Page 62 - STAV broj 278

25 GODINA OD GENOCIDA U SREBRENICI – KULTURA SJEĆANJA

“Zar ima neko u ovoj uvali 82
ko će se stužit na soj s ovih međa,
kud puče raskol zbog razlika malih,

koji je odmah okrenuo leđa 85
raspravi oko Patre Filioque *
pa sad živi sam bez svoga zaleđa?”
Slijedila je moje misli gorke 88
i kao da je plovila na njima,
sakrivenim i nijemim ko školjke,
Judina kćerka, sležuć ramenima, 91
reče: “Samo mi, ‘oni što prelaze’, *
sin patria, na tuđim kanatima, *

znademo vaše sudbine bogaze!” 94
Ona je – kašnje tajno će mi reći –
list naše gore, korijen Aškenaze! *

Ko ona riba duga što, mrijesteći 97
svoj porod, jednom toplom moru sađe,
a on, darom isti put slijedeći,
u drugom dobu majčin toprak nađe, 100
tako je Bosna dugo streha bila
narodu koga prije pomor snađe,
a Božija ga milost ostavila 103
pa mlač mu, ne znav onog Puta naći,
bježi po moru od ledenih scila

i tek poneko ovdje dušu smlači. 106
“O, sestro, dok vas jedan ovdje kolje,
onaj drugi, što od njega je jači

i danas vlada svjetskim prijestoljem, 109
mig mu svoj šalje na načine mnoge
da poso svrši što brže i bolje,

ali to krije kao zmija noge!” 112

ŠESNAESTO PJEVANJE

Obrezani u Evropi. Geto u polju. Jedna
žena umire nakon vijesti o bratu.
Odvođenje očeva i muževa. Neznana
Bošnjanka i jetim plaču za nesahranjenim
tijelima svojih umrlih.

Ko što su oni, u svjetskoj pometnji
kad svastika je htjela Rim obnovit,
zbog Blut und Boden stajali na meti *
i ko što su njih kukasti orlovi 4
gradili žicom dok ih ne izruče
lokomotivi čiji će točkovi
Affan Ramić (Derventa, 1932 – Sarajevo, 2015), odvest ih grotlu smrti u naručje, 7
“Fortice na proplanku”, ulje na platnu, tako su i nas kidisali gnjati!
202 x 102, 2003.
Geto u polju – bodljama obručen,

ko mahšer na Dan kad će Sunce stati *10
iznad tjemena, kad će mozak vriti,

62 2/7/2020 STAV