Page 70 - STAV broj 389
P. 70

KULTURA


          Majstori bošnjačkog pjesništva: Hamdija Kalač (1946)

          HAIKU PODNO HAJLE






          Kalač prihvata svijet igre. Kloneći se savremene civilizacije u kojoj dominira tehniziranje života,
          njegova poetska vizija poprima naznake naivnosti koja se manifestira kroz iracionalni aspekt
          vlastite životne stvarnosti. Naivnost kao pozitivna estetska vrijednost ne odlikuje pojedine pjesme
          ili cikluse, već poetiku kao cjelinu. Ona je izraz vizije svijeta u čijoj se osnovi nalazi uvjerenje da je

          svijet, u principu, naklonjen čovjeku, mada je pun tajni, čudnih i nepoznatih stvari.

          Piše: Almir ZALIHIĆ



                 amdija Kalač nije nepoznat au-
                 tor, nije od onih koji se nedavno
                 pojaviše na obzorju sandžačkih
         Hpjesničkih nebesa, ali je uočljiv
          veliki raspon “šutnje” od objavljivanja
          njegove prve knjige (1972) do povratka
          u književni svijet knjigom “Vrata tame”
          (1993) i “Đerdan od suhog leda” (2015).
            Prvotna Kalačeva poetska preokupa-
          cija kretala se oko filozofskog sažimanja
          impresionističkih tendencija u poeziji
          sedamdesetih godina ovog stoljeća. Teš-
          ka životna sudbina ovog pjesnika bitno
          je odredila i putanju njegovog stvaralaš-
          tva. Kalač se okrenuo njegovanju kratke
          forme, filozofske skice oko nečega što bi
          trebalo pokazati samu suštinu poetske
          inspiracije. Iako ta kratka forma neodo-
          ljivo podsjeća na haiku poeziju, odnosno,
          to haiku često i jeste, ipak se ne može go-
          voriti o Kalačevom bezuvjetnom usvaja-
          nju ove pjesničke forme Dalekog istoka.
          Prije svega zbog toga što Kalač, poštujući
          ritam maternjeg jezika, ne poštuje uvijek
          unutrašnju poetsku normu haikua. I to
          je, čini mi se, dobro jer time uspijeva da
          ostvari specifični spoj lokalnog jezičkog
          bogatstva s poetskim slikama koje su ba-
          zirane i iskazane u formi ove istočnjač-
          ke poetske vrste. Nerobovanje discipli-
          niranosti i prekoračenje nužne sažetosti
          omogućilo je pulsiranje životnih kapilara
          sandžačkog podneblja na jedan osoben i
          originalan način. Čak bismo mogli reći
          da je čitav jedan poetski iskaz položen na
          psihijatrijski kauč novog preispitivanja,
          kako jezika, tako i forme.
            Filigranski rad majstora na malom
          prostoru podario nam je otklon od knjiš-
          ki uniformiranih uzora, stilskih figura i   Hamdija Kalač (Kalači kod Rožaja, 1946) završio je studij na Filozofskom fakultetu u Pri-
          općih mjesta.                       štini (Odsjek za  jugoslavensku književnost). Živi u Rožajama.
            Kalač, sav okrenut običnim, “malim”   Knjige pjesama: “Nebo na raspeću” (1972.), “Vrata tame” (1993), “Kako se prepoznati”
          temama, krči sopstveni poetski put kroz   (1995), “Đerdan od suhoga leda” (1998).
          šumu jezika oslobođen autocenzure i svega



         70  19/8/2022 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75