Page 79 - STAV broj 226

“Andrei Rublev”, Andrei “Dom za vešanje”, Emir
Tarkovsky, 1966. Kusturica, 1989.

najupečatljivije vidi kroz razvoj glavnog Perhan i Azra polugoli plutaju rijekom u ljudi’, i to ne neki obični ljudi. Istina je,
junaka Perhana, koji poput Michaela (Al barci, potvrđuje da kod Kusturice ova sce- naravno, sasvim drugačija jer Romi se su-
Pacino) od zaljubljenog mladića postaje na ima drugačije značenje jer je direktno štinski razlikuju od slike koju u predrasu-
nemilosrdni kriminalac. Osim Coppoli, povezana s centralnim sižejnim tokom i, dama nose njihovi susjedi. Tako moramo
Kusturica nekoliko scena posvećuje i Char- osim što predstavlja trenutak u kojem Per- napomenuti da je romski narod jedan od
liju Chaplinu (scena kada Merdžan goto- han postaje muškarac (seksualna fantazija najtolerantnijih naroda, jer nikada i nig-
vo identično kopira pokrete Chaplina) te, o gubljenju nevinosti), zapravo treba da na- dje nisu započeli nikakvu ratnu situaciju
koristeći se ikonografijom stvarnih likova govijesti tragičnu sudbinu glavnog junaka ili rasnu netrpeljivost. Romi su uvijek že-
(posteri Elvisa Presleya i Al Caponea), gra- (bakin plač dok gleda prema Perhanu koji ljeli na miran i tolerantan način živjeti s
di odnos sa stvarnom historijom. Narav- odlazi za Azrom). Na sličan je način s cen- drugim narodima.”
no, ne treba zaboraviti niti film Do posljed- tralnim sižejnim tokom povezana i muzika Posljednja scena u filmu ponovno nas
njeg daha (Breathless, Jim McBride, 1983) u filmu (Goran Bregović), koja ističe naj- vraća na početak. Nakon Perhanove sahra-
s Richardom Gereom, koji Perhan i Azra važnije segmente filma i doprinosi cjelo- ne i nakon što primijeti kako mali Perhan
gledaju u kinu, a koji kao kopija originala kupnoj folklorizaciji Roma kakvu nismo krade novčiće s očiju pokojnika i na neki
predstavlja lažnu sliku idiličnog svijeta. vidjeli u Skupljačima perja. Ovaj postupak način prepozna sebe, Merdžan tužan i po-
U vječnom sukobu između fizičkog i izdvaja Rome od ostalih naroda bivše Ju- kunjen izađe na kišu i, prateći dječaka skri-
nepoznatog (duhovnog), smjenjujući tra- goslavije, čineći ih posebnim, dalekim i venog u kutiji, skrene s tog puta i završi
gične i komične scene, Kusturica u Domu nedodirljivim, a istovremeno upoznajući u ostacima lokalne crkve u kojoj ga čeka
za vješanje pokušava prikazati kako u svijetu nas do najsitnijih detalja s beskonačnom samo oboren krst na kojem je naslikan
Roma nemoguće postaje mogućim. Napri- ljepotom njihovog života i svim njegovim Isus Krist: “Joj, Bože, šta je to s tobom,
mjer, scena u kojoj pijani Zabit pokušava tragičnim i mističnim stranama, iskušenji- Bože, ljubim te ja, Bože!? Okrenuo si se
preskočiti svoju sjenu predstavlja komič- ma, drugima često nedokučivim. kao i sav narod naglavačke. Ali, ne bio ja
ni prikaz otjelovljenja nemirne ciganske Merdžan ako te ne preokrenem”, otpoči-
duše te nagovještava besmislenu upornost LET U NEBO nje Merdžan razgovor s krstom, ali uskoro
ka propasti glavnog junaka. Pišući o romskom postanku, Marjan od Boga zatraži da mu vrati uslugu: “Vi-
Perhanova telekinetska moć kojom po- Hajna u tekstu Povijest kao konstanta kaže: diš li ove kocke, Bože, daj da padnu kako
miče viljuške i konzerve (nemoguće postaje “Romi su zagonetan i nepristupačan narod treba.” Bog odmah odgovara Merdžanu i
moguće) omogućava mu da se osveti svom samo za one koji nemaju dovoljno dobre krst ponovno pada. Dakle, religija u rom-
drugom ocu Ahmedu (Bora Todorović). Na volje da vide, čuju ili pročitaju bar osnov- skom svijetu i kod Kusturice, kao i kod Pe-
izvjestan način moglo bi se reći da Kustu- ne podatke o njihovoj povijesti. Nažalost, trovića, ima i svoju parodijsku stranu, jer
rica kombinira karnevaleskno, koje putem većina ljudi koji svakodnevno prolaze po- Romi koji vjeruju u magiju ne uspijevaju
citata neprikriveno preuzima od Felli- red svojih sugrađana Roma praveći se da na ovom svijetu pronaći svog Boga. “Kad
nija, i mistično osjećanje, koje pronalazi ih ne vide, čak i kada se napregnu da raz- je Bog bio dolje, s nama Romima nije mo-
kod Tarkovskog. Scena Perhanovog sna, mišljaju o njihovom postojanju, spremna gao da izađe nakraj i morao je da ode gore.
u kojem se nekoliko stotina Roma u zoru je da ponovi samo ukorijenjene stereotipe Pa nisam ja kriv...”, kaže lokalni Rom na
okupilo da dočeka svoj najveći praznik o njihovoj nestalnosti, neciviliziranom na- početku filma. Kraj filma predstavlja samo
Ðurđevdan, poslužit će kao primjer i jed- činu života i zatvorenosti prema drugima, nastavak života za jednog Roma, vječnu
nog i drugog. Ipak, drugi dio sna, u kojem to jest razmišljaju da su Romi ‘neki drugi skitnicu koja će i dalje tražiti svoju sreću
i moliti se tuđem Bogu.
Za razliku od snova u Skupljačima per-
ja, u kojima je čežnja za slobodom pred-
stavljala život bez ograničenja (ptičiji let),
Dom za vješanje, zapravo, dokazuje koliko
su Romi mnogo bliže zemlji nego nebu
(Perhan podiže Azru pri porođaju, nakon
čega se ona vraća na zemlju), te kako je smrt
jedini izvjestan kraj tog nikada dovršenog
uzleta (Azra umire, dok Perhan nakon
skoka s mosta pada u voz koji ga odvozi u
smrt). Uprkos svemu, Romi će nastaviti
gajiti svoju beskompromisnu žudnju za
konačnom slobodom koju će pokušavati
pronaći u ljubavi, pa makar ona značila i
let u vlastitu smrt. n

STAV 4/7/2019 79