Page 64 - STAV broj 399
P. 64

DRUŠTVO








































          Vila na obali Miljacke iz austrougarskog doba
          GOSPOĐICINA







          KUĆA








          Onaj ko sazida ovu kuću zasigurno je htio da se u njoj izučavaju nauke, da se čita, da se održavaju
          koncerti i da po tome bude ucrtana u svijesti budućih pokoljenja. Jadan, ni sanjao nije da će nakon tolikih
          godina od svih njegovih želja ostati tek predanje kako je odmah po njenoj izgradnji u ovoj vili živjela

          djevojka lahkog morala koju obnoć posjećivahu sarajevski trgovci, zanatlije, ljekari i ostali radin, bogat
          i čestit svijet, koji je preko dana predstavljao vrhunsku moralnu normu oko koje se kovitlao ovaj grad.


          Piše: Izet PERVIZ                 pod Faletiće. Do zanesenih prolaznika opet   da im je put presjekla crna mačka. Samo
                                            bi se probijao žalostivi šum ukroćene Mi-  bi oni maštoviti zastajali nad trešnjama
          Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
                                            ljacke i odvlačio ih u prostore bivših vre-  rasutim po pločniku i zamišljali da su sli-
         S                                  kojeg bi se izlazilo tek pred Akademijom   stove. Šakama bi gnjetli prezrele plodove i
                                                                               kari. Zatvarali bi oči i maštom iskivali ki-
                                            mena, kao da prolaze kroz kakav tunel iz
                 kraja proljeća pločnikom bi se
                                            likovnih umjetnosti. Nesmotreni prola-
                 rasulo tisuću crnih bobica najav-
                                                                               od njihovog soka gradili kompozicije ka-
                 ljujući ljeto. Gore, u krošnjama
                                            znici gazili bi mamne plodove svojim ne-
                                                                               kve još niko nije vidio. Samo za njih te bi
                 ostarjelih divljih trešanja čvorci
                                                                               dok ih ne bi odnijele jesenje kiše.
                                            osvanula crna rupa. Stajala bi cijelo ljeto
          bi, u jatima, igrali svoje zamršeno kolo. Nji-  hajnim koracima i uskoro bi na pločniku   slike stajale na pločniku cijelog ljeta, sve
          no cvrkutanje razbijalo bi gradsku vrevu i   i sujevjerni bi je zaobilazili, othukujući u   Ali trešanja više nema. Ostali su drč-
          odnosilo je daleko, uzvodno, uz brdo, skroz   vlastita njedra i pljuckajući tri puta kao   ni panjevi da svojim raskrvavljenim
         64  28/10/2022 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69