Page 50 - STAV 67 16.06.2016
P. 50
DRUŠTVO
SA SUADOM NA KAHVI Dok smo se gubili između polica i rastakali se u knjiškom
Raskrojeni ovom pričom, vozimo se
kroz Mutnik, selo nadomak Cazina. Cije- mirisu, nesvjesno odugovlačeći kako bi dah knjige istjerao
lom dužinom zgrljepilo se oko rijeke Mut- iz nas vonj kojeg smo donosili s fronta, bibliotekarka Dina
nice, kojoj je isisalo i ime. Na njegovom nas je puštala na miru. Na kraju, kada bi upisivala brojeve
kraju, usječena u Branjevinu, brdo s kojeg
se pruža fatalan pogled preko ravnica pro- naših članskih karata u lični karton knjige, njen smijeh bio
strtih prema Bihaću, prislonjena uz šumu, bi drukčiji, pun čuđenja: “Kako možete ovo čitati na liniji?”
šuti jednosobna kućica pod dvovodim Nismo znali odgovora
krovom. Uređena bašča i potkresan voć-
njak ničim ne odaju da ovdje živi samac, sjećao, ušao je prvi kod doktora. Izašao je bere maline, jagode, krastavce ili da po-
ratni vojni invalid, sa svega 50 KM inva- kao ratni vojni invalid s 300 maraka do- kosi travu. Poslije toga, danima urla od
lidskog dodatka. Za veći, nije imao 1.000 datka. Na Suadovo već peto upozorenje da bolova. Lijeva noga mu je ostala kraća,
njemačkih maraka, kao ni većina boraca je konačno vrijeme da mu da obećani no- uslijed čega je stradala i kičma, a i ono
koje je oseka rata ostavila iza sebe poput vac samo je slegnuo ramenima i ispratio što zovemo postratnim sindromom i od
zbunjenih rakova. Po toj cijeni prodavali ga sažaljivim pogledom kakvim se ispra- čega stidljivo okrećemo glavu kao od si-
su se hirurzi u bihaćkoj bolnici. Bila je op- ćaju budale: samo su one tih godina kod filisa sve snažnije ostavlja trag. Zatičemo
ćepoznata, kao ovješena u izlogu. Pritisnut hirurga ulazile praznih džepova. ga s kosom u ruci baš u trenutku kada je
uza zid, kako je kasnije pričao, dogovorio Uzalud smo kucali. Komšija preko komšinica Ajša iznijela kahvu u voćnjak.
je s komšijom da mu posudi novac. Otiš- puta reče nam da je kod Ale, s druge Još uvijek je intelektualno vitalan i knji-
li su skupa na procjenu. Komšija, koji je strane brda, i da kosi. Tako preživljava ge nisu sasvim ishlapile iz njega. O sebi
tako davno lakše ranjen da se i sam jedva svih ovih godina. Komšije ga zovnu da najmanje govori. Oni što halapljivo zgrću
sve pred sobom i bez imalo srama svojom
drskošću pokrivaju svaki mogući metar
pod suncem kazali bi da je samozatajan.
A ustvari je skroman, nenametljiv, dubo-
ko moralan, kao i tri žene spočetka priče.
Nakon razgovora s ovim izuzetno na-
čitanim čovjekom koji razbacuje oko sebe
citate kao iz rukava, gorak ukus ostaje
u ustima. Kad bi se kod nas priznava-
lo neformalno obrazovanje i kad očevi
koji su sve pred sobom bestidno razgr-
nuli ne bi sa svojih pozicija na sva mje-
sta rasađivali svoje nesposobne sinove,
Suad Mehulić radio bi danas u cazinskoj
biblioteci. Ondje nema knjige a da nije
prošla kroz njega. n
50 16/6/2016 STAV