Page 97 - STAV broj 199-200

znala ni jednu riječ tadašnjeg srpsko-hr-
vatskog jezika. Kasnije je naučila, ne baš
perfektno, ali je naučila. No, mi smo u
kući uvijek govorili albanski i tako smo
odgajali djecu, a oni to isto prenose na
svoju djecu. Mi kod kuće i dan-danas
govorimo albanskim jezikom. Doduše,
kod nas u porodici nije bilo vjenčavanja
za bosanske muslimane ili muslimanke,
pa smo lakše njegovali maternji jezik.”
U pogledu govora i verbalne komuni-
kacije, Dževad ističe da svi tečno govore
albanski, ali kada je riječ o pismenom
izražavanju, situacija je nešto drugačija.
“Albanci imaju nekoliko glasova i
slova više u odnosu na bosanski jezik, a
pošto sam se ja ovdje obrazovao, nikada
Otac i sin, Dževad i Tarik Rufati nisam koristio ta dodatna slova i nisam
pisao na albanskom jeziku. To mi stvara
“Vjera je jedna, i ovdje i tamo. Neko ODLASCI U TETOVO probleme, jer kada sam u Tetovu i želim
je malo više prakticira, neko manje, i to je nešto napisati, ispuniti neki formular ili
individualna stvar, ali u pogledu običaja ček, ne mogu se snaći. Znam svoj ma-
i kulture sve je skoro isto osim jezika.” “Prvih godina braka supruga i ja išli smo ternji jezik, ali ne znam pisati, ne znam
Po završetku osnovne škole, priča često u Tetovo. Sada godišnje ondje pravopis i to mi stvara probleme. Ipak,
nam, počeo je pomagati ocu. Radio je one provedemo dvadesetak dana ili mjesec. uvijek se nađe neko od rodbine ili pri-
poslove za koje je otac smatrao da su pri- Ondje nam je kćerka, zatim suprugine se- jatelja ko pomogne.”
kladni njegovim godinama. stre i braća. Imamo u Tetovu porodičnu Najstarija Dževadova kćerka udata
Vojsku je, kaže, služio u Kičevu i Ohri- kuću, a osim godišnjeg odmora, odemo je u Tetovu. Ondje živi s mužem, kćer-
du u Makedoniji pa je često posjećivao na žalost ili radost. Nismo prekinuli veze kom i sinom koji su peta, odnosno če-
rodbinu u Tetovu. Ondje je upoznao i su- s rodnim krajem”, ističe Dževad Rufati. tvrta godina Medicinskog fakulteta. Sin
prugu Medisire, a ubrzo nakon vjenčanja, Tarik ima kćerku koja je tokom studija
sa suprugom se vratio u Tuzlu, zaposlio hadža, a ovu je vjersku dužnost obavio sa stomatologije upoznala muža, također
se u očevoj ćevabdžinici i, malo-pomalo, suprugom, mojom majkom. Za sve nas to Albanca, udala se i sada žive u Njemač-
s bratom počeo preuzimati posao. je bio veliki šok, ali nastavili smo s po- koj, dok je mlađi Tarikov sin srednjoš-
“Brat je više radio u sali i bio je veo- slom. Moja najstarija kćerka je Azema, kolac. Mlađa je kćerka u Ljubljani i ima
ma dobar u tome. Moje je bilo sve ostalo Tarik je drugo dijete, a treća je Ferizada. dvojicu sinova koji su osnovci.
što se tiče organizacije posla, nabavke, Djeca su se, naravno, ovdje školovala. “Tarik je preuzeo firmu jer sam ja u
inspekcija i sve što uz to ide. Otac je pre- Svi smo u kući govorili albanski jezik, i penziji. Najstarija kćerka je domaćica, a
selio na ahiret 1986. godine, u 55. godini to nam je naročito odgovaralo jer, kada mlađa kćerka sa suprugom u Ljubljani
života, šest mjeseci nakon što se vratio s je 1974. godine moja supruga došla, nije ima restoran.”
Dževadov sin Tarik, koji se sa sestra-
ma školovao u Tuzli, ističe da u pogle-
du jezika nije imao nikakve poteškoće.
“Albanski smo govorili u kući, a s
djecom iz komšiluka, s kojom smo se
igrali, razgovarali smo na bosanskom.
Nije nam to bilo teško, pogotovo u dje-
tinjstvu, jer se u tim godinama mnogo
lakše uči i pamti. Ista je situacija i s mo-
jom djecom.”
Na kraju razgovora, Dževad napo-
minje da je sva njegova bliža rodbina u
Tuzli i okolini. Ovdje su, kaže, njegove
amidže i tetke i njihove porodice.
“Kada je djed napustio Tetovo, nije
znao gdje će završiti i kako će mu biti.
Moj je otac, ponavljam, u Tuzlu došao
isključivo iz religijskih razloga. Što se
posla tiče, uvijek je podvlačio da se mora
raditi pošteno. Znači, nema laži, petljanja,
prevare, nego samo i isključivo pošteno.
Tako je odgojio i brata Envera, i sestru
Muhabiju, i mene. Ako se radi pošteno,
Braća Dževad i Enver s ocem dragi Allah, dž. š., otvara vrata”, uvjeren
i radnicama u “Limenci”
je Dževad. n

STAV 27/12/2018 97