Page 60 - STAV broj 196
P. 60
KULTURA
stvarno proživljenija. Tu se dešava i Bego- SEAD BEGOVIĆ (1954–2018)
vićevo sad drugačije traganje, pa je to sve
više i traganje za Istinom, za duhovnošću Rodio se 1954. godine u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu, te Filozofski
i, konačno, Bogom, ali i njegovo otkriva- fakultet. Radio je kao voditelj propagande u zagrebačkom Kazalištu Trešnja, bio je knjižničar
nje i drugog pola njegove književno-kul- u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, novinar (redakcija kulture Vjesnika), voditelj
turalne i tradicijsko-duhovne osnove, one Tribine Društva hrvatskih književnika i glavni urednik Časopisa za kulturu i društvena pitanja
iz Bosne, domovine njegovih predaka. Be- Behar. Kao književni kritičar surađivao je s velikim brojem časopisa za književnost (Forum,
gović sad piše pjesme u kojima se javljaju i Republika, Književni list, Vijenac i dr.) i dnevnim novinama: Vjesnik, Jutarnji list i Večernji list.
porodični motivi (supruga, sin i majka kao Zastupljen je u tridesetak antologija suvremene hrvatske poezije i u tri do sada objavljene
motivi kroz koje traži svjetlo, a lik oca kao antologije bošnjačke poezije, te u isto toliko panorama i zbornika na različitima jezicima. Boš-
mjesto nerazumijevanja i nesporazuma), njačka zajednica kulture “Preporod” njegove je izabrane pjesme uvrstila u ediciju Bošnjačka
zatim motivi kakvi su smrt, ljubav, nebo, književnost u 100 knjiga. Neke su njegove pjesme i ciklusi pjesama te kratke priče prevede-
domovina i, naravno, Bog... ni na tridesetak jezika. Promovirao je (predstavljao) mnoge knjige poezije i proze suvremenih
književnika na promocijskim priredbama, a istodobno pisao pogovore i predgovore za te knji-
PJESNIK KAJKAVŠTINA, ČAKAVŠTINA I ge — riječ je o stotinama kritika uglavnom istaknutih hrvatskih, ali i bosanskohercegovačkih
TIPIČNIH BOSNIZAMA književnika. Neke je tekstove sabrao u svoje tri objavljene knjige kritika.
Dvadeset i šest godina bio je član Društva hrvatskih književnika, a zatim Hrvatskog društva
Nakon ovih i ovakvih promjena, u knji- pisaca. Bio je član Hrvatskog P.E.N. centra i Zajednice umjetnika Hrvatske.
ževnom stvaranju Seada Begovića slijedi i
prvo koliko-toliko cjelovito kontekstualizi- svojevrsnog ličnog supružničkog duga. Pri začet od turobnog glasa
ranje pjesnika u okvire i bošnjačke književ- svemu ovom, Sead Begović u drugom, zre- nepoznata čovjeka, a
nosti kao takve, i to u reprezentativnoj ediciji lom dijelu svojeg književnog rada jeste po stranci su besmrtni, uvijek ih ima
Bošnjačka književnost u 100 knjiga Bošnjač- mnogo čemu onaj odranije poznati pjesnik, čekamo ih kao vjerovnike
ke zajednice kulture “Preporod” u Bosni i ali sad i drugačiji, a do kakve je promjene i pobijemo, jer su posve drukčiji
Hercegovini, gdje je Begović predstavljen došlo, pokazuje i pjesma Prazni kovčeg tijela a naša bolna leđa ne podnose
knjigom Sve opet postoji (izabrane pjesme; iz pjesničke zbirke Zvekirom po čelu: taktove sagibanja pred neznancima
Sarajevo, 2007). U nastavku slijede i knjige Otvorim oči! O Allahu dragi kojima svakako treba potpaliti mozak
Osvrneš se stablu (izabrane pjesme; Zagreb, Napredujem u mraku a zatim im prodati dušu
2008), Uresi: aplikacije (pjesme; Zagreb, 2008), Ulazim li to u vječnost? pa se klanjati praznom kovčegu tijela
Džibrilove oči (kratke priče; Zagreb, 2008) i Ili padam udaren maljem a gdje drugdje nego u Hrvatskoj
Zvekirom po čelu (pjesme; Zagreb, 2012), a u grješnu tamu tuđe utrobe gdje sam ja manjina
onda i sudbinski posljednja U potrazi za Zla- a Allah nije
tom: Izabrane ljubavne pjesme (1979.–2015.)
(Zagreb, 2015), vjerovatno i najintimnija, ili
najprivatnija Begovićeva knjiga, ali i knjiga
U SAMICI izbjegavam puškomete BRAK
Sućutno sunce iako daljina kliče Što još mogu reći?
donijelo mi je zajutrak Viva la muerte I da sam rođen
kroz zirak ŠUME GODINE RODNE, To sjećanje koje smireno diše
Jer sam zebao GODINE GLADNE ŠUME Čitavog mog života
njegova se blagost mogla usporediti Tvoje je doba, rekoh Pođem s njim
jedino s toplim mlijekom tada sam imao petnaest sa slabom sjenom
ZAUVIJEK BOG i povaljano tijelo u travi (pokraj svoje prostrem još i tvoju)
Jedino more oduška Tako prolaze dugi sati mjesečeve lijenosti ili je ona ostala u zraku
koje si otkrio prije nego što ugasim svjetlo tamo da me brine
na mome licu i prije nego što zagledam svako stablo u braku sa mnom
bijaše smrt u kojemu cakli nečija duša Što treba učiniti da tvoja
i kaplju što se slila Mogao bih odlutati sa svakom jedva vidljiva sjenka oko očiju
(kaplja se zaljubila) držeći se za njene grane postane grč neke moje misli?
i postala suza tvoje ljubavi jer kada odrastem, zavijen u šumu Odmah sam je prepoznao
IZBJEGLICA izgubim se u njoj i pucam ima oblik naše sobe
Šetajući parkom, ponekad zastajkujem Tada iz mene istrči vjeverica u njoj spava
osvrćući se i odnije moj strah pomiče zavjese
Pomislim: to ja pogledom ispraćam u toplo skrovište gdje drhti šuma i čita
ostatak svojega života i moja sudbina čista kao košulja Kada sam ušao i sjeo
iz kojeg su vjerne mi ptice u kojoj sam jutros bojažljiv vani je ostao ravnodušni svijet
već davno prhnule u nebo i svakog trenutka mogu zaplakati a ovdje leprša sanjalačka prašina
u budućnost koja ne zabrinjava Zar u pustinji je bolje? Ne znam Soba se polako lijepi po meni
Opalne moje ogrlice, ostao sam sam Tu su oblaci, tu je njihova utjeha a ja sjedim i lovim doživljaje
s Božjom pomoću pokrivam zadak tu sam i ja ljubavnik vječne vode koji su drhtali davne 1975. godine
zamršenog života jednog mrava i hranjivog zrna koje tražim i koji će se jednom udati za me
i sažalim se, a to je opet isto osjećanje užarenim tijelom pustinje dok UZIMAM TVOJ LIK I POSTAJEM
kao da su mi ohlađena ramena netko me na slaboj vatri miješa PRAŠNI KAMENI ODLOMAK
pokrili toplom djevojačkom rukom u suze koje neće slušati
Šećem, dakle, za tih bezumnih dana upija pijesak Jednom, poslijepodne, dok smo pomicali
i ponovo postavljali sjene na tavanu, gurajući
u prah rasklimani krevet i ormar, kažem svojoj
60 6/12/2018 STAV
