Page 63 - STAV broj 375

izbije u željeni oblik. Bivao je narod iz Drugi govorahu da bi najpametnije bilo izgledalo kao da se historija prevratila i
godine u godinu umorniji, ali je jednako da nastave prema Bihaću, da će prva li- kao da će se sve ono što se bilo kada do-
trpio svoju nevolju i svaki treći dan svog nija odbrane sada biti ondje i da se zato godilo u vremenu i prostoru sada ogle-
života poklanjao kralju i njegovom pa- već desetljećima zna, te govorahu da se dati u vlastitoj suprotnosti. Nakon cije-
klenom naumu. Ali bi naposljetku tako dobro prisjete kako su između Une i Ko- log dana hoda po kamenitom predjelu
da im se i djeca rodiše, i stasaše, te i ona rane nanizani gradovi, tvrđe, kule i dvor- Vrhovine, zakonačiše poraženi krajiš-
počeše raditi, a kraja poslu njihovom ni ci kao na nizac i da ih Osmanlije nikada ki pobunjenici uvrh Bilajskog polja, u
na pomolu. Nije uopće bila rijetkost da otuda neće potjerati. Treći spominjaše starom i desetljećima već napuštenom
su na istom gradilištu radili djed, nje- Ostrovicu, da je to najjači grad i da ga gradu. I tu nastade živa prepirka kako i
gov sin i unuk. mogu braniti do Sudnjeg dana, a četvrti šta dalje. Neki predlagaše da se nastavi
Narodu dozlogrdi. Jednog dana po- govorahu da je najpametnije da ostanu prema Ključu pa da se ondje priključe
buniše se prekounski kulaci i rekoše da na Bilaju i da mirno sačekaju generale i pobunjenicima, za koje govorahu da se
su nakon svih ovih godina dosta davali svoju sudbinu ma u kakvom obliku im još uvijek dobro drže. Govorahu oni i o
kralju svaki svoj treći dan. Kazuje se da se prikazala. Niko ne spomenu Gašpara tome kako se među junacima ključkim
su izabrali između sebe stotinu najljepših Perušića i niko ne reče da ovo što njih posebno ističe jedna žena. Ona sokoli
i najpametnijih i poslaše ih na Grmeč. snađe u njegovo vrijeme nije bilo mogu- Ključane i ne da im da se predaju, kao što
Ovi su se danima penjali gore i sve veći će ni zamisliti. su se oni, evo, predali, ljuti Krajišnici, a
strah ih je obuzimao kako su se primicali Tačno trista pedeset godina poslije, ovamo, eto, pod dimijama sanskim ima
strašnim kraljevim dvorima. Kad dođoše ali sada sa suprotne strane, izranjavana više kuraži i hrabrosti nego pod njiho-
pod zidine kraljevog grada na vrh Grme- i odrpana, pojavi se jedna sasvim druga vim čakširama. Drugi se ljutito brecahu
ča, njih 99 povuče se i odustade, sasvim vojska i pade po Bilajskom polju. Sve je na njih i opominjahu da im ne pristaju
ih uhvati strah. Ali jedan se ne prepade.
On izađe pred kralja. Kazivao je poslije
da je kralj imao lice kakvo nema nijed-
na zvijer, tri puta strašnije od svega što
su sposobni zamisliti, te se i on prepade.
“A otkud taj ovamo i šta želi”, viknu
kralj s prijestolja i ne pogledavši pre-
ma njemu.
Onaj se čovjek još silnije prestraši.
Umjesto da mu kaže kako su došli da
ga mole da ih oslobodi da svakog trećeg
dana rade na njegovim tvrđavama i neka
to bude svakog četvrtog, jer su izmore-
ni i iscrpljeni i strašno su osiromašili da
više nemaju šta ni jesti pa će skapati od
gladi, ovaj reče: “Narodu je krivo da se
svaki treći dan radi, već bi bio rad da to
čini svaki drugi dan.”
Caru bi milo. On nagradi onog čo-
vjeka i izdade nove naredbe. A ljudi se
pokunjiše i radiše jedan dan za sebe, a
jedan za kralja. Bijahu poslušni i smjer-
ni, sve dok i posljednji dvorac, s njego-
vom posljednjom kulom, ne bi dovršen.
ISPRETURANA VREMENA
Dvadeset godina nakon što se Gašpar
Perušić, kum grada Bilaja, spusti u Zadar
i narednog ljeta ispusti dušu smračenu
od naganjanja s vlaškim katunarima, sve
Bilajsko polje prekri izranjavana i izdr-
pana vojska. Nad njom s bilajske crkve
cjelodnevno udarahu zvona da cijelom
svijetu obznane kako Jajce ovaj put sa-
svim pade u ruke Osmanlijama. Njihovi se
prvaci zatvoriše u bilajske zidove i ondje
vijećahu kud dalje i šta im je činiti. Bija-
hu isprepadani – niotkud oni ne dobiše
odobrenja da svojevoljno ostave onoliki
i čvrst grad. Jedni govorahu da bi najbo-
lje bilo nastaviti prema Vrbasu, pa da se
ondje svim silama suprotstave i zaustave
Osmanlije u njihovom prodoru na Savu
i tako se iskupe pred svojim generalima.

STAV 13/5/2022 63