Page 65 - STAV broj 388
P. 65

ne bijaše tih godina traženijih bjeguna-  dok se njiše u ritmu riječi koje Grgur IX
                                            ca i po cijeloj Provansi i Lombardiji kr-  diktira u pero svome pisaru izdirući se iz
                                            stariše “Božiji psi”, sinovi svetog Domi-  sveg glasa kako se tamo, u Bosni, nakotilo
                                            nika, papini inkvizitori i lovci na glave   “mnoštvo nevjernika tako da je sva zemlja,
                                            podstaknuti pričom kako Grgur IX daje   žalosna i neprohodna pustinja, zarasla u
                                            cijelo bogatstvo za one koji mu dovedu   trnje i koprive”, treba je zgnječiti poput
                                            antipapu i pride da lično rukom svojom   žohara, nemilosrdno.
                                            potpali lomaču pod njim, da ih ne otkri   I huška tako Grgur IX svog vjernog
                                            jedan svinjar koji se makao s puta i spu-  slugu, roba Božijeg, hercega Kolomana, na
                                            zao hlače, a onda ih ugleda i poče vrišta-  nerazumne Bošnjane, koji otvoriše vrata
                                            ti. Jedva su ga svladali. Umiri se on tek   svojih hiža svakom mogućem prebjegu i
                                            kada mu pred očima bljesnu zlatnik, ali   bjeguncu pred njegovim inkvizitorskim
                                            od njega ne imadoše nikakve koristi, ni-  sudovima i nudi mu svu heretičku zemlju
                                            kako mu nisu mogli objasniti šta traže,   koju pokori svojim ognjenim mačem. Za
                                            ko su i otkud dolaze. Na kraju ih on po-  to vrijeme, i ne sluteći kakva im se oluja
                                            zva da slobodno izađu iz žbunja i upor-  sprema, ovdje, na Kamičku, u sjeni viso-
                                            no pokazivaše prema rijeci. Tek kada se   kih debelih zidova, ratari donose vodu
                                            osmjeliše pa stupiše na stazu koja ih si-  odozdo sa Sane i bjesomučno zalijevaju
                                            noć dovede ovamo, vidješe da vodi do jed-  te biljke koje im ostaviše katari i za koje
                                            nog dobro utvrđenog grada na okomitoj   im rekoše da se od njih dobivaju boje za
                                            riječnoj obali. Bio je to Kamičak, bili su   tkanine. Međutim, one uporno neće da
                                            to Donji Kraji, bila je to Bosna.  podignu svoje uvehle listove i da puste
                                                                               korijen u zemljici bosanskoj, a jadni se
                                            KRIŽARSKI RAT                      kamički kmetovi ushodali oko njih sa-
                                               Godinu nakon što porkulab Kamič-  svim snevoljeni jer počinju vjerovati kako
                                            ka isprati uz Sanu tužnu kolonu katara,   biljke neće da rastu jer su im imena poza-
                                            koja nastavi svoj put preko Ključa i Jaj-  boravljali i niko, pa ni porkulab, ne može
                                            ca u Podvisoki, gdje ih čekaše did Crkve   da ih se sjeti.
                                            bosanske, i s njim gosti i starci i strojnici,   Sljedeće godine, kada katarske biljke
                                            dođe do pape Grgura IX vijest da je ka-  sasvim uvehnuše, razlivši se u smrti u ne-
                                            tarski pijetao zakukurikao usred Bosne.   vjerovatne prikaze boja, kao da su htjele
                                            On tad odluči da je konačno dozrelo vri-  svojim posljednjim dahom pokazati šta
                                            jeme da se s tom bandoglavom zemljom   su sve sposobne, najavi se pred Kamič-
                                            i njenim hereticima razračuna jednom   kom križarska vojna u svojoj punoj snazi.
                                            zanavijek i da jednim udarcem zgnječi   Ustvari, prije nje cijelu godinu dolazile su
                                            dvije muhe, dvojicu antipapa, i dida bo-  niz Sanu, od Blagaja babonićkog, strašne
                                            sanskog i velikog magistra katarskog. Nije   priče o Kolomanovoj haračini po Slavo-
                                            teško zamisliti grimiznu togu koja se za-  niji, uz Savu i Japru, a oni koji bi dolazili
                                            tvara nad nadutim papinskim trbuhom u   od Kamengrada na Blihi kazivahu da se s
                                            kojem se kuhaju dvije jarebice od ručka,   kamengradskih kula za prozračnih dana
                                                                               mogu vidjeti daleki stubovi dima, sve Ko-
                                                                               loman sažiže u plamenu i satire u zemlju.
                                                                                  Tek četvrte godine, kada rat odahnu
                                                                               i križarska se vojska povuče iz Bosne,
                                                                               ohrabriše se ljudi ovdje na Kamičku te
                                                                               počeše pričati o onim danima kada se niz
                                                                               Sanu prvo pojavi neugodan i strašan vonj,
                                                                               takvog dotad ni stogodišnjaci ne bijahu
                                                                               osjetili. Danima su stražari na kamičan-
                                                                               skim kulama morali nositi rupce oko usta
                                                                               i nosa, tako taj smrad bijaše nepodnošljiv.
                                                                               Narod se uznemiri jer neko prosu priču
                                                                               kako je to kuga, tako ona nastupa, a smr-
                                                                               di jer skupa s njom, neizostavno, ruku
                                                                               pod ruku stupa i smrt. Svi kmetovi, svi
                                                                               zemljoposjednici i plemenitaši, i sitni i
                                                                               krupni, nagrnuše na vrata Kamička i tako
                                                                               silno udarahu po njima da porkulabu ne
                                                                               preostade ništa drugo nego da ih pusti
                                                                               unutra. Napučiše se kamičanske zidine
                                                                               od unezvijerenih lica i iskolačenih očiju
                                                                               koje su sada u stvarnosti vidjele sve ono
                                                                               što se moglo vidjeti samo unutrašnjim
                                                                               maštenjskim okom. Panika bijaše tolika
                                                                               da nekoliko ljudi izdahnu usred tiskanja


                                                                                                   STAV 12/8/2022 65
   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70