Page 63 - STAV broj 278
P. 63
i kad će majka od dijeta bježati, i čim ga skine, idolu se drevnu još ćutiš moje sudbe tužni kraj!” –
rekoh u miru doma posvećena 7
i kad će dijete od straha sijediti...! 13 povrati, kada pakost mu je bliža 22 u kom me primi kao svojtu svoju
Geto u polju bijelih jemenija, no ljubav prema svakom bližnjem svome; u zemlji kulta Sina uznesena
sitna sibjana, staraca povitih – * tad krvava je njihve muže dížva!
i njegve Majke, lijepe u spokoju, 10
ko pijanci, a niko nije pijan; *16 Oni, u kalu Luciferovome, 25 gdje s jednog gvelfa slavna je Ravena.
svako se za zrak ko za naslon hvata kršeći Savez i zaruke svete, “Gospodin neka uzna žrtvu tvoju,
i praznu nadu rukama obvija! u nama vide uzrok kraju zlome
a moja briga spram nje je malehna!” – 13
Jedna, kad sazna za zaklanog brata, 19 i na nama se, zbog izdaje, svéte! 28 uzvrati ona čije ime znači
jeknuvši pade i poče se trzat Al vel’ki patnik – sluga je ponizan, milošću Božijom da je nalivena
u pjeni što joj siđe do dna vrata! i mi što vjerno semitske zavjete *
pa osjećanjem materinskim zrači. 16
Sestricu koja u krugu se vrzla 22 nosimo ispod zvjezdanoga niza 31 “O, blago vama koji gladujete!” – *
brat je dozivo noseć drugu plačnu kroz patnju svoje spoznamo zadaće: nato će pa u licu svom se smrači:
pored cijevi što za žicom je hrzla! Vječni, uvijek tješeć nas izbliza,
“Jeruzaleme, stigle su te kletve *19
Na ulazu se preklinjanje začu 25 nama Kanaan, takvim pomor dat će!” *34 i prije neg se Sin Čovječiji vrati
djece i oca, kog su im gulili O Spasitelju htjede priču širu na oblaku, u sjaju slave svete!” *
ko scipilu od nogavica draču! zboriti, koji u pashalni dan će
doći, da nas privede općem miru, 37 “Sestro”, tada ću, “zašto svak ko pati 22
Jetim i ja se u prikrajku zbili 28 kad narodi će mačeve pretopit čeka kad će se vratiti s nebesa
snatreći preko dalekih planina u plugove, i Zemlja će svemiru, Spasitelj kog bez oca rodi mati
gdje poklane smo svoje ostavili
prvi puta otkad Abeljevu popi 40 il drugi, s koga od straha se stresa 25
i gdje im kosti olinjala psina 31 krv, javiti da nema zlokovarstva, onaj koji na jedno oko gleda?!” *
razvlači ljuta na crve i muhe! da se ćud vuka u janjeću stopi, “Jer Riječ ne čuje mnogi obijestan,
Stegnuh mu ruku ko u svoga sina a Lucifera neće put nijedan 28
da stupa doba novog ljudskog carstva...,43 ustavit drugi u suznoj dolini!
pa zaplakasmo sred kotline gluhe! 34 al ja, po tužnom pogledavši zbjegu, No zar oni što štuju Muhammeda
odmahnuh rukom i njena otajstva
vjeruju da će Jaganjac umilni 31
SEDAMNAESTO PJEVANJE predah sutonu što polahko šljegnu. 46 spustiti se sa Ocu desne strane
i donijet mir cijeloj rodbini?!”
Jevrejkina kletva. Leševi kraj puta, po čkalju. OSAMNAESTO PJEVANJE “Vaše su riječi dobre kad nakane 34
Izbavljanje. Jevrejkina besjeda o Spasitelju. ko jezgre iz njih izvadimo čiste,
Neznana Bošnjanka odmahuje rukom. i do te hridi slijedimo kršćane
Epilog
“Adonaj, Bog naš, vaše suze broji”, * Kršćanka Marija u Raveni, gradu gdje i čini nam se da smo vjere iste, 37
tješila nas duž cijeloga puta je sahranjen Dante Alighieri, pjesnik al sve dok kora takva ih ovija,
levitka dugim besjedama svojim. * L’ Inferna (Pakla), prima Neznanu u triteizmu, izgleda nam, vi ste!
Bošnjanku i njezina jetima. Marijin
Po njivama, sred čkalja polegnuta, 4 žal. Marija zaziva Krista – Spasitelja. Stog ću te tvoje riječi, Marija, 40
u svakom jarku i iza okuka – Rasprava o Spasitelju. Neznana primit po svojoj uzvišenoj vjeri,
tijela... ko zvjerskim zub’ma rastrgnuta! Bošnjanka izlaže muslimanske poglede osim te jedne, a znaš je ko i ja,
na Merjemu, majku, i Mesiha, njezina
Sramno bi izać iz gilbojskih muka 7 sina Isaa, odnosno Isusa. Marija/Merjem jer ona vágne na kršćanskoj mjeri! 43
i ostavit merhume bez dženaze, * i Isus/Isa – znamenje svim narodima i Prije nego što dragi sin Merjeme,
još teže one koje zbog jauka svezemaljska nada. Isus i Muhammed, nakon što, skriven slijepoj potjeri, *
kršćanstvo i islam, dvije krošnje koje se
milosni gosti plačuć obilaze! *10 svijaju na dva pola Zemlje. Kako spasiti uzdignut bi u drugo neba tjeme, *46
Svaku kad bismo ugledale žrtvu, čovječanstvo od nove svirepe imperije? povrati se u damaske papuče, *
zbog koje trnci niz pršljene slaze, Neznana Bošnjanka plače nad sudbinom zemaljsko zlo i zatrovano sjeme
okretasmo se zvavši majku mrtvu! 13 muslimana. Rađanje nove radosne vijesti
A ona zazva “svega svijeta Kralja” * za čovječanstvo. oni će što ih dobru činu vuče *49
da Amanovu vidi silu strtu * vjera u Jednog oplijeviti rukom,
i takva dva će doba da se sruče
od Baltika pa žalom Podunavlja 16 “U vlasti tame, mržnje, bešćutnosti, *
i dalje do u među sredozemnu, u stoljeću hijenskog Live and let die, * na lice zemlje prije nego zvukom, 52
gdje njeno sjeme viš’ se ne obnavlja! draga Marija, samo ti, što nosiš iz Roga kosa, Israfil objavi
da je nad Zemljom strop s krajeva puko!”
“Mi, obrezani – corpus alienum *19 Boga u srcu i nazaretski sjaj, 4
u tijelu koje nosi jaram križa, u svoju ljubav – Krista obučena, Naš disput tada nov polet pripravi 55
STAV 2/7/2020 63