Page 23 - BROJ 54/GODINA II/SARAJEVO 17.3.2016.
P. 23

tačke temelja vjere i biser korisnih pravila   Nije teško primijetiti da niti jedan naš mevlud ne
          o čvrstom vjerovanju, tako da zaslužuju
          da se ispišu i iskite po suncu i mjesecu”,   bi dobio prolaznu ocjenu ukoliko bi se vrednovao
          zapisao je Kafija, ne navodeći ne samo u   Ebu-l-‘Izzovim parametrima. Ako bi se njegov način
          ovom nego ni u drugim svojim djelima   razumijevanja pojedinih vjerskih pitanja, izražen u
          ni spomen imena Ibn Ebu-l-’Izza. Uprkos
          tome, dr. Adilović krajnje neutemeljeno   navedenim komentarima, aplicirao na tekstove koji se
          cijeli svoj rad gradi na tezi da je Prušča-  uče u bosanskim džamijama i u kojima su ispjevani neki
          kov komentar, ustvari, skraćena verzija
          Ebu-l-’Izzovog komentara.          od najljepših stihova o Poslaniku, a.s., od bosanskih
            “Interesantno je da se Kafija, r.a., pi-  mevluda ostali bi samo interpunkcijski znaci
          šući ovo djelo, najviše koristi poznatim
          komentarom Ibn Ebi-l-’Izza i u potpunosti
          se oslanja na njega, tako da slobodno
          mogu reći da ovo djelo predstavlja skra-  Kenan Čemo, doktor akaida
          ćenu verziju komentara Ibn Ebi-l-’Izza.
          Što se tiče naučne vrijednosti ovog dje-
          la, ona se, prije svega, ogleda u značaju   FETVA O PRAVOVJERNOSTI IBN
          teme koju obrađuje. Zatim, u tome što
          je autor slijedio metod ehlu-s-sunneta
          ve-l-džemata u istraživanju akaidskih   ‘AREBIJEVOG UČENJA BILA JE NA
          tema, te za osnovu svog komentara iza-
          brao Tahavijevu poslanicu koja predstavlja   SNAZI U BOSNI I HERCEGOVINI
          suštinu akide prve generacije muslima-
          na. Pored toga, autor se koristi Ibn Ebi-  TOKOM OSMANLIJSKE VLADAVINE
          l-’Izzaovim komentarom koji je poznat
          po ispravnosti metoda”, piše Adilović.   NAŠOM ZEMLJOM
          Na osnovu Pruščakovih riječi s početka
          njegovog djela, gdje kaže da će se koristiti
          “svim važnijim komentarima Tahavijeve                             Kako to primjećuje Ibnul-Ālūsī, u odnosu spram
          akide”, dr. Adilović izvlači zaključak da                         hzr. Ibn ’Arebija, ulema se diferencirala u tri
          se Pruščak koristio i Ebu-l-’Izzovim ko-                          skupine. Prvi su oni koji ga, ne’ūzubillāh, svr-
          mentarom. Adilović očito učitava vlastiti                         stavaju u nevjernike i zabludjele. Među njima
          sistem vrijednosti i prioriteta u Pruščako-                       su El-’Allāme es-Sehāvī, Es-Sa’d et-Taftazānī,
          vo djelo, a koliko mu je važan Ebu-l-’Izz,                        El-Munlā ’Alī el-Kārī, Ibnul-Hajjāt, šejhul-islam
          osuđen od uleme svog vremena, govori i                            Sirādžud-dīn el-Balkīnī, i drugi. Drugi su oni
          podatak da on u svom magistarskom radu                            koji ga ubrajaju u samu elitu Allahovih evlija.
          eksplicitno staje na stranu Ubu-l-’Izza kad                       Među njima su El-Kemāl ez-Zemelkānī, Safij-
          god se Pruščakovi stavovi ne podudaraju                           jud-dīn ibn Ebil-Mensūr, El-Kutbul-Jūnīnī, ’Ab-
          sa stavovima Ebu-l-’Izza. Možda je naj-                           dul-Vehhāb eš-Ša’rānī, šejh en-Nāblusī, Ibn
          važnije to što Ebu-l-’Izz ne oponira samo                         Kemāl-paša i mnogi drugi. Treći su oni koji
          Pruščaku nego i samom imamu Tahaviju,                             ga smatraju evlijom i velikim učenjakom, ali
          s kojim se ne slaže u nekim važnim pita-                          odvraćaju od iščitavanja njegovih knjiga, na-
          njima, što je primijetio i prof. dr. Samir                        prosto zato što terminologija kojom on operira
          Beglerović, profesor akaida na Fakulte-                           nosi sasvim druge smislove od uobičajenih,
          tu islamskih nauka u Sarajevu. Da bi se                           koji, ako se doslovno i kruto uzmu, bivaju kat-
          jedan komentar smatrao skraćenim ko-                              kad u suprotnosti s pozitivnim slovom Zako-
          mentarom drugog djela, onda u njemu                               na. Među onima koji zastupaju ovo mišljenje
          ne bi smjelo biti nikakvih odstupanja                             jesu El-Dželāl es-Sujūtī, El-’Allāme el-Huskufī
          u sadržini i suštinskim porukama koje   i drugi. Najobuhvatniji pregled fetvi kojima se tretira učenje hzr. Ibn ’Arebija, a preko
          šalje. U ovom slučaju, u svim pitanjima   njega i sveukupnog sufijskog nauka i prakse, prema dostupnim podacima, priredio
          koja su differentia specifica ehli-sunnetskog   je dr. Osman Jahja, čiji je rad objavio Francuski institut u Damasku 1964. godine.
          akaida u odnosu na akaid antropomorfi-  Iz njegovog se rada vidi kako je više fetvi u kojima se daje negativna ocjena hzr. Ibn
          sta, Pruščak zauzima radikalno drugačije   ’Arebijeva učenja negoli fetvi kojima se staje u njegovu odbranu. Međutim, kvalita-
          stanovište od Ebu-l-’Izza.          tivna vrijednost ovih drugih ipak će imati odlučujućeg utjecaja u stvaranju općeg
            Tu činjenicu nije mogao opovrgnuti ni   raspoloženja službene uleme spram sufijskoga nauka u islamskome svijetu, napo-
          sam Adilović, koji u takvim slučajevima   se Turskoj carevini, pa tako i kod nas kao njenim sastavnim dijelom. Možda najzor-
          uvijek brani Ebu-l-’Izza, očito smatrajući   niji primjer koji se tiče ovih naših prostora jeste fetva Ibn Kemal-paše (Šemsuddīn
          Pruščakovo djelo manjkavim: “I pored   Ahmed ibn Sulejmān, umro u Istanbulu 1534. godine, bio je učitelj učitelja Hasana
          činjenice da je Kafija maksimalno kori-  Kafije Pruščaka), po kojoj se Ibn ’Arebijevo, k.s., učenje ocjenjuje pravovjernim, a
          stio Ibn Ebi-l-’Izzaov komentar, on rijetko   bila je na snazi kod nas za turskoga vakta. Stoga je pisanje o Ibn ‘Arebiju kao ot-
          doslovce prenosi njegove citate, nego ih   padniku i nevjerniku, kako se on tretira u Ibn Ebu-l-’Izzovom komentaru Tahavijeve
          veoma vješto skraćuje i mijenja njihovu   akide, svojevrsno odstupanje od tradicije bosanskih muslimana koji su uobičajeno
          konstrukciju tako da tekst dobiva sasvim   Ibn ‘Arebijevo djelo smatrali krunskim draguljem islamske misli.
          drugi, novi raspored. Pored toga, Kafija,


                                                                                                   STAV 17/3/2016  23
   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28