Page 64 - STAV broj 399
P. 64
DRUŠTVO
Vila na obali Miljacke iz austrougarskog doba
GOSPOĐICINA
KUĆA
Onaj ko sazida ovu kuću zasigurno je htio da se u njoj izučavaju nauke, da se čita, da se održavaju
koncerti i da po tome bude ucrtana u svijesti budućih pokoljenja. Jadan, ni sanjao nije da će nakon tolikih
godina od svih njegovih želja ostati tek predanje kako je odmah po njenoj izgradnji u ovoj vili živjela
djevojka lahkog morala koju obnoć posjećivahu sarajevski trgovci, zanatlije, ljekari i ostali radin, bogat
i čestit svijet, koji je preko dana predstavljao vrhunsku moralnu normu oko koje se kovitlao ovaj grad.
Piše: Izet PERVIZ pod Faletiće. Do zanesenih prolaznika opet da im je put presjekla crna mačka. Samo
bi se probijao žalostivi šum ukroćene Mi- bi oni maštoviti zastajali nad trešnjama
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
ljacke i odvlačio ih u prostore bivših vre- rasutim po pločniku i zamišljali da su sli-
S kojeg bi se izlazilo tek pred Akademijom stove. Šakama bi gnjetli prezrele plodove i
kari. Zatvarali bi oči i maštom iskivali ki-
mena, kao da prolaze kroz kakav tunel iz
kraja proljeća pločnikom bi se
likovnih umjetnosti. Nesmotreni prola-
rasulo tisuću crnih bobica najav-
od njihovog soka gradili kompozicije ka-
ljujući ljeto. Gore, u krošnjama
znici gazili bi mamne plodove svojim ne-
kve još niko nije vidio. Samo za njih te bi
ostarjelih divljih trešanja čvorci
dok ih ne bi odnijele jesenje kiše.
osvanula crna rupa. Stajala bi cijelo ljeto
bi, u jatima, igrali svoje zamršeno kolo. Nji- hajnim koracima i uskoro bi na pločniku slike stajale na pločniku cijelog ljeta, sve
no cvrkutanje razbijalo bi gradsku vrevu i i sujevjerni bi je zaobilazili, othukujući u Ali trešanja više nema. Ostali su drč-
odnosilo je daleko, uzvodno, uz brdo, skroz vlastita njedra i pljuckajući tri puta kao ni panjevi da svojim raskrvavljenim
64 28/10/2022 STAV