Page 65 - STAV broj 375
P. 65

Kamengrada, od Krupe i od Banaluke
          i oda vse zemle vidili u Belaisko pole,
          varveći i onde se kupeći”.
            Grgolji nad Unom uskovitlano vri-
          jeme, po Plješevici skakuću izblijedjeli
          oblaci, Lovre Vukoslavić, sudac bihaćki,
          istjeruje pravdu za kravare na Klokotu,
          kojima svaku noć nestaje po jedna muza-
          ra, u daljini, uz Unu, škripe vojne sprave
          što ih Osmanlije dovlače pod Sokolac, a
          vojnici bihaćki, tako uporni u nastoja-
          nju da sroče svoje pismo da ih ništa pod
          kapom Božijom ne može omesti, pišu:
          “Pak su onde nigdi uhitili jednu Vlašku
          divičicu, jednoga Vlaškoga kneza kćer,
          ka e i parvo bila robina u našoi zemli, i
          dopelali su je u Bihać. I ona povida, da
          e bil voivoda ne bratu od begove strane
          zapovidal, da barže vsoi onoi onde okolu
          zemli i župi na voisku zapovi, a on jim
          ni biv onako na barzu zapovidal, a Turci
          došadči tako su ga on čas pred negovom
          hižom pred vrati na kolac nabili. I ova
          robina na istini povida, kako e onamo
          čula i vidila, da se velika voiska kupi i da
          na istini ovde očito oko Bihća gredu pod
          neki grad, ali ne zna pravo, pod ki te.”

          POSLJEDNJI SUDAR
            Skoro dva puna stoljeća nakon ovog
          pisma opet pade silna vojska pod Bjelaj
          i zacrni se sve Bilajsko polje, a Osječe-
          nica se protrese od zagluhne konjske
          hrzljavine. Dođoše od Ostrovice i preko   svoie imati nemože i ova iest temelita i   uzvratiše topovima i zametnu se krvavo
          Ljutoča i sve spališe iza sebe. Bijahu u   milostiva volia i pamet naša”.  kreševo i cijelo Bilajsko polje obavi gust i
          takvom broju da im je trebao cijeli dan   Odgovoriše mu združenom paljbom   neproziran dim. Trećeg dana iz tog dima,
          da se rasporede oko tvrđave. Kazivalo   sa zidina. Poslije se zlokobno smijaše gle-  kao iz mitskih predanja, izroniše odredi
          se da im je na čelu general Raunah, de-  dajući kako preplašen konj vuče za so-  iz Travnika, iz Prusca, iz Jajca, iz Jezera,
          sna ruka princa od Saske, starog vuka   bom obamrlo tijelo stopalom zakačeno   od Glamoča, iz Bihaća, odasvud, a na čelu
          s ožiljkom preko lica, koji glavninom   za uzengiju, a doboš oko pokojnikovog   im Mehmed-beg Fidahić, koji Austrijance
          vojske pade po Lijevče polju i opkoli   vrata, pomahnitao, suludo bije od gr-  već potuče kod Zvornika, i ćehaja-čauš
          Banju Luku. Te riječi već prvog dana   mečko kamenje što proviruje iz zemlje,   Ali-beg Osmanpašić. Uz njih jašu takvi
          potvrdi glasnik koji izjaha iz bojnih   kao da najavljuje Sudnji dan. Austrijanci   junaci kao što su Salih-aga Zrinković,
          redova i zaputi se pravo ovamo pred                                  Ali-beg Fazlagić i Ahmed-aga Čelebić.
          samu kapiju. Tu teškom mukom zauzda   Austrijanci uzvratiše          Do akšama bitka bude privedena kraju, a
          konja, prebaci s leđa doboš ispred sebe                              u potjeru za razbijenom austrijskom voj-
          i zalupa po njemu. Uradi to nekoliko   topovima i zametnu se         skom dadoše se odredi koji na odmornim
          puta s pauzama punim napete tišine, a   krvavo kreševo i cijelo      i hornim konjima izjahaše iz bilajske tvr-
          onda, pokretima svečarskim, razmota                                  đe. Na bojnom polju ostadoše zarobljeni
          nad dobošem jednu listinu i stade čita-  Bilajsko polje obavi gust   austrijski vojnici da previjaju ranjene i
          ti iz nje. Vikaše iz sveg glasa da princ   i neproziran dim. Trećeg   da zbrajaju mrtve. Izbrojaše 611 mrtvih
          Joseph Maria Frederick Wilhelm od                                    saboraca, i među njima general Raunaha
          Saxe-Hildburghausena, po ovlaštenju  dana iz tog dima, kao iz        i još osam oficira. I Ali-beg Osmanpašić
          njegove uzvišenosti cara rimsko-nje-  mitskih predanja, izroniše     pusti dušu pod bjelinom bilajskog gra-
          mačkog, ugarsko-hrvatskog i češkog                                   da. Pogibe s njim još stotine Bošnjaka.
          kralja Karla Habsburga, a preko svog  odredi iz Travnika, iz         Njih niko nije brojao. Njihovi saborci,
          generala Raunaha, poziva sve kršćan-  Prusca, iz Jajca, iz Jezera,   eno, već hitaju ka istoku, preko Ključa,
          sko stanovništvo Bosne da se pridruži                                u Podrašnicu kod Varcar-Vakufa, da se
          njegovoj svijetloj vojsci, a muslimani-  od Glamoča, iz Bihaća,      ondje spoje s glavnom bosanskom voj-
          ma poručuje da ne pružaju otpor i da ne   odasvud, a na čelu im      skom koju predvodi Ali-paša Hećimo-
          ginu uludo i da polože oružje kao čestiti                            glu, pa da odjezde prema Banjoj Luci,
          i mudri junaci. Nakon toga mogu otići  Mehmed-beg Fidahić, koji      u kojoj se, tako se barem pronosi glas, i
          kuda god žele, sa svim svojim imetkom.   Austrijance već potuče      staro i mlado, i muško i žensko, i djeca,
          Mogu i ostati, ali tada moraju prihvati-                             zakleše nad kadijinim Kur’anom da će
          ti krst sveti naše vjere, jer “zakon vire  kod Zvornika.             se boriti dok je i kapi života u njima.   n


                                                                                                    STAV 13/5/2022 65
   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70