Page 52 - STAV 76 18.08.2016

STAJALIŠTA

pisani dokument na narodnom jeziku ja- Naše društvo danas, po nije tuđe i strano niti je to naša “nemila
vit će se cijelih pola stoljeća kasnije, a kod svemu sudeći, nažalost prošlost” koju treba zaboraviti ili na neki
Francuza i Španaca tek malo ranije. način “pripitomiti” nama danas. Tu proš-
Na ovoj i ovakvoj osnovi filolozi mogu ne pripada skupini lost treba sačuvati i njegovati, a to podra-
pratiti razvoj jezika u Bosni tokom niza samosvjesnih društava, ili zumijeva i institucionalnu skrb o tradiciji
stoljeća i njegove osobenosti, ali i donijeti i baštini koju smo naslijedili, i to kako o
izrazito važne zaključke o postojanju bo- barem ne onoliko koliko srednjovjekovnoj, tako i uopće.
sanskog tradicijskog kontinuiteta pisanja bismo to željeli, ali baš
na narodnom jeziku tokom cjelokupnog takva društva morala bi IDENTITET JEDNE ZAJEDNICE
ovog vremena. To je, naime, isti onaj jezik, U NJEZINOJ JE KULTURI
kao i isto ono pismo kojim je prethodno se posebno zamisliti nad Narativ o Kulinovoj Bosni i Povelji
pisana i Humačka ploča iz 10/11. stoljeća samima sobom, barem o bana Kulina optimistička je priča koja,
kao najstariji danas poznati bosanski pisani godišnjicama koje bi im i da je samo priča, a to po svemu sudeći
spomenik, ali i isti jezik i isto pismo kao, ipak nije, ima snagu svjedočanstva o ze-
npr., kod natpisa na stećcima kao specifič- morale biti važne mlji koja je imala i sretniju svoju sadaš-
nosti bosanske srednjovjekovne pismeno- njost i osnovu za uspješnu svoju buduć-
sti i književnosti. Ova tradicija pisanja i u najvjerovatnije 1830. godine, i poklonio nost. Bez obzira na to što prošlost nikad
jezičkom i u grafijskom smislu nastavit će ruskom caru. Stoga, a s obzirom na njezinu istinski nije crno-bijela niti svodiva na
se kroz cijeli bosanski srednji vijek, ali i važnost u političkoj, društvenoj i kultur- samo jednu moguću priču, bila je to zemlja
poslije, pa će u duhu iste ove jezičke i pisa- noj historiji Bosne, Bosna i Hercegovina koja je nesumnjivo imala svoj glas o sebi,
ne tradicije biti pisane, npr., i franjevačke i zvanično je iskazala želju da u domovinu a koji je, očito, uspjela poslati stoljećima
samostanske hronike, ali i pisma bosan- vrati sanktpeterburški primjerak Povelje, unaprijed, do nas danas. Mi, pak, danas
skih krajišnika kao važan tradicijski tok ali je gotovo posve sigurno da se takvo što opsjednuti smo između svega drugog i
i u bošnjačkoj pismenosti i književnosti nikad neće desiti, osim ako ruska strana za pomodnošću raznoraznih “dekonstruk-
tokom osmanskog vremena. Kao i bosan- to bude imala neki poseban interes. No, to cija”, posebno “dekonstrukcija” vlastitih
ski jezik, bosančica je, stoga, i svojevrsna je, ipak, najmanji problem koji danas ima- historijskih i kulturalnih narativa, nekih,
spona između bosanske srednjovjekovne mo s Poveljom. biva, naših “nacionalnih mitova”, mada,
pismenosti i pismenosti u Bosni osman- Kao i ukupno bosansko srednjovje- zapravo, još nemamo potpunu i cjelovitu
skog vremena, a pod imenom “begovice” kovlje, Povelja bana Kulina predmet je vlastitu sliku vlastite prošlosti ni u jednoj
ili čak “ženskog pisma” sačuvat će se kod različitih tumačenja, uključujući i razli- oblasti društvenih i humanističkih znanja,
Bošnjaka i u postosmanskom dobu, tokom čita ideološka razumijevanja. Po nekima, a nekamoli da imamo neku zloćudno me-
cijelog 19. stoljeća, pa i još kasnije, u pr- kao ni sama srednjovjekovna Bosna, ona tastazirajuću bosansku ili bošnjačku naci-
vim desetljećima 20. stoljeća, naročito u nije uopće bosanska, pa tako ni po jezi- onalnu mitologiju. Otud, teško da uistinu
bošnjačkim porodicama starog, srednjo- ku ili pismu, već naših susjeda, ili srpska imamo šta ozbiljno dekonstruirati, naravno
vjekovnog plemenitaškog porijekla, ali i ili hrvatska, s jedne strane. To su viđenja ako u konačnici zapravo ne “dekonstrui-
šire. Bio je to i čin nasljedovanja baštine kojima ni najmanje nije stalo do Bosne ramo” ili, još prije, ne destruiramo sami
davnih predaka, osoben baštinsko-tradi- kao Bosne, a još manje do stvarne nau- sebe. Dekonstrukcija kao pristup znanju
cijski manir, pri čemu je ova kasnija upo- ke, već do pukog teritorija, bosanske ze- itekako, naravno, ima smisla, ali umjesto
treba bosančice imala i praktične namje- mlje, koja se imaginira tek kao dio u tim pomodne a najčešće iskvarene, neznalač-
ne “šifriranog”, “tajnog” pisma. Zato su slučajevima još živih velikonacionalnih i ke i naučno jalove njezine prakse kakva
se njome nerijetko služile upravo žene u velikodržavnih projekata. S druge strane, se kod nas danas upadljivo često javlja,
svojoj međusobnoj komunikaciji za koju i u Bosni, a posebno među Bošnjacima, uz rijetke izuzetke, nama je, dakle, i dalje
su željele da ostane privatna, a prije sve- dugo je prema srednjovjekovnoj baštini nemjerljivo preča konstrukcija – ozbiljno
ga nečitljiva onima koji su pronosili nji- postojao u najmanju ruku ambivalen- i temeljito naučno istraživanje i brižljivo
hove poruke. tan, čudan i neprirodan odnos, a uslijed čuvanje ostatka naše ukupne prošlosti, dok
kojeg su i sami Bošnjaci svodili sebe na još imamo šta istraživati i čuvati. Poseb-
RAZLIČITA IDEOLOŠKA vjersku skupinu čiji se početak veže tek no ako ne želimo da nam fekalije plutaju
RAZUMIJEVANJA POVELJE za pojavu islama i dolazak Osmanlija, što po stožernoj baštinskoj ustanovi jedne ze-
Kao što je poznato, original Povelje nema nikakvog realnog ni historijskog ni mlje, a koja pritom jedva da i sama postoji.
bana Kulina odavno nije više u Bosni. Mada kulturalnog utemeljenja. Takva viđenja, Niko pametan ne odriče baštinu svoju
su po nekim tumačenjima postojala četiri krajnje ograničena i redukcionistička te plemenitu, jer bez nje ne može se sigurno
izvorna primjerka, do danas su sačuvana jednako nenaučna, suštinski su nehoti- hoditi ni u sadašnjosti, a još se teže može
tri – jedan u Sankt-Peterburgu, u Rusiji, u ce pomagala odricanje srednjovjekovne uputiti u sigurniju budućnost, baš kao što
tamošnjoj Akademiji nauka i umjetnosti, a Bosne kao bosanske, a same Bošnjake, po Bosni davni dubrovački trgovci nisu
druga dva u Dubrovniku, gdje se čuvaju u bosanske muslimane, isključivala iz po- mogli slobodno hoditi i trgovati bez Po-
Dubrovačkom arhivu. Najčešće se smatra vijesnog konteksta i lišavala povijesnog velje bana Kulina. Uostalom, identitet
da je sanktpeterburški primjerak origina- temelja u kojem je i na kojem je zasnovan jedne zajednice i nije prvenstveno u nje-
lan, a da su dubrovački primjerci prijepisi, i ovaj narod. Stoga, mnogo štošta iz starije zinoj politici, već je prije svega upravo u
jedan stariji, a drugi nešto mlađi, mada su bosanske prošlosti, iz naše prošlosti uop- njezinoj kulturi i prošlosti na kojoj se ona
po nekima sva tri vremenski dosta bliska, će, potrebno je još istražiti, a niz ranijih temelji. A tu je, također, i veza, organska
pa se čak mogu smatrati i paralelnim ori- predstava potrebno je ozbiljno i temeljito i prirodna a ne ideološki projicirana i hi-
ginalima. Poznato je da je sanktpeterbur- naučno preispitati i u našoj historiografi- njena veza s drugim i drugačijim, na koju
ški primjerak dospio u Rusiju krađom, a ji i u našoj historiji jezika i književnosti. nas također, tipično bosanski, podsjeća
tvrdi se da ga je otuđio nekadašnji ruski No, prije svega, treba promijeniti odnos Kulinova povelja, uvažavajući drugog i
konzul u Dubrovniku Jeremija Gagić, prema našem srednjovjekovlju – ono nam potvrđujući sebe. n

52 18/8/2016 STAV