Page 77 - STAV broj 226

“našeg generacijskog prijatelja”. Krešo i ga upita: “Kolega Mirica, znate li Vi kad s nama, Namatak mu pokaza mjesto do
Cuco – ni mukajet. Šutio sam i ja, sleđen je umro taj pjesnik?” “Ne znam.” “Umro sebe i naruči mu kahvu. Dobri Nametak,
i nepokretan. Šokiran, shvatio sam da je je 1915, kad nije bilo ni poglavnika ni do- odmah je krenuo u intervenciju: “Reci
to moja “pozicija”, pozicija bosanskog mu- glavnika.” Knjiga je odštampana do kraja. mi, Šefkija, šta ti misliš bi li Ibrahim mo-
slimana, identična praznini između “srp- Nametak mi je mahnuo rukom pozi- gao naći kakva prostora za zaposlenje u
sko-hrvatskog”, koji se doduše samo tako vajući me za svoj stol. Slobodi?” Šefkija podiže obrve, blago se
zove, a u zbilji je to bio isključivo – “srpski “Pa kako je bilo u Zagrebu, je li i voj- osmjehnu i reče da je u njih ograničen
jezik”. E, slavljeni mostarski patrioti, gdje ska napokon gotova”, pitao me polušaljivo, broj radnih mjesta, a “Ibrahim je i tako
li ćete završiti kad zagusti u domovini?! brižnim, očinskim tonom. “Pričaj!” – i ja naš saradnik”. “Objavili smo mi prije ne-
sam pričao, nadugo i naširoko, skrećući koliko mjeseci intervju s Ibrahimom povo-
U POZORIŠNOJ S DR. NAMETKOM i krivudajući po temama i mimo njih. A dom izlaska njegove prve knjige pjesama
Svratih u pozorišnu kafanu. Tamo zate- kad dođoh do Envera Čolakovića, upitah u Sarajevu, ali i vijesti da je izabran i za
koh dr. Abdurahmana Nametka; gustirao ga, nesmotreno, poput djeteta, “je li či- člana Društva pisaca Hrvatske. Novinar
je u svojoj kahvi. Prijatelj sam s njegovim tao Legendu o Ali-paši”. Nasmijao se pun mu postavio dva pitanja, a Ibrahim mu
sinom Hamicom. Priđoh mu i srdačno ga blagosti, govoreći: “E, moj Ibrahime, nije odgovorio na tri!”, reče Pašić gledajući
pozdravih. Mostarci su ga izuzetno cijeni- bilo nijedne muslimanske porodice u Bo- u svog starog prijatelja. “Pa morao sam’’,
li, možda i zbog toga što se, “eto, usudio”, sni koja je držala do sebe a da taj roman nasmijah se i dodadoh: ‘’Taj se novi no-
prvi iza rata, doktorirati na odbačenom nije imala u svojoj kući. Da je nije imala vinar, Milivoj Mrkić, malo poigrao alu-
Musi Ćazimu Ćatiću. Dugo je bio naš jedi- i da je nije držala u blizini Musafa Istini- zijama (‘otkud tebe tamo’)... Mada ja ne
ni sugrađanin s doktoratom književnosti, a tog. Envera je puno bolje poznavao moj znam otkud Milivoje u Mostaru, ni kad
temeljna mu je vokacija bila, zapravo, tea- brat Alija nego ja. Moguće je da je Ali- je odnekud došao, ni kad je preko noći u
trologija. Bio je u svojoj karijeri i direktor ja bio “krivac” da je Enver napisao pod Slobodi posao našao?”
banjalučkog pozorišta (1943–1945), a po- njegovim pritiskom salonsku komediju Nije znao Pašić te čudne putanje lju-
slije rata profesor u srednjim i višim ško- Moja žena krpi čarape, pa je i postavljena di i načina ekspresnih rješenja njihovih
lama, te dramaturg baš ovog pozorišta u na scenu sarajevskog Narodnog pozori- egzistencija, ili se tako činilo. Svojim je
kojem se susrećemo. Autor je na daskama štva 1943. godine, koje je, Pavelićevim sporim govorom i duhanom izgriženim
ove kuće izvedene drame Legenda o jednoj anšlusom u NDH, preimenovano u Hr- glasom, prije nego što je počeo skupljati
ljubavi u stihovima napisane po motivima vatsko narodno kazalište. u smotak svoje novine, rekao “da bi me
epske pjesme Ženidba bega Ljubovića. Hr- “Pa i Alija je ovih mjeseci nekoliko volio ujutro vidjeti u redakciji” i da mu
pimice smo je dolazili gledati jer je jedna puta išao u Zagreb, mogo si ga susresti ponesem Arabiju ljubavi, volio bi je pro-
od rijetkih koja je zahvatala bošnjačku bar u mesdžidu... ‘Stvarnost’ se zagrijala čitati. Rukovao se s nama i otišao.
prošlost Mostara i Hercegovine. da, nakon Biblije, objavi – eto, prvi put od “Otiđi sutra kod njega, dobar je Pa-
Gotovo istodobno s izlaskom Odabranih 1945, Kur’ani-Kerim, onaj prijevod Pan- šić...”, rekao je dr. Nametak ustajući. Po-
pjesmama Muse Ćazima Ćatića u Zagrebu, džin i Čauševićev. A Alija bi se prihva- zdravismo se.
Općina Tešanj finansirala je Sabrana djela tio redakture, koliko sam shvatio. Šteta Ujutro sam posjetio Šefkiju Pašića, a
Musina, koja je Nametak priredio. Štam- da nije moglo u Sarajevu, ali hajde de... on je bio baš na odlasku na neki sastanak.
pat će je mostarska štamparija “Rade Bi- Nego, reci ti meni šta sad namjeravaš?” Silazili smo zajedno niz stepenice koje su
tanga”. Ali, slovoslagari, “politički svje- Rekoh da kasnim s diplomskim, ali da izlazile na Musalu. Zastao je negdje na
sni”, upozorše svog direktora da u knjizi sam datum dogovorio... Moram naći neki sredini, izvadio cigaretu i zapalio. “Ne-
pjesama “ima jedna politička podvala”. posao. “Najbliže mi je novinarstvo, pa po- što razmišljam o sudbini naših pjesnika.
Direktor obavijesti mostarskog načelnika kušat ću..” Utom, na ulazu u dvoranu po- Mlad si. Vrlo si mlad. Vidio sam kako su
Miricu. Mirica nazove predsjednika Op- javi se s velikim smotkom novina Šefkija neki, vrlo talentirani, utronuli u islamsku
ćine Saliha Sarića i reče mu da “Bitanga” Pašić, zamjenik glavne urednice Slobode mistiku – i njih danas nema.” Otpuhnuo
prekida štampanje jer je pjesnik u knji- Nade Bitange. Pašić je bio markantan, je dim cigarete, pogledao u nebo i lagano
gu ubacio pjesmu neprijateljskog sadrža- stariji gospodin, strastveni pušač, zalju- zakoračio niz stepenice.
ja. Sarić upita koja je to pjesma. “Pjesma bljenik u historiju i u svom je listu gotovo Šutio sam jer nisam ni s čim mogao
posvećena Adem-agi Mešiću, doglavniku redovno objavljivao zanimljive crtice iz povezati njegov kratki monolog na stepe-
Ante Pavelića!”, odgovori Mostarac. Sarić mostarske prošlosti. Dok se pozdravljao ništu redakcije. Ima li veze sa mnom? Bi-
skao sam po glavi tražeći šta bi to moglo
U tim trenucima prskajuće radosti odnekud naleti M. M., biti. Je li to možda poruka? Možda mu je
“simbol jugoslavenstva”, tj. vjetropir, nazvan tako zbog na umu jedna od onih mojih Pet pjesama
Ibrahima Kajana iz Telegrama?
skakutanja od funkcionera do funkcionera po vascijelom Mislio: kako izvoru / Da se vratim //
Mostaru, pobirač isplativih partijskih simpatija..., a u godinama Mislio Euzu billahi mineššejtaniradžim //
koje će slijediti stići će svojim patetičnim rodoljubnim kajdama Mislio Riječ / Amin – ili to ima veze s tek
“Mostarskih kiša” do vrha države. Već izdaleka nam hvali izašlom Akšam olur (Vidik, br. 5, 1968).
Ko zna šta mu je na umu? Odrastao
jednog učenika kojem je “morao dati peticu iz srpskog”. E, sam kao nevjernik. Kada me otac upisao
kvragu, u zao čas istisnuh uobičajenu dozu cinizma: “Dečku si u mejtef 1950. godine, mjesec poslije bio
morao dati desetku!” – i to popratih smiješkom. Priupita me iza je zatvoren. Ja ne znam ništa o islamu.
Ne znam ništa od vjere, ne znam abdest
leđa: “Desetku?” “Pa ja – peticu za srpski i peticu za hrvatski uzeti, ne znam klanjati, a ni Musaf majčin
– deset!” On mi, neočekivano, skinu naočale s nosa! “Da ih ne ne znam čitati, niti bih ga razumio, jer je
oštetim”, reče i desnom mi odvali zvonku pljusku u arapskom pismu i na arapskom jeziku.
Pašićeva “poruka” ostat će mi tajnom. n

STAV 4/7/2019 77