Page 58 - STAV broj 196

KULTURA Sead Begović, pjesnik,
58 6/12/2018 STAV prozaist, književni kritičar
i urednik, kao čovjek
preselio je iz ovog u
Onaj svijet, a kao pisac
iz neposredne književne
savremenosti preselio je u
književnu povijest

KPiše: Sanjin KODRIĆ
ao i kod svake druge smrti čovje-
ka, trenutak je to konačan i tre-
nutak rastanka – trenutak kad se
jednom zauvijek završava jedan
zemni ljudski život, život uvijek jedinstven
i neponovljiv, trenutak bolan za sve njego-
ve, i za sve one koji su ga voljeli i koji su s
njim na neki način bili bliski. No, u slu-
čaju pisca, to je i trenutak kad se završava
i jedan književni život, također jedinstven
i neponovljiv, barem kod onih pisaca koji
su u književnosti uspjeli postati svoji, sa-
mosvojni i prepoznatljivi, pa je smrt pisca i
trenutak rastanka s jednim živim svijetom
književnog stvaranja. Međutim, smrt pisca
nije nužno i smrt njegova književnog djela
– prešavši iz žive književne savremenosti
u književnu povijest, piščevo djelo, ipak,
ne mora umrijeti. Makar je tako – ili ma-
kar bi tako trebalo biti – kod pisaca onog
formata kakav je bio Sead Begović. Uz
ovo, Begović je bio pisac ne jedne već dvi-
ju književnosti – hrvatske i bošnjačke, pa
bi mogao imati i ne jedan već upravo dva
svoja književnopovijesna života.

SVE BEGOVIĆEVE DOMOVINE

Rođen 1954. godine u Zagrebu, u Hr-
vatskoj, kao sin Ibrahimov, sin doseljenog
bosanskog muslimana, Sead Begović već
rođenjem dobio je svoje dvije domovine
– Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, tj. hr-
vatsku domovinu svojeg života i bošnjačku
domovinu svojih predaka. A to nije samo
Begovićeva privatna biografska činjenica
već je to i njegova književnopovijesno re-
levantna datost. Jer, Begovićeve dvije do-
movine jesu i ljudske, odnosno pitanja nje-
gova ličnog identiteta (ili, tačnije rečeno,
njegovih ličnih identiteta), ali su to i nje-
gove književne domovine, tj. pitanja nje-
govih barem dvostrukih književnih iden-
titeta. Šta je to iz domovine svojih predaka,
iz njezina jezika, iz njezine književnosti i
kulture, iz njezine tradicije i duhovnosti,
Sead Begović unio u hrvatsku književnost
– pitanja su koje po prirodi stvari pripada-
ju kroatistici, odnosno historiji hrvatske