Page 58 - STAV broj 152

DRUŠTVO

Srebreničanin Šukrija Meholjić, arhitekta i
karikaturista

Uspio kao arhitekt
u Norveškoj, danas
karikaturom
svijet upozorava
na genocid u
Srebrenici

“Prijavio sam se na raspisani konkurs za arhitektu, a uz toplu preporuku prof. dr. Hansa Skottea s
renomiranog NTNU Univerziteta Trondheim, i dobio posao u struci kao overarhitekt u Odjeljenju
za urbanizam i prostorno planiranje komune Røyken, nedaleko od Osla, gdje i živim. Bio sam
veoma sretan jer sam i ovdje svojim radovima zadovoljio veoma zahtjevnog poslodavca. S ovog
radnog mjesta 2010. godine otišao sam u penziju”, priča rođeni Srebreničanin koji se u egzilu u
Norveškoj počeo baviti i karikaturom

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ Radeći u uvjetima nepostojanja odgova- izvora. Grad primjer suživota i čestitosti
rajuće planske dokumentacije i bez od- svojih građana”, ističe Meholjić.
Srebrenica, grad koji je preživio vojenih sredstava u budžetu Opštine za
najveće stradanje u Evropi posli- njihovu izradu, uspio sam, osim rukovo- On kaže da se sve promijenilo kada
je Drugog svjetskog rata – zločin đenja Službom za urbanizam i Komisi- je došao rat.
genocida, prije rata bila je lijepa i jom za stručnu ocjenu, lično izraditi i niz
skladna čaršija čiji su stanovnici bezbriž- regulacionih planova za posebne lokali- “Došao je taj crni april 1992. godine.
no živjeli. Šukrija Meholjić, rođeni Sre- tete, projektirati više značajnih javnih i Tamni oblaci neke užasne slutnje nadvi-
breničanin, od 1974. godine bio je glavni stambenih objekata i vršiti stručni nad- li su se nad srebreničkom kotlinom. Kri-
urbanista Srebrenice. Stariji Srebreniča- zor nad njihovom izgradnjom te ruko- šom, pod velom noći, pripadnici srpske
ni i danas respektiraju Šukriju i kažu da voditi Komisijom za tehnički prijem tih nacionalnosti tajno se naoružavaju. Grad
je bio “strah i trepet” i da nije dao da se objekata”, kaže Meholjić, koji dodaje da je bez vode, a miniran je i radiopredajnik.
“ijedan jedini crijep ili cigla zamijene ako se “grčevito zalagao da se u interpolaciji TV repetitori su preusmjereni da primaju
bi utjecali na promjenu autentičnosti am- novog u staro očuva tradicija i identitet samo signale iz Srbije. Čujemo za Arkana i
bijentalne cjeline Srebrenice”. prepoznatljivog srebreničkog neimarskog stravičan pokolj nevinih Bošnjaka u Zvor-
šarma, s posebnim fokusom na Donju i niku. Obuzima nas ogromna doza straha i
Mladi i ambiciozni arhitekta Šukrija Gornju čaršiju – dušu grada”. nevjerice. Uplašeni za svoje živote, Bošnjaci
Meholjić, sada već davne 1974. godine, masovno napuštaju grad”, priča Meholjić.
u rodnoj Srebrenici registriran je kao Meholjić kaže da je imao “privilegiju
prvi domicilni i uopće prvi arhitekt koji da ljepote ovog svijeta ugleda podno Čar- Meholjić je sa suprugom i dva sina
je službovao u općinskom organu upra- šije u zagrljaju bistre Bijele rijeke, u ne- odlučio da, kako je mislio, nakratko na-
ve na poslovima urbanizma i prostornog kada moćnom, mnogoljudnom i od dav- pusti Srebrenicu. Međutim, pokazalo se
planiranja općine i grada. nina čuvenom gradu Argentariji, u gradu da je to bio bijeg od smrti. Neko su vrije-
fenomenu za koji su se mnogi stoljećima me proveli u Gradačcu, zatim su otišli u
“To nimalo nije bio lagan zadatak, ali borili i otimali”. Hrvatsku i na otoku Lastovu preživljava-
ja sam se, kao mlad i ambiciozan arhitek- li loveći ribu. Kada je 1993. godine doš-
ta i urbanista, hrabro i odvažno uhvatio “Srebrenica je u periodu prije rata lo do sukoba između Hrvata i Bošnjaka
u koštac s velikim stručnim, ali i dru- slovila kao grad cvijeća i zelenila, grad u Bosni, Meholjići više nisu bili poželjni
gim izazovima u samom gradu i općini. skladnih proporcija javnih, sakralnih i na Lastovu te su se uputili ka Norveškoj,
stambenih objekata, vila i kuća, grad bez koja je primala izbjeglice.
ijednog fabričkog dimnjaka, grad vazduš-
na banja, pun ruda i prirodno ljekovitih “Od domovine i lagodnog života u njoj
došli smo ovdje u tuđinu, goli k’o fišeci,
spasiti žive glave. Dobri ljudi Norvežani

58 1/2/2018 STAV