Page 61 - STAV broj 196
P. 61
U perspektivi historije bošnjačke knji- Na ovome hrvatskom nebu za kulturu zagrebačkog Vjesnika, kao i
ževnosti, Sead Begović, očito, jeste i musli- svijetlit će samo Ja pa Ja pa Ja njegov urednički rad, posebno vezan za
manski “Zagrepčanec”, pjesnik osobenih časopis Behar Kulturnog društva Bošnja-
interliterarnih i interkulturalnih “kratkih UVRŠTEN U TRIDESETAK ANTOLOGIJA ka Hrvatske “Preporod”, koji je Begović
spojeva”, pjesnik u čijim se stihovima javi godinama predano uređivao u najboljoj
i kajkavština, pa i čakavština, ali i neki ti- Danas, kad je Sead Begović otišao s tradiciji najstarijeg bošnjačkog časopisa
pični bosnizam uz njegov hrvatski jezički Onu stranu života, ova njegova pjesma ne za književnost i kulturu.
standard. Takav je Sead Begović vjerovat- može se čitati kao prije, kao ni, uostalom,
no i u perspektivi hrvatske književnosti, njegovo sveukupno književno djelo. Ono Pa ipak, nemoguće je ne primijetiti da
samo u suprotnom smislu, a kad na fonu je višestruko složenije negoli se to možda književni, a onda i ukupni rad Seada Bego-
onog što je njegov (i) muslimansko-boš- dosad činilo, pa i takvo da u njemu ima vića još nije cjelovito pročitan, a posebno
njački identitet sličnom pjesničkom sla- mjesta i za Begoviću najbliže, hrvatsko nije vrednovan onako kako to zaslužuje, i
šću “kratkih spojeva” može dražiti i onaj nebo i za bosansku zemlju njegovih pre- to ni u okvirima hrvatske, ni u okvirima
fragment pjesme Pismo mrtvog pjesnika kad daka, odnosno takvo da je tu i Uzvišeni bošnjačke književnosti i kulture, štaviše u
mrtvi pjesnik na sljedeći način gleda novog, Allah i Sveti Nikola, a zapravo tu je ono bošnjačkoj književnosti i kulturi posebno
mladog pjesnika koji dolazi poslije njega: čega kod većine i hrvatskih i bošnjačkih to, nažalost, nije slučaj. Istina, pjesme Seada
Pogledam ga odozgo pjesnika nema na jednom mjestu. A uz Begovića uvrštene su u tridesetak pjesničkih
kao savanski šakal ovu pjesnikovu širinu i složenost njegova antologija, i to uglavnom svaki put druge,
umorno mladunče svijeta, tu je prije svega istinska poezija, različite pjesme, što njegovo djelo praktično
naivne antilope poezija koja je pjesniku bila sušta ljudska čini antologijskim. No, paradoks je svoje
Pogledam ga zadovoljan svojim potreba, pa je valjda i zato toliko snažna i vrste da, uprkos tome, Begovićev književ-
bivšim životom toliko uspješna. ni rad nije nagrađen velikim književnim
i sadašnjom svojom smrću nagradama ni u hrvatskoj ni u bošnjačkoj
Na Svetog će Nikolu pršiti snijeg Ovome treba dodati i Begovićev prozni književnosti, u bošnjačkoj književnosti
a mladac će ovaj mrkog Krampusa dobit književni rad, po svojoj suštini neodvojiv čak nikakvim književnim priznanjem. To
kao i sva zločesta djeca bez mjere od njegove poezije, kao i njegov uporan i je šansa koju je, kao nesuđeni svoj dobitak,
i osjećaja za vrijeme koje marljiv književnokritički rad, kojim je kao propustila i hrvatska i bošnjačka književna
nepovratno izmiče ispod naših nogu i gotovo izumrlom književnonaučnom dis- kritika za Begovićeva života, ali je to i prilika
odnosi nam snagu ciplinom Begović također izražavao svoje koja stoji kao izazov i mogućnost iskuplje-
isušuje kožu književno, a opet prvenstveno pjesničko nja i za hrvatsku i za bošnjačku književnu
Zvijezdu ću njegovu tek rođenu skinut biće, čak i onda kad se bavio i likovnom historiju. Time bi književna ostavština Seada
iskre mu s glave otpuhnut kritikom, koju je također jedno vrijeme Begovića dobila svoj trajni književnopovi-
a u uho mu gluho korov zasadit pisao. Uz književnokritičke knjige Knji- jesni život, a historije i hrvatske i bošnjačke
ževna otkrivanja (Zagreb, 1998), Pjesmozor književnosti djelo pisca kojeg kao vlastitu
(Zagreb, 2006) i Književni meridijani (Za- neupitnu vrijednost imaju čast pamtiti. n
greb, 2007), tu je i njegov rad u redakciji
ženi: kupit ćemo novi bračni krevet i unijeti ga Ti još uvijek obilaziš oko sunca jedan od onih luđaka
u malu sobu, a kada dobijemo vlastiti stan, i sviđaš se u omotu od šuškavog papira kojeg su pustili da gaća
sklopit ćemo ga i prenijeti. kao ove istine starije od planina po toj prokletoj olovnoj kiši
što se opasno naginju po našem životu koji je već napola
– Bračni krevet se ne može sklopiti – oš- željeznom snagom iznutra puknuo i mi više ne možemo čekati
tro me prekida moja žena. Osjetim napetu žicu I da te mazim onako kako si to objašnjavati što se to zbilo
između nas. I od tad se moje kamene prsi, po- oduvijek željela smiješiti se
punjene snažnim krdima, stanu osipati. skriven u slatkom snu biti živ, zajedno sa smrću
gdje je još sve bilo moguće ODLAZAK
Ipak, s vremenom sve stvari i predmeti, markirati svoje živce Prelazim cestu iako
prepušteni našoj skrbi, pođu za nama. Postaju ne uznositi vreli dah mogao bih joj povjeriti život
stari dijelovi namještaja i dobivaju svoje mjesto Tiho su rzali šumski žreci No, on je već močvarne utrobe bio
na tavanu. Istina, ne tako često kao naše igre u meni i u tebi kad i palucava je jezika puzio
skrivanja. Pohabane lampe, recimo, donedav- proli se epski gâz Smrt netko iz njeg istrese
no su jedino one krasile nahtkastne, a sada su poput malinova soka po usnama i pokadi njome naokolo
prevrnute i prašne sa slomljenim abažurima vi- Jednostavno, ponesem tad Ali što to govorim?
rile iz neke prastare kutije. uzorak tvog neba Što te riječi drži uzgor?
u rujnu Lijepo je biti mlad i moliti s neke terase:
Tako su oduvijek dodirivale potrošive stvari, OLOVNO VRIJEME Ovo je ta mravlja ulica
još iz vremena kada je sablja zapovidala, a naš Eh, kada bismo mogli preživjeti i njome šeću porječkani ljudi
je sin, došavši poslije nas, još jednom spozna- još jedno društveno uređenje Na kraju su ipak neka vrata
vao njihovu prolaznost. ja bih misleći, desnom rukom milujući Moraš reći zbogom
UZORAK TVOG NEBA posebno prisno mjesto na tvome licu Već danas neka to bude
Zlati iz kojeg iskaču riječi i krekeću poput žaba na nekom sretnom asfaltu
Rujan je u naš zajednički život gdje proviruje cvijeće i brbljaju pčele
I meni i tebi pustio ulice da nas kao nekad vode praveći med od tvoje samoće
Zbog neizgovorenih riječi izdubljene od ljubavi, uostalom Prizor je to koji većma zarumenjuje
donosim ti mlijeka i jabuka ti si moja jedina potrepština brižno izduben u voću
zavrtim te u pomami u otužno vrijeme Danju te ipak smočilo ono
i to bude tvoje stanište kad samo budale misle da to kiši što je noću kao krvca otjecalo
ljubak kret te čiste ruke dok ti plačeš, a vani se vodi zmajski rat nad slivnikom, bijelim svijetom
Dolazim ti jašući bijela ata
da te poplavim krvlju
i razmahujem vjetar i ljutnju
STAV 6/12/2018 61
