Page 67 - STAV broj 388

biti na drugom zidu i s njega se hitnuti u čovjeka koji im se predstavio kao Stje- iz Dubrovnika, gdje se sakrio od herce-
Sanu. Svi padoše živi u ruke, osim nekoliko pan, sin Prijezde Kotromanića. Tad, dok ga Kolomana i Ivana Teutonca, i ponovo
stražara koji pokušaše da se suprotstave, su ga nosili u podrum gdje u živu stijenu zasjedne na prijesto, tek tada će ljudi, ov-
ali u trenu oni bijahu sasječeni. bijahu uklesane sužanjske ćelije, vidješe dje na Kamičku, u župi Banici, u Donjim
da mu ruke bijahu vezane. Oni će o tome Krajima, smoći snage i naći hrabrosti da
BOJE HERETIČKE šutjeti kao zaliveni, pune tri godine stra- progovore o Stjepanu, sinu Prijezdinom,
Kada su razoružali kamičansku posa- hujući, iz dana u dan, sa zore na zoru, da kojeg onomad Ivan Teutonac uze kao tao-
du i narod koji bijaše naoružan koječime, će se križari vratiti, te će i njih, kao što ca i preko njega ucjenjivaše oca Prijezdu
na vrata grada, kroz špalir konjanika pod su onog dana grupu koja je izdvojena na i zato mu ruke bijahu vezane.
bijelim plaštom preko kojih se kod jednih suprotnu stranu, proglasiti hereticima I tad, dok ban Ninoslav u Podviso-
protezao crn, a kod drugih crven križ, uja- i, sve pljeskajući po svojim štitovima i kom pisaše povelju, kojom Dubrovča-
ha čovjek u purpurnoj togi i predstavi se vičući iz sveg grla hep!, hep!, hep!, zapali- nima potvrđuje pravo Kulinovo na slo-
kao bosanski biskup te zatraži od sviju da ti na velikoj lomači sred gradskih zidina. bodnu trgovinu po cijeloj Bosni, koja će
kleknu pred njega i da mu poljube ruku. Tek kada se Koloman neuspješno kao jedini dokument ostati da svjedoči o
Bio je to Ivan Teutonac. Dok su mještani povuče od Huma preko spaljene, ali ne ovim krvavim i teškim vremenima, ov-
Kamička padali pred njim na ljukorub, i poražene Bosne i ostavi glavu na rijeci dje na granici, kod Kamička, iz prašine
on je očima naređivao svojim vojnicima Šajo, gdje Tatari potukoše njegovu i voj- na putu koji se od Ključa steraše niz Sanu
da jedne odvode na desnu, a druge na li- sku brata mu Bele IV, a Ivan Teutonac sve do Blagaja Babonićkog na Japri i da-
jevu stranu. Oni koji su odvojeni na lije- zauvijek pobjegne iz ovih krajeva i bo- lje do Dubice i na Savu, opet osvanuše
vu stranu mogli su vidjeti kako četvorica sansku biskupiju prepusti dominikancu katari ili albigenzi, ili albižani, i s njima
redovnika pod crnim plaštovima i crnim Ponsi, kojeg Bošnjani ne htjedoše uprkos njihov antipapa. Napuštali su Bosnu i u
kukuljicama ispod kojih vire bijeli plašto- tome što je bio domaći čovjek te ga pro- Kamičak svratiše samo na okrijepu i od-
vi i bijele kukuljice svlače s konja onog gnaše u Đakovo, i ban Ninoslav se vrati biše konak i ostalo. Izgrliše se s domaći-
nima srdačno kao s braćom i sjedoše za
trpezu i nadugo pričahu o događajima koje
pokupiše po Bosni, srdačno i otvoreno,
kao da su samo radi toga dolazili. Tako
sačekaše da se dobro smrači, prihvatiše
sir i pastrmu i mlaćenicu i duhan i osta-
lu poputninu i nestadoše u pomrčini jer
do zore, kako kazaše, moraju preći preko
Grmeča, hajka za njima još nije prestala,
a papa Grgur IX svakodnevno povećava
glavarinu i obećava da će onog ko mu
privede antipapu katarskog prometnuti
u plemstvo prvog reda.
Tek ujutro, kada od katara ne ostade
ni traga, kamičanska posada dosjeti se da
su ih zaboravili pitati za imena biljaka
iz kojih se cijedi boja koje uzalud sijaše
podno gradskih zidina i koje neće da se
prime među ljudima koji im se ne mogu
dosjetiti imena. n

STAV 12/8/2022 67