Page 27 - BROJ 54/GODINA II/SARAJEVO 17.3.2016.

sâmog osnovnoga teksta koji predstavlja komiteta za pomoć Bosni i Hercegovini
sistematizaciju izjava časnoga imama Ebu distribuirali su besplatno veliki broj Mu-
Hanife iz domena vjerovanja. Ibn Ebu-l- shafa, no, popularizirajući u njima pismo
’Izz skoro u svakome segmentu osporava (“rukopis”) koji se u Bosni nije koristio,
stavove učenjaka iz tradicije sljedbenika zamijenivši time “osmanske” Mushafe,
ortoprakse i zajednice (ehli-sunnet vel-dže- čak uvodeći i novu podjelu plemenitih
mat), a prednost daje teorijama puritana- kur’anskih ajeta, stranu našem podneblju
ca – Ibn Kajjim el-Dževzije i njegovoga (npr. numerirajući Bismillu prve kur’an-
učitelja Ibn Tejmijje. ske sure Fatiha kao njen prvi ajet i dr.).
b) ekstremnost i agresivnost nominalno Ne sporeći ni jedan tren veliki značaj
potpisanoga autora – iz želje za nametanjem humanitarnoga angažmana Kraljevine
vlastitoga mišljenja kao jedinog autentič- Saudijske Arabije u našoj zemlji, osje-
nog, Ibn Ebu-l-’Izz mobilizirao je jedan ćamo potrebu misionarsko-ideologijsko
broj ekstremista svoga vremena krenuvši djelovanje njenih državljana i religijskih
u oružanu pobunu protiv tadašnjih, prvo ustanova otvoreno osloviti. Upravo su ti
religijskih, a potom i državnih vlasti. Stoga misionari dodatno, iznutra, podijelili mu-
je uhapšen kao ekstremista, podstrekivač slimansku zajednicu.
i organizator pobune te osuđen na robi- Vraćajući se na početak izlaganja, za
ju (kompletan slučaj zabilježio je u svo- razliku od česte katastrofalne prakse spa-
me ljetopisu hafiz Ibn Hadžer Askalânî). ljivanja knjiga “nepodobnog” sadržaja
c) lažno deklariranje pripadnosti jednoj (biblioklazam), koji je obilježio prva dva
tradiciji (hanefijskoj) – sve što je Ebu-l-’Izz Ipak, u ovome djelu posebno straši milenija ljudske povijesti (dovoljno se
pisao i govorio u cijelosti ga definira kao te unosi dodatni nemir prezentiranje ci- podsjetiti librocida nad Nacionalnom i
osobu koja ne dijeli apsolutno nikakvu jeloga niza stranica muslimanima Bosne univerzitetskom bibliotekom BiH prije
metodološku niti epistemološku argu- koji žive u XXI st., na kojima se detaljno nešto više od dviju decenija), objavljiva-
mentaciju karakterističnu za hanefijsku pojašnjavaju slučajevi u kojima je “oprav- nje i promoviranje djela poput Ebu-l-’Iz-
školu (tako ga Qatlûbagâ, čak ni Hadži dano” kvalificirati nekoga nevjernikom, zovoga komentara, ali i brojni drugi pri-
Halîfa, ne ubraja u hanefijske učenjake). ubiti nekoga, a sve ukoliko ne vjeruje baš mjeri iz novoga milenija, skreću pažnju
d) falsificiranost sadržaja – iako je dje- onako kako autor smatra da to treba, te da čovječanstvo, pored brojnih drugih,
lo predstavljeno kao sadržaj iz oblasti koji će, na osnovu autorovoga “odabira” očekuju i izazovi promoviranja različitih
muslimanske dogmatike (akaid), način biti smješten u Raj ili Pakao (str. 332–336). sadržajâ pseudointelektualnosti uvezanih
argumentiranja te opće razumijevanje Objavljivanjem Ibn Ebu-l-’Izzovoga u luksuzna izdanja knjiga koja ne nadah-
naravi religije izloženo u njemu pokazu- djela otvaraju se brojna pitanja. Međutim, njuju, već sada ona, paradoksalno, “spa-
je da autor mnogo toga ne poznaje te da jedno od njih posebno je važno, a to je: ljuju” ljudski i duh i razum. U klasičnoj
mu akaid jednostavno nije bliska oblast, da li se u ovome prepoznaje nagovještaj i logici insistira se da, ukoliko neka izjava
naprotiv (o ovome su se izjasnili Zebîdî službenoga uvođenja te legitimiranja pu- ima smisao, tada u njoj izrečena tvrdnja
Murtedâ i imam el-Kevserî). ritanskoga (selefijsko-vehabijskog) pravca može biti ili istinita ili lažna – treća mo-
e) osporavanje stavova i sâmoga imama unutar savremenog bosanskog društva? gućnost ne postoji (es-sâlisul merfû’, tertium
Tahâvîja, čiji se sadržaj, navodno, komen- Nije nevažno, na jednoj nedavno održa- non datur). Imajući to u vidu, objavljivanje
tira – vidljivo je u nekoliko slučajeva da noj konferenciji pokušalo se redifinirati Ibn Ebu-l-’Izzovoga komentara u našim
pisac koristi autoritet časnoga Imama da značenje pojma ehli-sunnet vel-džemat i to uvjetima predstavlja dva paradoksa. Prvi,
popularizira svoje stavove te ih nastoji uvođenjem upravo puritanskih teorija. Ta sam sadržaj djela nema logičkoga smisla
legitimirati preko njegovoga imena, no, konferencija, moramo naglasiti, nije bila jer autor tvrdi da čovjek ne može izreći
u samome tekstu osporava i “ispravlja” znanstvena, jer su već na početku njenog ništa više od onoga što je doslovno reče-
mišljenja časnoga Tahâvîja. rada umjesto hipoteza ponuđeni već zgo- no u tekstu Objave, a potom sâm opšir-
f) omalovažavanje neistomišljenika – naj- tovljeni i to stereotipni zaključci (to je i no raspravlja o brojnim pitanjima, često
veći broj uvreda upućuje Ibn Arebiju, no, opredijelilo Katedru za akaid, tesavvuf i pri tome relativizirajući sadržaj Kur’ana.
s time se ne zadovoljava, već doslovno sva- uporedne religije Fakulteta islamskih nau- I drugo, stječe se dojam da vlastitu tra-
koga ko misli drugačije optužuje i vrijeđa. ka Univerziteta u Sarajevu da se usprotivi diciju sâmi muslimani Bosne smatraju i
g) osuđivanje muslimanskoga intelektu- njenome takvom koncipiranju i održava- autentičnom, ali i neautentičnom.
alnog nasljeđa – čini se da je sadržaj pr- nju). Sada, s objavljivanjem ovakvog djela, Tradicija (sunnet u najširemu smi-
venstveno usmjeren na osporavanje kom- moguće je zaključiti da se “nastavlja” pro- slu toga pojma) čovjeka veže za Boga, a
pletne povijesti muslimanskoga mišljenja, ces redefiniranja, ovoga puta hanefijske u svakome društvu realizira se kroz sa-
jer, po mišljenju autora, skoro ništa što su tradicije, na kojoj je dominantno razvijan svim specifične, historijski uvjetovane
muslimanski učenjaci podučavali nakon muslimanski interpretativni tok u Bosni. kulturološke izraze. Autentično mišlje-
preseljenja blagoslovljenoga poslanika Mu- Ključna finansijska podrška i jednoga i nje polazi od nje i dodatno je u njenoj
hammeda na vječni svijet nije autentično, drugoga projekta došla je iz Kraljevine povijesnoj artikulaciji obogaćuje. Prema
izuzev učenja Ibn Tejmijje i Ibn Kajjima Saudijske Arabije, odnosno, u najnovijem njoj je nemoguće biti indolentan, a nje-
el-Dževzije, u kojima dominiraju antro- slučaju, iz njene Ambasade u Sarajevu, na vrijednost ne može biti novčano izra-
pomorfistička uvjerenja. čiji uposlenici, sasvim otvoreno govore- žena i ne može se prodati, posuditi niti
h) zabranjivanje svakog odgovornog mi- ći, još od ratnoga perioda osporavaju au- iznajmiti. Kulturološki i strogo teološki
šljenja – čovjek ne treba misliti već samo tentičnost religijske i kulturne tradicije govoreći, i to bez ikakvoga pretjerivanja,
vjerovati, što nas vraća na uvodni dio i bosanskih muslimana. Npr., u jednoj od objavljivanje djela Vjerska učenja islama
anahrono opredjeljivanje autora za sukob prvih velikih aktivnosti u oblasti religije, (komentar Tahavijeve ‘Akide’) predstavlja
između vjere i razuma. odgovorni ljudi tada Visokoga saudijskog istinski skandal. n

STAV 17/3/2016 27