Page 65 - STAV broj 389

grudima (El-Hadždž, 46). I u fizičkom smislu idite i gledajte
kako su skončali oni prije vas; uzmite iz toga pouku pa na
takav način otvorit će se i vaš duhovni sluh i vid. Jasno nam
je da nam se ovdje ne govori o ovome fizičkom vidu i sluhu,
nego – idi da bi zadobio ovakvo svojstvo, pa da tvoje duhov-
ne oči budu otvorene, a i srca koja će to razumjeti na pravi
način. I fizičko putovanje ima i donosi svoje fadilete, ali mo-
ramo ovdje imati na hateru ovaj duhovni put.
Vidimo kako nam kaže za Dekukiju, da je on bio poput
nebeskih tijela, nebeskih zvijezda koje osvjetljavaju puteve,
pa – kreni na ovaj put! Pod utjecajem ovakve zvijezde ovarisat
ćeš sigurno na Pravi put! To nam lijepo pojašnjava hadisi-še-
rif u kojem se kaže: Moji su ashabi kao zvijezde, za kojim god
krenete, ovarisat ćete na Pravi put! Da ovdje jednu lijepu para-
bolu spomenemo. Ona datira, nije sigurno, ali otprilike iz I.
ili II. stoljeća nove ere, znači negdje u tom vaktu Isaa, a. s., a
moguće i da je ranije nastala. Ne zna se ko je ovo izrekao, ali
poslušajmo ovaj primjer: Princ koga njegovi roditelji, kralj
istoka i majka zore, šalju na put. Spremili su ga lijepo, opre-
mili za taj put svim potrebnim i treba da ode u Egipat. Zašto?
Da bi u Egiptu našao biser. A taj biser čuva velika zmijuri-
na u moru. I on kreće na taj put, dolazi u Egipat. Obukao je
odjeću Egipćanina da bude teže prepoznatljiv, da ne upada
u oči domaćem stanovništvu. Oni su ga vidjeli kako boravi
na jednom mjestu blizu mora, a on se tako približio toj zmi-
ji i sad razmišlja na koji način da priđe da bi došao do traže-
nog bisera. Oni mu tu donose hranu, ali kad god on pojede
tu hranu, zaboravi i na svoje roditelje, zaboravi na to zašto Hafiz Mehmed Karahodžić
je uopće krenuo na ovaj put. Zaboravi na biser koji treba da
uzme, jer kad ga dobije i kada se vrati, čeka ga onda mjesto Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim
vladara s kojeg će mudro da upravlja. I sad je on, jedući tu
hranu, pao u jedan duboki san. Njegovi roditelji, zabrinuti, mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom
šalju poruku – pismo mu šalju. To se pismo pretvara u orla Karahodžićem prenosi u nastavcima
koji dolazi iznad njega i lepetom krila budi ga. On dobiva
tu poruku i, kad je vidio njen sadržaj, istog trenutka postaje dersove iz “Mesnevije” održane u
svjestan da je nosi u svojim prsima; da je ona uvijek bila pri-
sutna u njemu. Brzo se dao na posao, začarao je zmiju, uzeo Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
taj biser i, vođen ljubavlju, vraća se svojim roditeljima. Ski-
nuo je odjeću egipatsku i završio zadatak na najbolji mogući Gospodar, Allah Uzvišeni, kroz cijelu povijest čovječanstva
način. Ovdje se vidi, iz sadržaja ove priče, da bi njen autor šalje svoje poslanike. Nakon što je Posljednji Poslanik podi-
mogao biti neko od Izraelićana, jer sama ova pomisao da ga gnut, dolaze njegovi varisi koji trebaju da nas razbude iz ovog
roditelji šalju u Egipat, a u hebrejskom Egipat se zove Mi- sna. I taj blagi lepet krila, ta njihova blizina, to isijavanje iz
zjarin, što znači “usko mjesto”, kao Misir u arapskom, slična tih Allahovih robova, ima za posljedicu da se mi probudimo
je to riječ. I pogledajte šta ova priča kazuje. Moraš krenuti i onda – šta svjedočimo? Pa to da sve vrijeme mi nosimo taj
na put. Dakle, ono što smo često puta spominjali: O, Ademe, biser u sebi. Ako smo i nešto tražili onako, ono po savjetima
silazi na zemlju! Bez gorčine rastanka, nema slasti sastanka. drugih ljudi, a nesvjesni šta to znači, tada vidimo da smo tra-
Čovjek ne zna taj fadilet koji je Gospodar od samog početka žili nešto što nikad nismo ni izgubili. Ali toliko je čovjek za-
dao, taj fitret na kojem je Allah Uzvišeni svakoga stvorio, ta spao snom gafleta da nešto što je tako blizu ne može da regi-
iskonska čistoća s kojom treba da potvrdi tevhid Allahov. E struje. Eto zašto nam je potreban ovaj Put. Razmislimo malo
sad je potreban ovaj put. Kreni na taj put! Na tom putu nu- o ovoj priči, šta nam je kazala, njih je mnoštvo, u svakoj tra-
dit će nam se ovakve stvari, a posljedica toga bit će: lutanje, diciji imamo priču ovoga tipa.
spavanje, zaborav. Ne postavljamo uopće pitanje odakle smo Dalje govoreći o Dekukiji, kaže nam hz. Mevlana (i ovaj
došli, zašto se ovdje nalazimo i kamo idemo, jer smo zaspali je bejt na arapskom):
snom gafleta. Sad možemo vidjeti zašto je teško bilo Izraeli- Ne privikavam prirodu moga srca na jedno mjesto
ćanima prilikom Izlaska da osabure na onoj nebeskoj hrani, da bi bilo čisto i spremno za ispita.”
kad kažu: O, Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti, (U prirodi je srca, ako zavoli jedno mjesto, želi da bude
zato zamoli, u naše ime, Gospodara svoga da nam podari od ono- stalno na tom mjestu. U hadisi-šerifu je rečeno: “Budi u ži-
ga što zemlja rađa: povrća, i krastavica, i pšenice, i leće, i luka cr- votu na ovom svijetu kao da si garib (stranac, onaj ko je u
venoga! (El-Bekara, 61) Pa im on kaže: Zar želite da ono što je tuđini), ili kao putnik prolaznik.” A u ajeti-kerimu se kaže:
bolje zamijenite za ono što je gore? Idite u grad, imat ćete ono što Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što
tražite! (El-Bekara, 61) Dakle, eto vam! Idite opet u taj Misir, trebaju shvatiti, i da uši njihove čuju ono što trebaju čuti, ali oči
u to jedno tijesno mjesto! nisu slijepe, već srca u grudima.” (El-Hadždž, 46)
Pojedinačno, u svakom od nas, taj je “misir” i taj “fara- Eto vidite, naviknemo se ovako na ambijent “misirski” pa
on” koji nas tlači! Ovakva tvoja sklonost ovim stvarima u tje- neće čovjek nipošto da ga napusti, ni onda kad te Musa tvog
skobu te dovodi i potrebno ti je da ti dođe ovakvo pismo. A vakta zove: Izađi, hajmo u “svetu zemlju”! Hajde, ti, ako ikako

STAV 19/8/2022 65