Page 63 - STAV broj 375
P. 63

izbije u željeni oblik. Bivao je narod iz   Drugi govorahu da bi najpametnije bilo   izgledalo kao da se historija prevratila i
          godine u godinu umorniji, ali je jednako   da nastave prema Bihaću, da će prva li-  kao da će se sve ono što se bilo kada do-
          trpio svoju nevolju i svaki treći dan svog   nija odbrane sada biti ondje i da se zato   godilo u vremenu i prostoru sada ogle-
          života poklanjao kralju i njegovom pa-  već desetljećima zna, te govorahu da se   dati u vlastitoj suprotnosti. Nakon cije-
          klenom naumu. Ali bi naposljetku tako   dobro prisjete kako su između Une i Ko-  log dana hoda po kamenitom predjelu
          da im se i djeca rodiše, i stasaše, te i ona   rane nanizani gradovi, tvrđe, kule i dvor-  Vrhovine, zakonačiše poraženi krajiš-
          počeše raditi, a kraja poslu njihovom ni   ci kao na nizac i da ih Osmanlije nikada   ki pobunjenici uvrh Bilajskog polja, u
          na pomolu. Nije uopće bila rijetkost da   otuda neće potjerati. Treći spominjaše   starom i desetljećima već napuštenom
          su na istom gradilištu radili djed, nje-  Ostrovicu, da je to najjači grad i da ga   gradu. I tu nastade živa prepirka kako i
          gov sin i unuk.                   mogu braniti do Sudnjeg dana, a četvrti   šta dalje. Neki predlagaše da se nastavi
            Narodu dozlogrdi. Jednog dana po-  govorahu da je najpametnije da ostanu   prema Ključu pa da se ondje priključe
          buniše se prekounski kulaci i rekoše da   na Bilaju i da mirno sačekaju generale i   pobunjenicima, za koje govorahu da se
          su nakon svih ovih godina dosta davali   svoju sudbinu ma u kakvom obliku im   još uvijek dobro drže. Govorahu oni i o
          kralju svaki svoj treći dan. Kazuje se da   se prikazala. Niko ne spomenu Gašpara   tome kako se među junacima ključkim
          su izabrali između sebe stotinu najljepših   Perušića i niko ne reče da ovo što njih   posebno ističe jedna žena. Ona sokoli
          i najpametnijih i poslaše ih na Grmeč.   snađe u njegovo vrijeme nije bilo mogu-  Ključane i ne da im da se predaju, kao što
          Ovi su se danima penjali gore i sve veći   će ni zamisliti.          su se oni, evo, predali, ljuti Krajišnici, a
          strah ih je obuzimao kako su se primicali   Tačno trista pedeset godina poslije,   ovamo, eto, pod dimijama sanskim ima
          strašnim kraljevim dvorima. Kad dođoše   ali sada sa suprotne strane, izranjavana   više kuraži i hrabrosti nego pod njiho-
          pod zidine kraljevog grada na vrh Grme-  i odrpana, pojavi se jedna sasvim druga   vim čakširama. Drugi se ljutito brecahu
          ča, njih 99 povuče se i odustade, sasvim   vojska i pade po Bilajskom polju. Sve je   na njih i opominjahu da im ne pristaju
          ih uhvati strah. Ali jedan se ne prepade.
          On izađe pred kralja. Kazivao je poslije
          da je kralj imao lice kakvo nema nijed-
          na zvijer, tri puta strašnije od svega što
          su sposobni zamisliti, te se i on prepade.
            “A otkud taj ovamo i šta želi”, viknu
          kralj s prijestolja i ne pogledavši pre-
          ma njemu.
            Onaj se čovjek još silnije prestraši.
          Umjesto da mu kaže kako su došli da
          ga mole da ih oslobodi da svakog trećeg
          dana rade na njegovim tvrđavama i neka
          to bude svakog četvrtog, jer su izmore-
          ni i iscrpljeni i strašno su osiromašili da
          više nemaju šta ni jesti pa će skapati od
          gladi, ovaj reče: “Narodu je krivo da se
          svaki treći dan radi, već bi bio rad da to
          čini svaki drugi dan.”
            Caru bi milo. On nagradi onog čo-
          vjeka i izdade nove naredbe. A ljudi se
          pokunjiše i radiše jedan dan za sebe, a
          jedan za kralja. Bijahu poslušni i smjer-
          ni, sve dok i posljednji dvorac, s njego-
          vom posljednjom kulom, ne bi dovršen.
          ISPRETURANA VREMENA
            Dvadeset godina nakon što se Gašpar
          Perušić, kum grada Bilaja, spusti u Zadar
          i narednog ljeta ispusti dušu smračenu
          od naganjanja s vlaškim katunarima, sve
          Bilajsko polje prekri izranjavana i izdr-
          pana vojska. Nad njom s bilajske crkve
          cjelodnevno udarahu zvona da cijelom
          svijetu obznane kako Jajce ovaj put sa-
          svim pade u ruke Osmanlijama. Njihovi se
          prvaci zatvoriše u bilajske zidove i ondje
          vijećahu kud dalje i šta im je činiti. Bija-
          hu isprepadani – niotkud oni ne dobiše
          odobrenja da svojevoljno ostave onoliki
          i čvrst grad. Jedni govorahu da bi najbo-
          lje bilo nastaviti prema Vrbasu, pa da se
          ondje svim silama suprotstave i zaustave
          Osmanlije u njihovom prodoru na Savu
          i tako se iskupe pred svojim generalima.


                                                                                                    STAV 13/5/2022 63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68