Page 60 - STAV broj 278

25 GODINA OD GENOCIDA U SREBRENICI – KULTURA SJEĆANJA

a za njom rafal...! Koja na nogama rafal je rezo kao pila žestna, 100
bila je, sad je pala uz: “Ubi me!” kuršum kroz stakla cičo i fijuko!
“Jutros će, braćo, vaše muke prestat”,
koja sjeđaše, da i ne zna sama, 52
nauznak pade, a sve pretrnusmo rekoh i dijetu oči prekrih rukom! 103
od praska koji prozuknu u nama!

Sa karaulskih gnijezda tada čusmo 55 ČETRNAESTO PJEVANJE
stražare kako licemjerno krive
(po običaju njihovome gnusnom
Crni oblaci nad Srebrenicom. Davljenje
da jauču dok tvore rane žive) 58 grada. Tajnovit zuj iz krečanskoga kotla.
naše iz šuma oslobodioce. Pogled ka horizontu na zapadu.
“Napolje, kučke!” – dra se sred memljive
Otkada Nuh je u đemiji dugoj
barake jedan! “Rospije i droce, 61 iskrco se sa malim brojem svojih,
pones’te pekšeš vašim balijama!” – povevši jednu vrstu s onom drugom,
doda uz naše jecaje i hropce!
mračniju nošnju svitanje ne skroji 4
Po dva su téga visila na nama: 64 danu koji se istom bješe légo
jedan od sreće što će prestat muke mada ga nebo šafranom oboji!
od napasti im, a drugi od srama,
Sa svih je strana niz potoke šljego 7
i kad bi neko u dvije ih ruke 67 onaj dio od Ummeta moga
stavio, onaj drugi bi pretezo, koji je duge godine bijégo
ščeg željele smo, u te zle trenutke
od jednog tuđeg do drugoga loga, 10
dok nas je poriv svojim čvorom vezo 70 i sada na prag goli je zasio!
dvostrukim, nit ić’ niti ostat tude: Jedni sa kraja hladnog sjemećkoga,
kad bi nam bogdo edžel ćefin srezo! *
a jedan buljuk s Gostilja je bio! 13
Da ti je bilo čut plač onih ludih, 73 Kost i koža iz Daljegošta dviju,
i onih što bjehu pri kraju trudnoće, iz Gladovića, gdje Crni vrh se svio,
i onih što ih obli trbuh trudni Suprotno suncu koje se pomalja
sa Kragljivoda i iz sela sviju 16 (drhteći i sa stidom u svom oku),
baš tad, za praskom, jače boljet poče, 76 koja se steru sve do Potočara...
i onih što za sram i priplod služe, stjerani bjehu u jednu avliju! pokazah zapad kud nam pet’ se valja 43
i djece koju i neće i hoće i gdje sloboda bljutava će čekat
Sa jutrom zemlja poče da izgara 19 ukol’ko noga do nje nas skobalja!
pa ona u strahu za majkama kruže, 79 kao i nebo, čiji vreli zejtin
štioče vrijedni, možda bi i mogo lio se na nju cvrčeć sred vihára: I dok je svaka sestra izdaleka 46
osjetit kakve halove sam ružne na dva života gledala sa grstom,
ždrijelu topova sa brda na meti 22 već napol mrtve, bez hljeba i mlijeka,
zahvaćena tim snosila vrtlogom. 82 bijaše sve u tom mravinjaku
Ko uplašena hurija Rezija * što ‘mjesto hoda htjelo bi da leti – ja sam sa čežnjom slala pogled pustom 49
kad gazila je vatru svojom nogom, jerbo je krvnik gađo kretnju svaku! 25 horizontu na ivicama plavim
gdje joj se majka zbog kuđenja svija, 85 I kao sóla u Nuhovo vrijeme svoga jetima svijajući čvrsto
tako ti letih od jedne do druge, kad dovukla je crnu naoblaku te k tome cilju korak svoj upravih! 52
a sama u premetaču obvijah
pa svake bíne preplavila sljeme, 28
ono koje ću nosit bez poruge! 88 tako je kiša bombi i kuršuma PETNAESTO PJEVANJE
I bježale smo na sve četri strane u kosom mlazu, kao smrtno sjeme,
ko zvijeri niza dóce i jaruge
pljuštila strehom i sredinom druma! 31 Sustizanje kolona žena i djece u polju.
kada u šumi požar hukat stane! 91 I ne bi mjesta ni koliko igla Gore gilbojske Najveći strah. Iznenadni
Poneka htjede svoje breme bacit a da ga s brda i okolnih šuma susret sa Jevrejkom, službenicom
il ostavit ga iza prve stijene, Ujedinjenih naroda.
mahnita kob u zrnu nije stigla! 34
al takva nije prešla prag baraci! 94 Iz te doline, iz tog karakotla “Baš kao ptice kad su na vab zvane...”, *
Ugledah jednu kako teško stenje: ko sa Sudnjeg se dana cvilka digla, ali ne one grješne iz Predvorja
ona je svoje morala pobácit! već čisti skup kad jatiti se stane
ko zuj tajnovit iz krečanskog grotla, 37
I samo što smo zašle u kamenje, 97 a krikovi ga remete u toku pa jedne lovci ispod gusta gorja 4
u drugom dijelu tog jeziva mjesta kad nestane im glasa i života pogode pucnjem, a sluđene druge
započe jauk, predsmrtno mučenje: pa se poguše u trapu duboku! 40 bez reda lete u vis praskozorja,

60 2/7/2020 STAV