Page 61 - STAV broj 389

ne dopuste im da uđu u Tuzlu. Zamišljamo hanova, 12 kafana, 3 mejhane, 2 solare i potpuno i da ga potiskuju prema Doboju
ga nadnesenog nad kartu ponad koje se, više kuća pod gradom”. Poznati trgovac i da se ništa ne brine, neka im samo po-
potresan dalekim potmulim detonacijama Živko Crnogorčević, jedan od tuzlanskih šalje što više streljiva. Uzbuđen i prepad-
svojih topova koje je postavio na Ilinčicu, uglednika, koji će nakon Taslidžakovog nut, dječak je govorio da mu je poruku
na Papinac, na Borić, na Bukovčiće, i na- poraza izaći da dočeka trupe, u svojim predao glasnik koji se ranjen stropoštao s
redio im da tuku danonoćno, njiše fenjer memoarima, koje će napisati po nagovoru konja baš pred onim kacama koje zausta-
i sjenči dolinu rijeke Jale i ljulja brda oko doktora Riste Jeremića, prvog bosanskog više jangiju i samo je zatražio vode i na-
Spreče na sve strane kao da je smak svije- hirurga i osnivača Srpskog kulturnog i tjerao ga da se zakune Bogom da će ovu
ta. Preko ramena mu proviruju radoznale prosvjetnog društva “Prosvjeta”, donosi poruku odnijeti do Atik džamije i predati
zvijezde i u daljini sablasno laju psi i riču detaljnije podatke o požaru. On piše ova- je nikom drugom do lično u ruke muftiji
goveda i njište konji i posvud na obale ko: “Opet je bila jangija. Izašla je vatra iz Šemsekadiću. Taj ranjeni pismonoša bio
Jale skupljaju se gvozdenjaci potovareni Pašina hana, gdi je danas Horošića Jove je Džafer Altumbabić. Po drugoj verziji,
osnovnim potrepštinama i pokućstvom. magacin; sva je čaršija izgorela i sutradan on je tog 23. augusta 1878. godine, iako
Sve stanovništvo diglo se da bježi, pa je do 9 sati a la franka nije se moglo ugasi- teško ranjen, ipak uspio stići do ogarav-
predvečer Taslidžak, kako su ga zvali nje- ti. Pred današnjom Fondovskom kućom ljenih zidina Atik džamije. Poruka je bila
govi najodaniji vojnici, izjurio s bičem u bile su izvučene kace i napunjene vodom usmena i on ju je posljednjim damarima
ruci i krvnički prešestario po leđima svako da se po čem ne zapali varoš, i tu je vatra snage, dok mu se krv miješala s riječima,
muško koje je pušku moglo nositi, izdiru- presječena.” Pominje Crnogorčević kako izdiktirao svome komandantu i onda je
ći se da nema Bošnjak kud da bježi i da je poslije iz Sarajeva došao inžinjer, “indži- pustio dušu na njegovim rukama, kao na
Švabo u Tuzlu neće dok je njega na životu. nir, neki Mojzes Talijanac”, te je “mjerio filmu. Sutradan su ga nabrzinu ukopali
Sve oko Šemsekadića je crno, i noć, i sokake i pravio planove” i zgrnuo je veli- na jednom osamljenom mjestu iz kojeg će
neprekidni ljudski glasovi, i dosadni kre- ki novac, piše Crnogorčević, jer ga Tuzlaci desetljećima kasnije, kada svi zaborave i
ket žaba gatalinki, koje uvijek slute zlo, i potkupljivaše i davaše mu mito da im “se Šemsekadića i strahovit sudar s K und K
ti zidovi ogaravljeni požarom u kojem je ne siječe plac”. vojskom, izniknuti legenda.
prije sedam godina nestalo pola Donje Tu- Dok je, okružen garavim zidovima Ta legenda kazuje da je Džaferov me-
zle. Iz njih proviruju ćerpiči gotovo raspali, spaljene Atik džamije, koju je izabrao za zar zarastao u travu i u šiblje i u zaborav.
presušeni su pa šušti slama u njima kao da svoj štab a da ni sam nije znao pravi i ta- Nakon mnogih godina dođe tu jedan tr-
desetine miševa izgubljenih u noći izgri- čan razlog, osluškivao gruhanje topova i govac s namjerom da sagradi vilu za svo-
za posustale duvarove. Sto godina kasni- sve dalje kreševo i vrisku ranjenih koji- ju porodicu. Ali šta god dunđeri podigo-
je Hamdija Kreševljaković će zapisati da ma su naživo sjekli smrskane udove, do še obdan, obnoć se samo od sebe razvali i
je požar izbio 9. septembra 1870. godine Šemsekadića dovedoše nekog dječarka i poravna sa zemljom i opet izraste bujad i
i da je izgorjelo “296 dućana, 13 magaza, ovaj mu uruči pismo. To mu njegovi voj- šikara. Graditelji se samo nemoćno hva-
čaršijska džamija, medresa, mekteb, pet nici poručuju da su razbili neprijatelja tahu za glavu, a čaršija se okupljaše i lju-
di se ibretiše puckajući jezikom od čuda i
gonetajući šta bi moglo, i kako, i otkud, i
Kažu da je Zmaj od Sandžaka, pljevaljski muftija Mehmed neka sila nečastiva zasigurno jeste. I bilo
Nurudin Vehbi Šemsikadić, kako ga oslovljavahu tkalci junačkih je tako danima, sve dok se među znati-
željnicima ne pojavi jedan starac, za kojeg
pripovijesti po sandžačkim sijelima, odnosno Šemsekadić, kako neki rekoše da je šejh. Drugi kazaše da je
ga zvahu u Bosni, ovdje, u Atik, ili Šarenoj džamiji, postavio evlija, a treći da je vidovit, ali ne imado-
še, ni jedni, ni drugi, ni treći, vremena da
svoj operativni štab i odavde komandovao jedinicama Bošnjaka to rasprave, jer onaj čovjek zovnu gradi-
koji su uspjeli da zaustave prvi udar austrougarskih snaga na telja ustranu i reče mu da se na tom mje-
stu gdje je namjerio da ukopa temelje za
Moluhama i na Husinom i ne dopuste im da uđu u Tuzlu. kuću nalazi mezar jednog gazije pa se to

STAV 19/8/2022 61