Page 64 - STAV broj 278

25 GODINA OD GENOCIDA U SREBRENICI – KULTURA SJEĆANJA

jer ona, poput crnoga Nedžaša * trnje na putu, kćeri koje cvile... * dok Zemlja svoju dužnost ne ispuni, 154
kada mu Letač u Firdevs ubavi a on ne siđe u blistavom sjaju!
danas gledamo više neg ranije: 106 Jedni, zanijeti Duhom što ga kruni, *
iznese bliska vjerovanja naša, 58 ljudski rod stenje u krvi i bijedi
a on kraljevskim žezlom crtu tanku * što nikada mu gorča bila nije, Vječnoga Boga u njem’ promatraju 157
povuče sričuć riječi Očenaša, s jednom naravi, al u našem liku;
a još je crnja ona što mu slijedi! 109 drugi ga kao Božijeg Sina znaju
poče teglit me za besjedu svaku. 61 I nikada mu ta dva čista krina,
“Zar ne vidiš, jeruzalemska kćeri čiji spomen vrijeme tmine blijedi, u jedinstvenoj suštini i bitku 160
što brižnim licem podsjećaš na Majku, što u tri lica Sebe emanira:
što zebu dvije hiljade godina 112 u ljudskom i u Božijem obliku
da zbog Djeteta što se s Duhom vjeri *64 u carstvu u kom vlada mač i studen,
prije nego se udjenu u tijelo, ne bjehu potrebniji, da s visina * koji drugog zna, a ne apsorbira; 163
čemu suprotan je zakon bešeri, * ovi se dalje, oko triniteta
bliskih u njemu samilost razbude. *115 vodeć stoljetna sporenja najšira,
čovječanstvo se gloži gotov cijelo?! 67 A dvije vjere što njih dvoje časte
I zar ne vidiš, ti, za koju Kur’an, spasiti mogu sve na zemlji ljude!” granaju u dva rukavca i svijeta, 166
koji je moga života načelo pa jedni kažu da Sveti Duh i Sin
Tad kod Blažene još veća poraste 118 porijeklo vode od Oca im sveta,
kao tebi što je Mesih, Pomazan, 70 žudnja da joj nadnaravne istine
kaže da si, po svojoj naklonosti, * koje o tome Kur’an Veličanstven a tvoji, Marija, ne slažu se s tim 169
najbliža onom ko je Jednom predan * jer Svetog Duha vežete za oba,
i druge mudre Knjige od starine 121 nakon što o tome oglasi se Rim. *
jer slijediš nježnog Vjesnika Milosti, 73 zbore izložim u govoru jasnom
da Taj o kome ne može bit spora te ja prionuh da želje njezine Daleko nek su koji Božijeg roba 172
zbog prkosa i mračne nevjernosti i čistu Merjem vrijeđaju i ruže;
ispunim revno, ne časeći časom. 124 to njihovog je obraza rugoba!
dva ova čedna i bliska Mu stvora 76 “Znaj, o, ti umilna ancilla Dei *
kao znamenje posla ljudskom rodu, * ozarena u vjerovanju krasnom, Ta zar im nije jasni dokaz pružen 175
al taj misterij, to zrno razdora kad svoju Majku iz béše odbrani,
da Duh koji se u Isaa preli *127 kad tajnom moći bijaše okružen:
ako na njegvom stanemo obodu 79 hiljadu je godina obitavo
ne proniknuv ga snažnom vjere luči, kao Duh Božiji, dok ga Ruh Povjerljiv, mrtve ožívi i gladne nahráni, 178
u Božijoj volji svezemaljsku zgodu slijepca i gubog dodirom izlijéči,
Džibril sa Sidre, svojim čistim dahom *130 na površ vode ko na zemlju stani?!
nudi nam svima, kako Knjiga uči?!” 82 ne prenese u Merjeminu vodu
“Zaista?!” – tad će ova Beatrice kada se, čudnim obuzeta strahom, No sve to bješe moć Božije Riječi, 181
koju iskonski grijeh ko mora muči. kažemo tako mi, muslimani,
ona povuče istočnome svodu, *133 čije vjeruju sve krajnosti priječi.
“Zaista!” – klimnuh; ona níkom niče 85 za Gradom – vrelom s Neba ukazanja!*
čeznuć da misli svojih svršim tkanje. I njoj se tu, kao u mimohodu, Svi koji, zbog djela nadnaravnih, 184
“Njih dvoje, ta dva krina, vjere dične, Pečat glasnika – nek je mir sa njime! –*
mladić, lijepa vizija iz sánja, 136 smatraju Bogom na krivoj su strani
sveobuhvatno Providnosti znanje 88 utvori, i u tom čudesnom trenu,
posla u vrijeme zgasnuća duhovnog nju, ko behar, malo poslije pranja, jer Božije Lice prikrivaju time 187
‘zmijski porodi’ kad strše Poslanje, * i Ruke Dvije, a obje Desnice,
dok Stvoritelja zove, uzbuđenu, 139 kojima Dahom mijesi mirisnime
ubiše vjeru u dušu i Onog 91 dječakom čistim, nježnim obeseli
Koji je stvara pa je Sebi vraća i Ruha dahne u utrobu njenu! glinu i sjetu na one Vratnice *190
u vječni život i na odgovornost. otkle krenusmo s praga vječitoga.
Tako Ibn Merjem dvije forme dijeli, *142 Stog takvim mudre súre saturice *
U takvoj tmini svakog zla se laća 94 u dvije vode, čiste, savršene,
biće koje nas od Edena vara; bez počela na kojima cijeli * kažu da zastor stavljaju na Boga: 193
samilost tada u ljud’ma okraća On, a ne Isa, oživje kćer dragu *
zemaljski svijet opstoji i vehne! *145 i stvori pticu od blata gustoga!
ko slap kad inje vrhove prošara: 97 On je Riječ Vječna – jer iz Nje izniče
Herod otkida Glasonoši glavu; * u krilu ove odabrane žene, Ostanimo još jedan tren na tragu 196
tišinu Hrama u buku pazara * ove istine: jer Bog se zakriva
po kojoj ljudsko ponese obličje, 148 još više ako mudrost Mu i snagu
pretvaraju; starom Zekerijjau *100 i on je Dašak onog lijepog lika
sa šupljim deblom i trbuh prepile...! * koji izravno od njeg ne ističe! ne sagledamo u svemu što biva 199
Marija, tu kob i povijest krvavu jer ‘On u svakom trenu čuda stvara’ *
Ova posljednja istina velika 151 i motri sva stvorenja Svoja živa;
u kojoj su duše kao kamen bile, 103 bezbrojno mnoštvo svojom tajnom buni,
te Jude, Pilate i Tiberije, oko koje se složit neće nikad ‘ni drijemež ni san Njega ne obara’, 202

64 2/7/2020 STAV