Page 63 - STAV broj 278
P. 63

i kad će majka od dijeta bježati,   i čim ga skine, idolu se drevnu  još ćutiš moje sudbe tužni kraj!” –
                                                                               rekoh u miru doma posvećena   7
          i kad će dijete od straha sijediti...!   13  povrati, kada pakost mu je bliža   22  u kom me primi kao svojtu svoju
          Geto u polju bijelih jemenija,    no ljubav prema svakom bližnjem svome;  u zemlji kulta Sina uznesena
          sitna sibjana, staraca povitih –   *  tad krvava je njihve muže dížva!
                                                                               i njegve Majke, lijepe u spokoju,   10
          ko pijanci, a niko nije pijan;    *16  Oni, u kalu Luciferovome,     25  gdje s jednog gvelfa slavna je Ravena.
          svako se za zrak ko za naslon hvata  kršeći Savez i zaruke svete,    “Gospodin neka uzna žrtvu tvoju,
          i praznu nadu rukama obvija!      u nama vide uzrok kraju zlome
                                                                               a moja briga spram nje je malehna!” –  13
          Jedna, kad sazna za zaklanog brata,  19   i na nama se, zbog izdaje, svéte!   28  uzvrati ona čije ime znači
          jeknuvši pade i poče se trzat     Al vel’ki patnik – sluga je ponizan,  milošću Božijom da je nalivena
          u pjeni što joj siđe do dna vrata!  i mi što vjerno semitske zavjete   *
                                                                               pa osjećanjem materinskim zrači.   16
          Sestricu koja u krugu se vrzla   22  nosimo ispod zvjezdanoga niza   31  “O, blago vama koji gladujete!” –   *
          brat je dozivo noseć drugu plačnu   kroz patnju svoje spoznamo zadaće:  nato će pa u licu svom se smrači:
          pored cijevi što za žicom je hrzla!  Vječni, uvijek tješeć nas izbliza,
                                                                               “Jeruzaleme, stigle su te kletve   *19
          Na ulazu se preklinjanje začu   25  nama Kanaan, takvim pomor dat će!” *34  i prije neg se Sin Čovječiji vrati
          djece i oca, kog su im gulili     O Spasitelju htjede priču širu     na oblaku, u sjaju slave svete!”   *
          ko scipilu od nogavica draču!     zboriti, koji u pashalni dan će
                                            doći, da nas privede općem miru,   37  “Sestro”, tada ću, “zašto svak ko pati 22
          Jetim i ja se u prikrajku zbili   28  kad narodi će mačeve pretopit  čeka kad će se vratiti s nebesa
          snatreći preko dalekih planina    u plugove, i Zemlja će svemiru,    Spasitelj kog bez oca rodi mati
          gdje poklane smo svoje ostavili
                                            prvi puta otkad Abeljevu popi   40  il drugi, s koga od straha se stresa  25
          i gdje im kosti olinjala psina   31  krv, javiti da nema zlokovarstva,  onaj koji na jedno oko gleda?!”   *
          razvlači ljuta na crve i muhe!    da se ćud vuka u janjeću stopi,    “Jer Riječ ne čuje mnogi obijestan,
          Stegnuh mu ruku ko u svoga sina                                      a Lucifera neće put nijedan   28
                                            da stupa doba novog ljudskog carstva...,43  ustavit drugi u suznoj dolini!
          pa zaplakasmo sred kotline gluhe!  34   al ja, po tužnom pogledavši zbjegu,  No zar oni što štuju Muhammeda
                                            odmahnuh rukom i njena otajstva
                                                                               vjeruju da će Jaganjac umilni   31
          SEDAMNAESTO PJEVANJE              predah sutonu što polahko šljegnu. 46  spustiti se sa Ocu desne strane
                                                                               i donijet mir cijeloj rodbini?!”

          Jevrejkina kletva. Leševi kraj puta, po čkalju.   OSAMNAESTO PJEVANJE  “Vaše su riječi dobre kad nakane   34
          Izbavljanje. Jevrejkina besjeda o Spasitelju.                        ko jezgre iz njih izvadimo čiste,
          Neznana Bošnjanka odmahuje rukom.                                    i do te hridi slijedimo kršćane
                                                          Epilog
          “Adonaj, Bog naš, vaše suze broji”,  *  Kršćanka Marija u Raveni, gradu gdje   i čini nam se da smo vjere iste,   37
          tješila nas duž cijeloga puta     je sahranjen Dante Alighieri, pjesnik   al sve dok kora takva ih ovija,
          levitka dugim besjedama svojim.   *  L’  Inferna  (Pakla),  prima  Neznanu   u triteizmu, izgleda nam, vi ste!
                                            Bošnjanku i njezina jetima. Marijin
          Po njivama, sred čkalja polegnuta,  4  žal. Marija zaziva Krista – Spasitelja.   Stog ću te tvoje riječi, Marija,   40
          u svakom jarku i iza okuka –      Rasprava o Spasitelju. Neznana     primit po svojoj uzvišenoj vjeri,
          tijela... ko zvjerskim zub’ma rastrgnuta!  Bošnjanka izlaže muslimanske poglede   osim te jedne, a znaš je ko i ja,
                                            na Merjemu, majku, i Mesiha, njezina
          Sramno bi izać iz gilbojskih muka   7  sina Isaa, odnosno Isusa. Marija/Merjem   jer ona vágne na kršćanskoj mjeri!   43
          i ostavit merhume bez dženaze,   *  i Isus/Isa – znamenje svim narodima i   Prije nego što dragi sin Merjeme,
          još teže one koje zbog jauka      svezemaljska nada. Isus i Muhammed,   nakon što, skriven slijepoj potjeri,   *
                                            kršćanstvo i islam, dvije krošnje koje se
          milosni gosti plačuć obilaze!   *10  svijaju na dva pola Zemlje. Kako spasiti   uzdignut bi u drugo neba tjeme,   *46
          Svaku kad bismo ugledale žrtvu,   čovječanstvo od nove svirepe imperije?   povrati se u damaske papuče,   *
          zbog koje trnci niz pršljene slaze,  Neznana Bošnjanka plače nad sudbinom   zemaljsko zlo i zatrovano sjeme
          okretasmo se zvavši majku mrtvu!   13  muslimana. Rađanje nove radosne vijesti
          A ona zazva “svega svijeta Kralja”   *  za čovječanstvo.             oni će što ih dobru činu vuče   *49
          da Amanovu vidi silu strtu     *                                     vjera u Jednog oplijeviti rukom,
                                                                               i takva dva će doba da se sruče
          od Baltika pa žalom Podunavlja   16  “U vlasti tame, mržnje, bešćutnosti,  *
          i dalje do u među sredozemnu,     u stoljeću hijenskog Live and let die, *   na lice zemlje prije nego zvukom,   52
          gdje njeno sjeme viš’ se ne obnavlja!  draga Marija, samo ti, što nosiš  iz Roga kosa, Israfil objavi
                                                                               da je nad Zemljom strop s krajeva puko!”
          “Mi, obrezani – corpus alienum    *19  Boga u srcu i nazaretski sjaj,   4
          u tijelu koje nosi jaram križa,   u svoju ljubav – Krista obučena,   Naš disput tada nov polet pripravi   55


                                                                                                    STAV 2/7/2020 63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68