: Izet PERVIZ
Roman koji je borcu
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
doslovno spasio život

ema tog namjernika kojem se
neće oteti uzvik: “Kako je čist
ovaj grad!”, obrene li se kojim
Nslučajem u Cazinu. Ovakav je
bio i prije nego će se vlast dosjetiti da na
mjestu kržljave raskrsnice i neuglednog
parka podigne moderan trg. Doduše, s
malim prekidima, one godine kada je
načelnik ukinuo korpe za smeće tjerajući
tako sugrađane da, kako se pričalo, kupu-
ju komunalne kese, i to samo određenu
vrstu, onu koja je dolazila preko njegove
braće po nečasnosti. Ali to nije moglo po-
trajati. Navike koje je nametnula Amela
Badić, tehničar hortikulture, osoba koja
je tako revnosno obavljala svoj posao da
danas slobodno može ponijeti epitet naj-
zaslužnije Cazinjanke poslije rata, bile su
već tako duboko ukorijenjene da su se od
njih lomili najtvrđi krampovi korupcije.
Trg uvezuje sve važnije dijelove grada u
skladnu, cvijećem zašećerenu cjelinu sred
koje ključa fontana. Kultni zidovi, gdje je
nekada mladež dreždala i do zore, danas su
spomenik palim borcima četiriju cazinskih
brigada. Tri zgrade iz austrougarskog doba,
poput kakve ostavljene kopiladi, cijeli su
vijek čekale da budu utopljene u prostor,
desetljećima ispljuvavajući iz svojih utroba
tom raznosili njihov miris zauvijek im uti- SUAD MEHULIĆ IZ
činovnike, općinske vijećnike, poslužnike
partija i gimnazijalce koji su cijelim svije-
snut u kožu. Evo, i one su napokon došle
umreženog u mozaik. Propinje se ka starom CAZINA SVJEDOČI
na svoje. Iznad one u sredini vere se trg uz
brdo razrijeđenim stepeništem od kamena
gradu, u kojem su oduvijek vladali drve-
će i šiblje, svojim tajanstvenim sjenama u
ljetna predvečerja dozivajući zaljubljene DA JE KNJIGA
parove. Jedino je Dom kulture zaobiđen.
Neobnovljen, usred ove harmonije strši
poput pokvarenog zuba. Cazin je nedavno ČOVJEKU NAJBOLJI
u liku izuzetne djevojke Lejle Hairlahović
dobio prvog doktora etnologije i kulturne
antropologije, ali Lejla predaje u osnovnoj
školi, a Kulturnim centrom, kako se zva- PRIJATELJ
nično zove, rukovodi ekonomist. Takve su
računice onih čija imena zaokružujemo u
osami glasačkih kabina. Možda je to i do-
bro. Da nije ovakvih paradoksa, sred ove “Školice” Hulija Kortasara pokupile su gelere koji su išli
idile zaboravio bi čovjek da je u Bosni.
Ipak, nadu da ne može dovijeka tako ravno u srce. Suad Mehulić danas preživljava s 50 KM
nudi jedna od triju austrougarskih zgrada, invalidskog dodatka, samo zbog toga jer nakon rata nije
ona na kojoj i danas stoji natpis “Gimna-
zija”. Nakon silnih prenemaganja, konač- imao 1.000 DM da potplati doktora
no je u nju smještena Gradska biblioteka,
mjesto zbog kojeg smo i počeli ovu priču.

46 16/6/2016 STAV