Page 88 - STAV broj 199-200
P. 88

KULTURA
























                                                    Poblaćje

          NEKROPOLE KAŽU ČIJA JE ZEMLJA,                                       U južnom dijelu regije
          KO IMA TAPIJU
            Sa stećaka nikada nisu poslate negativ-                            Sandžak, koji danas pripada
          ne poruke. Raširena ruka kamenog spava-                              Crnoj Gori, imamo potpuno
          ča-vojnika pozdravlja. Imamo obične mo-                              iste stećke kakve nalazimo
          tive koji pjevaju o životu onoga koji tu leži.
          To su bili ljudi koji su drugačije doživlja-                         i u Bosni. Za stećke i Crnu
          vali život i smrt i nisu, kao mi danas, bili                         Goru nailazi se na priču
          opterećeni. Pokušaji da se priđe ovoj pro-
          blematici kompromitirani su devedesetih                              po kojoj je Narodni muzej
          godina 20. stoljeća, kada se svaki pokušaj                           Crne Gore još 2012. godine
          rada na ovoj temi osuđivao kao pseudošo-                             pokrao stećke s područja
          vinistički ili pseudonacionalistički, što je
          daleko od nauke. Sve to ne može da pro-                              Pljevalja i izložio ih u
          mijeni da su stećci kulturno dobro nastalo                           dvorištu Biljarde na Cetinju,
          i svoj vrhunac doživjelo u srednjovjekov-                            nastojeći ih prikazati kao
          noj bosanskoj državi, a da su potomci te
          kulture nastavili tu da žive i dan-danas, a                          crnogorsku kulturnu baštinu
          promijenili imena i vjeru. Stoga su promi-                           koja tu stoji stoljećima
          jenili i način ukopa mrtvih, što dokazuje
          činjenica da se nišani nalaze pored stećaka.
          To je, poručuje jedan od rijetkih sandžač-                           crkve ili, što je posebno karakteristično, u
          kih arheologa i istraživača stećaka Baltić,                          franjevačke samostane.
          u 20. stoljeću komprovitirano zbog one                                  “Pravoslavna crkva se protiv bogumil-
          “dokle idu čiji grobovi, dotle je zemlja”.   samo religijom promijenili, a da nismo   skog, babunskog jeresa borila, a stećci su
            “Stećci su nesumnjivo svjetsko kul-  nikakvih kulturnih tragova imali, svoju   sve do devedesetih godina bili simbol, kako
          turno naslijeđe, a Bošnjaci, kao direktni   zemlju koja je imala svoje ime, ili da smo   je tvrdila, ‘tog prokletog bogumilskog je-
          baštinici srednjovjekovne Bosne, htio to   došljaci i da ne pripadamo ovdje. I jedno   resa’. Poslije devedesetih to više nije bilo
          neko da prizna ili ne, njima se ponose”,   i drugo išlo je u političke svrhe i nema   u modi, politički nije bilo isplativo, nije
          sasvim otvoreno govori Baltić.    nikakve veze s realnošću i naukom i onim   se uklapalo u tendenciju usvajanja i poli-
            “Elita je uvijek znala svoje porijeklo,   što može da nam pomogne. Mi smo samo   tike koju je tada vodila ova država. Dok
          ovaj drugi dio nije znao. Kroz školski si-  jedan dio ovog mozaika balkanskog koji   mi stalno prećutkujemo, neko drugi uzme
          stem sve se pokušalo izbrisati, u cilju sr-  niko ni najgorim ratovima nije mogao da   i falsificira bez prestanka. Opasno je samo
          bizacije i hrvatizacije Bošnjaka. Morali   promijeni”, poručio je.   da se kod nas ne pojavi neki romantičar-
          su ukloniti grobove kako bi nas prikaza-                             ski nacionalizam koji će sve to zloupotri-
          li da smo nešto drugo nego što smo sad.   STEĆCI KAO SIMBOL          jebiti. Jer, ako je nešto moje u etičkom i
          Na kraju morate proglasiti jednu dina-  BOGUMILSKOG JERESA           kulturološkom smislu, to ne znači da u te-
          stijom svojom, bez obzira što imate sve   Baltić sa sigurnošću tvrdi da je svaka   ritorijalnom smislu nije baština svih nas.
          u toj državi (Bosni). Materijalnih trago-  crkva, od prve do posljednje, koja se na-  Kulturno naslijeđe koje ovdje postoji nije
          va ima dovoljno, ali radilo se sistematski   lazi na ili u blizini lokaliteta sa stećcima,   samo ni vaše ni naše, ni njihovo, nego je
          da se ta veza s našom srednjovjekovnom   mlađa od svakog stećka. Kao osnovu za   zajedničko”, ukazuje on i podvlači da se
          prošlošću i našom sadašnjošću prekine   tvrdnju iznosi činjenicu da pored srednjo-  tokom komunističkog perioda prešutno
          iz jednog prostog razloga: da se mi pri-  vjekovnih manastira kao što su Sopoćani,   reagiralo na srednji vijek i ovo područje.
          kažemo ili kao ‘Srbi turskog zakona’ ili   Mileševa ili drugih iz tog perioda stećaka   Baltić zaključuje da je priča “stećci i
          ‘Turci srpskog jezika’, je l’ me razumijete?   nema, kao što nema pravoslavnih crkava   Sandžak” u Srbiji neozbiljna, terminolo-
          Ili da smo mi neki narod koji je dio ne-  da su iste starosti kao i nekropole steća-  gija problematična, ali da se otvara golem
          kog naroda koji je tu postojao, pa smo se   ka. Postoje slučajevi prenošenja stećaka u   prostor za šira istraživanja.   n



         88  27/12/2018 STAV
   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93