Page 65 - STAV broj 278

Affan Ramić (Derventa, 1932
– Sarajevo, 2015),
“Tunel”, ulje na platnu,
110x130, 1994/2005.

‘On stvari nijedne ne vidje još nove!’ * “Ako smo tako oko Krista blizu, Planete kojoj glavni pečat daše?
Marija, naša, ko ona imperija stara, otkud međ’ nama tol’ko ubijanja,
To dvoje dragih može da odjuži 259
zakriva Boga i Knjige Njegove, 205 a drugi upit u istom je nizu: 232 studen i zloću nove imperije
Tevrat i Zebur i Indžil Isaov, Kako da ipak različite vjere što svoje pipke diljem Svijeta duži:
koje On Svjetlošću i Uputom zove! slože se da bi čovječanstva krizu
neka se ove krošnje naše dvije 262
Znaj, s njima Njegov naum nije stao, 208 rješavale skupa kud se jedna stere?” 235 ne ograde jedna pored druge;
jer Kraljevstvo Božije Isa samo javlja, Ko onaj što je stigo do sredine nek se Muhammed uz Isaa svije!
al tvorit mu ga Pilat nije dao! kad uza stijenje ka vrhu se vere
I da smo naše razgovore duge 265
Na po puta kršćanstvo tačku stavlja, 211 gole i sure bojeć se planine, 238 vodili prije hiljadu godina,
i tu se naše staze oračvaju; lakše se vratit, draže mu se peti, u vrijeme lomača i ‘arapske kuge’,
u dvorac što se zidajuć obnavlja tako započeh mnijeti iz dubine:
prije nego se za grob čednog Sina 268
mi zadnju ciglu mećemo na kraju: *214 “Ako dvojici isti vepar prijeti, 241 dva vijeka crna sjeklo i palilo,
Pečata onih što nam zakon nose * oni će svoje raspre prošlih dana drugačija bi sudbina nam bila
i njime punu vjeru pripravljaju. u kut za leđ’ma ljute odnijeti!
i među nama ne bi kavge bilo! 271
Ja koja sina svoga, ko kap rose, 217 Ako nam služba ista nije dana, 244 Ovako, gospe, u sjeni križara,
oplakujem ko Merjema umilna, cilj nam je isti, on nas zove sebi, Mohača, Beča... kad se govorilo
čeznem za dvorcem od bisera, što se * a složena i ona doktrinarna
preko mača i otrovnih glosara, 274
sjaji do njenog usred Raja divna; *220 pitanja s praga razviđala ne bih; 247 jedan narod što njih dvoje ljubi
tako je časti resul Muhammed, * Veritas omnia est neka bude * drukčije, al s ništa manje žara
a svojim bratom zove njena sina. * i neka kukolj svak od zrna trijebi
od vas, krštenih, ‘crna kuga’ ubi 277
Milost sa pravdom – to nam je u kojem god se on naplavku zbude; 250 u zemlji koja sve kultove goji
Muhammed, 223 na istom stanu tada ćemo tkati noseć ih u punoj svjetla zublji.
kojeg će Isa ko i Majku branit! i crnoj pređi ljudske sudbe hude
Pa nek je mir i na te, ya, Muhammed! Možda će nestat muslimana mojih?! 280
novu mustru i boju ćemo dati. 253
‘Preda te metnuh, ti se sama hrani’ ”, *226 Kako ne vidiš da su vjere naše, .......................................................
rekoh na kraju svoga putovanja. kao dva stabla krošnja razgranatih, A možda, sestro, i noćas pastire *
“Još dva pitanja postavit ti kanim”, obasja sjaj pa kreću kuda koji *
prostrle se sredina kuda paše 256
reče Blažena, puna obasjanja. 229 te jedna istok, druga zapad drži da vijest radosnu Galilejom šire!”

STAV 2/7/2020 65