Page 76 - STAV broj 226

KULTURA

Autobiografski fragmenti (4)

USAĐIVANJE EKAVICE,

DR. NAMETAK I

PORUKA KOJU NISAM

ODGONETNUO

Piše:
Ibrahim KAJAN
Gotovo istodobno s izlaskom Odabranih pjesmama Muse Ćazima Ćatića
u Zagrebu, Općina Tešanj finansirala je Ćatićeva Sabrana djela, koja
je Abdurahman Nametak priredio. Ali, slovoslagari, “politički svjesni”,
upozoriše svog direktora da u knjizi pjesama “ima jedna politička
podvala”. Direktor obavijesti mostarskog načelnika Miricu. Mirica nazove
predsjednika Općine Saliha Sarića i reče mu da štamparija prekida
štampanje jer je pjesnik u knjigu ubacio pjesmu neprijateljskog sadržaja.
Sarić upita koja je to pjesma. “Pjesma posvećena Adem-agi Mešiću,
doglavniku Ante Pavelića”, odgovori Mostarac

olovicom marta 1969. godine napo- JEDNOSTAVAN ŽIVOT, DO SUROVOSTI govorom i paprenom zafrkancijom... Sje-
kon skraćenje – “vojska gotova”! Kad sam najposlije došao doma i kad dio sam za okruglim stolom u velikom
Otputih se sa Željezničkog kolod- je majka zalila kahvu, pa sjela preko puta dvorištu “Abraševića”, kad dođoše (slika-
Pvora noćnim vozom, ne spavaju- mene – osjećao sam se lagahan, poput leb- ri) Cuco Stajčić i Krešo Ledić s vijestima
ći, u mislima dijaloge vodeći, ustreptao, dećeg kućnog meleka na kojem počiva po- da Ancona pokreće pitanje pobratimstva
pun nekih nejasnih planova za koje sam gled one pod čijim je nogama Džennet. naših dvaju gradova i pozivnicom za ko-
vjerovao da će se svi do jednog ostvariti. Dugo me gledala i dugo je tekla njezina lektivnu izložbu mostarskih umjetnika.
Kad je u prvom izaponoćnom satu voz priča bez riječi. Otac je ležao. Iz grla mu U tim trenucima prskajuće radosti od-
stao u Bihaću, pomislih kako sam prije je virila sjajna čelična karnila. Nije bio nekud naleti “simbol jugoslavenstva”, tj.
manje od dvije godine prvi put izašao na dobro. Sestra je bila u školi, a brat, naj- vjetropir, nazvan tako zbog skakutanja od
ovaj peron, odazivajući se na povoljno mlađi, dječak, zamazan mašinskim ma- funkcionera do funkcionera po vascijelom
riješenu molbu za mjestom nastavnika stima i uljima, učio je zanat. Crnac kod Mostaru, pobirač isplativih partijskih sim-
srpsko-hrvatskog jezika u OŠ “Ahmet svog majstora. patija. Ništa nije bez veze, već je “naš M.
Fetahagić” u nedalekom selu Kamenici. Civilni život me podsjećao, nakon samo M.” zaposjeo mostarske informativne pu-
Nikako sebi nisam mogao objasniti zašto nekoliko dana, na onaj stari –- jednosta- nktove (Slobodu i Radio)..., a u godinama
učenici miješaju ekavski i ijekavski izgo- van do surovosti, finansijski grub i ovisan. koje će slijediti stići će svojim patetičnim
vor, dok mi direktor škole ne reče da im Majka se “dala u biznis”: Dogovorila je s rodoljubnim kajdama “Mostarskih kiša”
je prethodni nastavnik bio iz Šumadije. “kvartovkim političarima” održavati či- do vrha države. Već izdaleka nam se obra-
Učenici su ime predmeta skratili na srpski stim i urednim prostorije Narodne fronte ćao kako “žuri iz škole” (jer i tamo nešto
jezik, jer, eto – “nema veze, sve je to isto”. (poznate “Lire”) , posluživati kahve, or- honorari), hvali jednog učenika kojem je
Od prve sam plaće u bihaćkoj knjižari ganizirati tombole, pretplatiti političke “morao dati peticu iz srpskog”. E, kvragu,
kupio sebi Odabrane pjesme Muse Ćazima listove Oslobođenje i Borbu, osiguravati u zao čas istisnuh uobičajenu dozu ciniz-
Ćatića, koje je priredio dr. Abdurahman sjednice SSRN kvarta Carine, u radnom ma: “Dečku si morao dati desetku!” – i
Nametak uz 50. godišnjicu pjesnikove vremenu od 6 do 21 h. to popratih smiješkom. Priupita me iza
smrti. U Bosni i Hercegovini Musa je leđa: “Desetku?” “Pa ja – peticu za srp-
bio potpuno zaboravljen, nikad ga niko ŠAMAR UVLAKUŠE ZVANOG ski i peticu za hrvatski – deset!” On mi,
nije spominjao sve dok nije u Zagrebu na “SIMBOL JUGOSLAVENSTVA” neočekivano, skinu naočale s nosa! “Da
njegovu djelu doktorirao Abdurahman, Jedva sam čekao susret s prijateljima ih ne oštetim”, reče i desnom mi odvali
brat Alije Nametka. I dok Nametkov iz- od kojih se nisam razdvajao od kasnog dje- zvonku pljusku. Mogao sam ja svašta ne-
bor Musinih pjesama nije objavljen u Zori tinjstva, pjesnicima Kebom, Kordićem i što očekivati, ali takvu reakciju nisam mo-
zagrebačkoj godine 1965. Radom Budalić. Žudio sam za mostarskim gao ni sanjati od tog velikog prevejanca i

76 4/7/2019 STAV