Page 66 - STAV broj 388

DRUŠTVO

Tad odlučiše da se brane do zadnjeg, a
Do podne antipapa katarski neki od njih spomenuše dalekog japodij- Usoru i Soli i Donje Kraje i u njima župu
Banicu i u njoj grad Kamičak i grad Ključ,
i njegovi sljedbenici bijahu skog naroda koji živješe na Uni pa, kada su a da se Prijezda Kotromanić tad pokloni
sakriveni u žbunju, ali Rimljani opkolili njihovog grad Metulum, pred velikim kršćanskim kraljem i odre-
če se hereze kao što ju je prije nekoliko
oni se ne predadoše već se boriše do zadnje-
se pred njima ne pojavi ga, a oni koji preživješe baciše se u rijeku desetljeća ban Kulin odbacio, i prihvati
ni jedan znak na osnovu kada Rimljani drvenim bikovima razvali- Prijezda, kao i Kulin, papu u Rimu i sveo-
buhvatni katolicizam. A drugi jahač dobaci
še vrata i nahrnuše među zidine njihovog
kojeg bi mogli potvrditi grada. I svi izađoše na bedeme, odlučni da da se i Ninoslav odrekao didovog učenja
da su zaista prešli granice kožu svoju heretičku prodaju skupo, a neki i priklonio se papi. Tad riječ opet preuze
Stjepan, Prijezdin sin. On im najčvršćom
iskovaše takav plan da Teutonca uhvate
dugosanjane Bosne. živa i užgaju ga na lomači sred Kamička. zakletvom i vlastitom glavom garantiraše
Ali rat se pred Kamičkom ne pojavi da se nikom ko poljubi križ rimski neće
prema zidu koji se dizaše nad Sanom, jer kao gola sila bez pameti. Sav njihov inat desiti ništa i da će i dalje moći da živi slo-
svi se zakleše da će radije skočiti u vodu i hranjen svakojakim pričama i planovima bodno kao što je i do sada živio i da će u
ugušiti se nego se prepustiti crnoj smrti da punim samoohrabrenja splahnu kada dana slobodi i u časti moći ispunjavati sve svo-
se iživljava nad ostacima njihovih života. četvrtog pred njihovim vratima osvanu- je dužnosti prema svetoj crkvi rimskoj i
Taman kada se navikoše na onaj vonj i še tek četiri umorna jahača na oznojenim svake godine izdvajati desetinu.
kada svako od njih zacrta pred sobom plan konjima. Jedan od njih predstavi se kao Hiljade očiju natisnutih po kamičan-
šta mu je činiti ako kuga ipak provali grad- Stjepan, sin Prijezde Radivojevića Kotro- skim bedemima svjedočilo je kako porku-
ska vrata i ušulja se među njih, dođe vijest manića, sinovac bana bosanskog Mateja lab njihov nakon govora nenadanih gostiju
da nije kuga, daleko joj crna kuća bila, već Ninoslava, koji je netom, reče im, a nje- izjahuje na gradska vrata i pozdravlja se sa
je to križarska vojska, a na čelu joj onaj do- govi sujahači potvrdiše, ustupio prijesto Stjepanom, sinom Prijezdinim, koji zbog
minikanski pas Ivan Teutonac, kojeg papa njegovom ocu Prijezdi. Otac njegov, govo- nečeg ne htje da izvuče ruke ispod svog
postavi za bosanskog biskupa uprkos tome raše Stjepan bez prestanka, dopao je milo- plavog plašta preko kojeg se presijavaše
što Bosna biskupa neće. A smrad, rekoše, to sti Bele IV i Kolomana i svih Arpadovića, zlatni ljiljani. On se samo nagnu, onako
je miris spaljenih ljudskih tijela i nijednog jer im je pomogao da skrše nevjerničke ruku pod plaštom sakrivenih, i nasloni
heretika dominikanci ne ostavljaju za so- pobune po Sklavoniji, pa je kao nagradu glavu na porkulabovo rame kao da hoće
bom, već vežu za kolje, zatrpavaju granjem dobio mnoge zemlje u Bosni – i tu jedan da ga zagrli ili da mu nešto došapne. Ali
i pale bez milosti. Neki u strahu zazvaše na od jahača ispod dominikanskog habita iz- bilo je kasno. Onaj što je čitao pergament
sav glas: “Oče naš iže jesi na nebesih / sveti vlači kožnu torbu, otkopčava je i vadi iz već je bio porkulabu iza leđa, sve se desi-
se ime tvoje / Pridi carstvo tvoje / budi volja nje pergament, razmotava ga i čita kako lo tako brzo da niko nije uočio trenutak
tvoja / jako na nebu i na zemli. / Hlib naš kralj Bela IV ustupa Prijezdi Kotromaniću kada je povelju zamijenio sabljom. Dvoji-
vsedanji daj nam ga danas / i otpusti nam ca drugih jahača časkom smakoše dvojicu
dlgi naše / jakože i mi otpuščaem dlge dlž- I svi izađoše na bedeme, vojnika koji izjahaše u pratnji porkulabo-
nikom našim. / I ne vavedi nas v napast / voj, a onda sjahaše, uhvatiše vrata, svaki
na izbavi nas od neprijazni“, ispališe cijeli odlučni da kožu svoju za jedno krilo, i jazom ih raskriliše. U taj
Očenaš i prekrstiše se i izjaviše pred svima heretičku prodaju skupo, a čas sa svih strana, kao da iz zemlje izniču,
da nikada oni ne porekoše da je Isus Božiji stuštiše se križarski konjanici pod bijelim
sin i ponadaše se da njih neće, ali ih osta- neki iskovaše takav plan da plaštovima preko kojih se crnio križ. Uja-
li opomenuše da se samo sjete onog što su Teutonca uhvate živa i užgaju haše u grad takvom brzinom da se niko od
im preklani katari pričali, da pale redom, ljudi natisnutih po bedemima nije uspio ni
a Bog neka prepoznaje svoje. ga na lomači sred Kamička. okrenuti, a kamo li se dosjetiti da je trebao

66 12/8/2022 STAV