Page 66 - STAV broj 399

DRUŠTVO

trgovaca i ostalih bogatuna koji nekada, u dnevni boravak i ide u ugao na strani ona iz rečenica Miloša Crnjanskog, kojeg
krišom, u mrklini noći, posjećivahu ovu okrenutoj prema tekiji, pred gvozdenim je pred Prvi svjetski rat, a i poslije, jedan
kuću. Vidio bi ih kako, s buketom cvijeća kružnim stepenicama skida gaće i uspinje bosanski pisac svaki put kada bi se obreo
u ruci i bombonjerom pod miškom, izra- se u potkrovlje, a u mraku za njim, golo- u Beču častio novom ljepoticom, radodaj-
njaju iz korita Miljacke poput bizantskih guzim, bjelasaju se vuneni obojci jer njih nom, nevjerovatnih umijeća. U putopisima
pacova i, sasvim pognuti, šunjaju se kroz nikada ne skida i bez njih će samo u grob, objedinjenim pod naslovom Pisma iz Pa-
bašču postavljenu u skladu s Regulacionim u pepeo, dušu dajem za ljubav. I tad, pri toj riza, štampanim u zagrebačkom časopisu
planom novog reda iz 1893. godine, kojim slici, svaki put čovjek se rastače od želje da Nova Evropa 1921. godine, piše on ovako:
vlast propisuje da se ubuduće novi građe- ima barem mrvicu talenta pa da sad, ov- “Sve je to tako smešno. Jedan mali crnac,
vinski zahvati mogu vršiti samo uz dozvo- dje, na ovom pločniku, naslika taj prizor, u zlatnoj kapi, čeka me kod stepeništa. On
lu, a na lijevoj strani Miljacke, na potezu hodničić u potkrovlju dug kao vrijeme, upravlja liftom. Gore, u trpezariji, i pro-
od Ćumurije do mosta na Skenderiji ima polutamu razbijaju obojci koji dominira- tiv zakona, još blešte svetiljke. Stranci, i
da se grade isključivo jednospratnice i to ju cijelom kompozicijom, iskrivljen vrat i polusvet, koji je u Beču, oduvek, malo do-
s baščama okrenutim prema rijeci. grozničav pogled koji još jednom prebira broćudan i familijaran; a sad, otkada je u
Svaki od redovnih posjetitelja ima ključ po polumraku, i to lice zgrudano u grudu njemu puno devojaka i žena iz srednjeg i
od stražnjih vrata kojima se izlazi u bašču. požude, tajanstva, straha, nagovještaja dav- činovničkog staleža, još više. Mnogo bo-
Sav smeten od silnog uzbuđenja, svaki no raspakovanih snova i obojci, opet, bije- sanskih trgovaca. Njih sam docnije sretao
dugo plete oko brave i nikako da pogodi li, skakuću u tmini poput šejtanske nejači. u hodniku u svilenim pidžamama, kako
i smješka se usljed asocijacija koje mu na Nije ova slika sasvim bezazlena i nije prate dame i govore tiho: ‘Bitte, bitte.’
pomisao o bravi i ključu naviru sa svih nastala tek tako, proizvoljno, niotkud. Izlazi Sećam se, pre rata, oni su nosili obojke.”
strana i donose slike tako nabijene strašću Kada smo se već pozvali na Crnjanskog,
da već otkopčava košulju. Evo ga, sad ulazi onda ne bi bilo pošteno a da se ne spome-
u trpezariju s velikim stolom i osam sto- Svaki put kada bi stao pod nemo i jednog drugog pisca. Kazivalo se,
lica čiji vrhovi mu, onako ovijeni pomra- naime, da je naziv “Gospođicina kuća”
činom razbijanom stidljivom svjetlošću s krošnje starih trešanja pred izvučen iz romana Ive Andrića Gospođi-
prozora, dođu kao kraljevske krune. Sad Gospođicinom kućom, u ca. Iz rečenice koja glasi ovako: “Živeli su
zaziva kraljicu srca svoga i, svlačeći ka- tada u njihovoj novoj, prostranoj kući, na
put, hita prema kuhinji, zvižduće, u kojoj čovjeku bi se javila slika samoj obali Miljacke, niže protestantske
se to prostoriji sakrila njegova zečica i da sarajevskih trgovaca i ostalih crkve”, neki iščitaše kako je baš u ovu kuću
li je obukla čipkane podsuknje koje joj je Andrić smjestio glavnu junakinju Rajku
prošlog mjeseca donio iz Beča, iz Pešte, iz bogatuna koji nekada, Radaković. Nju, Rajku, Gospođicu, njen
Damaska, vrag te vražiji mazno, paprenih krišom, u mrklini noći, otac, gazda Obren, ugledni sarajevski tr-
li cijena tamo. I njišti i zabacuje noge kao govac, koji je trošio više nego je privređi-
konj u galopu i zbacuje košulju sa sebe i posjećivahu ovu kuću. Vidio vao pa ga dugovi otjeraše u grob, na samrti
sada korača prema dnevnom boravku. bi ih kako, s buketom cvijeća zaklinje na štednju. Taj amanet određuje
Ali njegov golupčić nije ni tamo, ptičica njenu sudbinu i sasvim je ograđuje od
ta voli da se igra žmirobake, govori dok u ruci i bombonjerom pod ostatka svijeta i pretvara je u nemilosrd-
otvara vrata prve spavaće sobe, svlači pan- miškom, izranjaju iz korita nu kamatkinju. I tako, oko Gospođicine
talone pred vratima druge, nuh, njegova kuće ne migolje obnoć sarajevski bogata-
lukava lija nije ni tamo. Nije ni u ostavi Miljacke poput bizantskih ši izgriženi neprikosnovenom strašću, već
iz koje se vidi cijeli minaret Skender-pa- pacova i, sasvim pognuti, dužnici, posrnuli ljudi, potrebnici, svi oni
šine džamije i u kojoj se sakrila prošli put koji se hvatahu za njenu dobru volju kao
obučena u husarsku odoru. Sad se vraća šunjaju se kroz bašču. utopljenici za slamku spasa.

66 28/10/2022 STAV