Page 89 - STAV broj 199-200
P. 89

STAJALIŠTA



                                            APOKRIFNI FRAZARIJ
                                            Nekad su kalemari zaista bili čudotvorci
                                            KAD NA VRBI








                                            RODI GROŽĐE







                          Piše:             Odakle je samo donio kalem i kako je to nakalemio?! Čudo jedno.
                          Irfan HOROZOVIĆ
                                            Jedno stablo, a na njemu čitav voćnjak. Bilo je mnogo takvih
                                            stabala iza kuće. Sve mu je polazilo za rukom. Taj ludi kalemar





                 običajeno je da se neka fraza iz   ali uvijek se nasmijem kad se toga sjetim.   Sve što je znao od svoje vještine kao
                 stranog teksta prevodi primje-  Nema ga više, ali njegovi štapovi i dalje   da je zaboravio. A onda su svi primijetili
                 renom domaćom (mnoge od    cvjetaju. To me podsjetilo na kalemarstvo.   da Kalemko uporno kalemi vrbe. Neko-
         Unjih ne bismo razumjeli, kao      Nekad su kalemari zaista bili čudotvorci.  liko njih. Šta je zapravo mislio, samo je
         što ne bi ni oni naše). To zna biti sjaj-  Ko zna kako je nastala uzrečica koju   on znao. I razgovori s mještanima postali
         no. Ovisno o daru prevodioca, naravno.   svi znamo. Nekad je neko pokušavao. Iz   su jednolično slični.
         Međutim, zna biti i rogobatno. Smiješ-  neke stare priče nam je to možda pozna-  – Prima li se?
         no. Groteskno.                     to. Pokušajmo je se sjetiti:          – Prima!
            I danas pamtim jedno izdanje stripa   Bijaše u jednom selu neobičan kale-  Međutim, poznati plodovi vrbe nikad
         o Tarzanu. Ne znam šta je pisalo u origi-  mar. Čudo od majstora. Dođeš kod sta-  se nisu preobrazili u nešto drugo. Poku-
         nalu, ko je bio prevodilac, niti izdavač.   bla pred njegovom kućom, a na stablu se   šao je i sa žalosnom vrbom, ali uzalud.
         Uostalom, to više nije ni važno.   njišu jabuke, šarenike i zelenike, kruške,   Tako su prolazili dani. Godine. Onda je,
            – Ispravit ćemo krivu Drinu – kaže   čak i pokoja dunja. Pažljiviji promatrač   jednog dana, dotrčao dječak s rijeke sav
         Tarzan u svom stripovskom “oblaku” –   mogao je vidjeti na jednoj grani u kroš-  usplahiren. Govorio je nešto svojima, a
         još samo da ulovimo zle trgovce slonov-  nji i neko voće kojeg kod nas nije bilo.   oni su odmahivali rukama.
         skim kljovama i mirna Bosna.       Odakle je samo donio kalem i kako je to   – Vrba je otežala od plodova – go-
            – Valja nam uloviti i one druge. Pre-  nakalemio?! Čudo jedno. Jedno stablo, a   vorio je.
         tvaraju se da su pošteni, ali... vrana vrani   na njemu čitav voćnjak. Bilo je mnogo   – Kakvih plodova? Jesi li ti sav?!
         oči ne kopa – savjetuje ga crni prijatelj   takvih stabala iza kuće. Sve mu je pola-  – Ne znam. Meni liče na grožđe.
         koji je nacrtan kao vrač.          zilo za rukom. Taj ludi kalemar.      I svi su pošli na rijeku. U ranom
            – U pravu si – odgovara mu Tarzan.   Kalemko.                      jutarnjem suncu vidjelo se zaista da je
         Sve je to isti soj.                   To mu, naravno, nije bilo ime, ali je   najveća vrba otežala od plodova. Malih.
            – A ako nam pobjegnu?           nakon nekog vremena postalo. Imena za-  Plavih. Dječakov otac priđe vrbi i uze
            – Kad na vrbi rodi grožđe!      pisanog u knjizi rođenja više se niko nije   jedno zrno Kalemkova grožđa. Ono mu
            I danas se toga često sjetim. Oblak u   sjećao. Šta je taj Kalemko činio? Kalemio.   se smrvi u ruci. Prošlo je neko vrijeme
         mojoj svijesti i dalje treperi.    Stalno nešto kalemio. Toliko i tako da to   dok je shvatio.
            Imao sam prijatelja koji je kupio malo   niko nije mogao razumjeti. Kod kuće i   Grožđe je bilo načinjeno od plave
         zemlje u to vrijeme izvan grada i zasadio   pokraj rijeke. Jedanput je polomio grane   gline iz njihove rijeke. Koliko je samo
         na svojoj zemljici voćnjak. To je bilo ne-  vrbe jer su mu nešto smetale i zabio ih u   Kalemko truda uložio dok je svu vrbu
         što što je oduvijek želio. Donio je razne   vlažnu zemlju. Poslije nekog vremena, tu   okitio glinenim grožđem.
         mladice i usadio ih onako kako je mislio   su se pojavile nove, mlade vrbe. Nikad   – Neka se osuši – ko zna zašto reče
         da treba. Uz svaku mladicu išao je i ko-  nije prestao o tom razmišljati. Kako je   otac.
         lac, kao što je red. Kad je došlo vrijeme   to čudno stablo. I kako se samo snalazi u   – To će biti budalasta uspomena –
         da mladice olistaju i pokažu svoj život na   ovom svijetu. Najednom se na Kalemku   dobaci neko.
         tom njegovom komadu zemlje, dogodila   počeše uočavati promjene. Stalno je bio   – Neka – odlučan je bio otac – bu-
         se nevjerovatna stvar. Moj prijatelj nije   zamišljen i dobrano se zapustio.  dalasta ili ne, uspomena je uspomena.
         mogao doći sebi. Sve su se mladice osu-  – Brada ti kao žalosna vrba – reče mu   A Kalemka otad više nikad niko nije
         šile, a svi su mu kolčevi procvjetali. Ne   susjed u prolazu, nekako žalosno.  vidio. Od njegovih sumještana tako je u
         vjerujem da je takav voćnjak ikad igdje   – Nije tvoja žalost da bi o tom mislio   svijet krenula ta čuvena rečenica “kad na
         zabilježen. Bilo je to poprilično davno,   – odgovori mu Kalemko, skoro pakosno.  vrbi rodi grožđe”...   n


                                                                                                   STAV 27/12/2018  89
   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94