Page 89 - STAV broj 199-200

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Nekad su kalemari zaista bili čudotvorci
KAD NA VRBI

RODI GROŽĐE

Piše: Odakle je samo donio kalem i kako je to nakalemio?! Čudo jedno.
Irfan HOROZOVIĆ
Jedno stablo, a na njemu čitav voćnjak. Bilo je mnogo takvih
stabala iza kuće. Sve mu je polazilo za rukom. Taj ludi kalemar

običajeno je da se neka fraza iz ali uvijek se nasmijem kad se toga sjetim. Sve što je znao od svoje vještine kao
stranog teksta prevodi primje- Nema ga više, ali njegovi štapovi i dalje da je zaboravio. A onda su svi primijetili
renom domaćom (mnoge od cvjetaju. To me podsjetilo na kalemarstvo. da Kalemko uporno kalemi vrbe. Neko-
Unjih ne bismo razumjeli, kao Nekad su kalemari zaista bili čudotvorci. liko njih. Šta je zapravo mislio, samo je
što ne bi ni oni naše). To zna biti sjaj- Ko zna kako je nastala uzrečica koju on znao. I razgovori s mještanima postali
no. Ovisno o daru prevodioca, naravno. svi znamo. Nekad je neko pokušavao. Iz su jednolično slični.
Međutim, zna biti i rogobatno. Smiješ- neke stare priče nam je to možda pozna- – Prima li se?
no. Groteskno. to. Pokušajmo je se sjetiti: – Prima!
I danas pamtim jedno izdanje stripa Bijaše u jednom selu neobičan kale- Međutim, poznati plodovi vrbe nikad
o Tarzanu. Ne znam šta je pisalo u origi- mar. Čudo od majstora. Dođeš kod sta- se nisu preobrazili u nešto drugo. Poku-
nalu, ko je bio prevodilac, niti izdavač. bla pred njegovom kućom, a na stablu se šao je i sa žalosnom vrbom, ali uzalud.
Uostalom, to više nije ni važno. njišu jabuke, šarenike i zelenike, kruške, Tako su prolazili dani. Godine. Onda je,
– Ispravit ćemo krivu Drinu – kaže čak i pokoja dunja. Pažljiviji promatrač jednog dana, dotrčao dječak s rijeke sav
Tarzan u svom stripovskom “oblaku” – mogao je vidjeti na jednoj grani u kroš- usplahiren. Govorio je nešto svojima, a
još samo da ulovimo zle trgovce slonov- nji i neko voće kojeg kod nas nije bilo. oni su odmahivali rukama.
skim kljovama i mirna Bosna. Odakle je samo donio kalem i kako je to – Vrba je otežala od plodova – go-
– Valja nam uloviti i one druge. Pre- nakalemio?! Čudo jedno. Jedno stablo, a vorio je.
tvaraju se da su pošteni, ali... vrana vrani na njemu čitav voćnjak. Bilo je mnogo – Kakvih plodova? Jesi li ti sav?!
oči ne kopa – savjetuje ga crni prijatelj takvih stabala iza kuće. Sve mu je pola- – Ne znam. Meni liče na grožđe.
koji je nacrtan kao vrač. zilo za rukom. Taj ludi kalemar. I svi su pošli na rijeku. U ranom
– U pravu si – odgovara mu Tarzan. Kalemko. jutarnjem suncu vidjelo se zaista da je
Sve je to isti soj. To mu, naravno, nije bilo ime, ali je najveća vrba otežala od plodova. Malih.
– A ako nam pobjegnu? nakon nekog vremena postalo. Imena za- Plavih. Dječakov otac priđe vrbi i uze
– Kad na vrbi rodi grožđe! pisanog u knjizi rođenja više se niko nije jedno zrno Kalemkova grožđa. Ono mu
I danas se toga često sjetim. Oblak u sjećao. Šta je taj Kalemko činio? Kalemio. se smrvi u ruci. Prošlo je neko vrijeme
mojoj svijesti i dalje treperi. Stalno nešto kalemio. Toliko i tako da to dok je shvatio.
Imao sam prijatelja koji je kupio malo niko nije mogao razumjeti. Kod kuće i Grožđe je bilo načinjeno od plave
zemlje u to vrijeme izvan grada i zasadio pokraj rijeke. Jedanput je polomio grane gline iz njihove rijeke. Koliko je samo
na svojoj zemljici voćnjak. To je bilo ne- vrbe jer su mu nešto smetale i zabio ih u Kalemko truda uložio dok je svu vrbu
što što je oduvijek želio. Donio je razne vlažnu zemlju. Poslije nekog vremena, tu okitio glinenim grožđem.
mladice i usadio ih onako kako je mislio su se pojavile nove, mlade vrbe. Nikad – Neka se osuši – ko zna zašto reče
da treba. Uz svaku mladicu išao je i ko- nije prestao o tom razmišljati. Kako je otac.
lac, kao što je red. Kad je došlo vrijeme to čudno stablo. I kako se samo snalazi u – To će biti budalasta uspomena –
da mladice olistaju i pokažu svoj život na ovom svijetu. Najednom se na Kalemku dobaci neko.
tom njegovom komadu zemlje, dogodila počeše uočavati promjene. Stalno je bio – Neka – odlučan je bio otac – bu-
se nevjerovatna stvar. Moj prijatelj nije zamišljen i dobrano se zapustio. dalasta ili ne, uspomena je uspomena.
mogao doći sebi. Sve su se mladice osu- – Brada ti kao žalosna vrba – reče mu A Kalemka otad više nikad niko nije
šile, a svi su mu kolčevi procvjetali. Ne susjed u prolazu, nekako žalosno. vidio. Od njegovih sumještana tako je u
vjerujem da je takav voćnjak ikad igdje – Nije tvoja žalost da bi o tom mislio svijet krenula ta čuvena rečenica “kad na
zabilježen. Bilo je to poprilično davno, – odgovori mu Kalemko, skoro pakosno. vrbi rodi grožđe”... n

STAV 27/12/2018 89