Page 63 - STAV broj 399
P. 63

STAJALIŠTA



                                            APOKRIFNI FRAZARIJ
                                            Tako je nastala knjiga


                                            FES I RUŽA





                                            Mladići u uniformama kao svi austrougarski vojnici, ali pripadnici
                                            ove regimente na glavi nosili su fes kao posebnu oznaku svog
                                            porijekla. Lica bivših vojnika gledala su iznenađeno i radoznalo kao
                                            da nas žele vidjeti i nešto pitati.

                          Piše:
                          Irfan HOROZOVIĆ


                io sam dječak kad sam ga vidio   Kad sam se vratio u Bovec, u staru zgra-  austrijski oficir raskomotio, jer je bio li-
                na tržnici. Ne sjećam se zašto   du bivše kasarne koja je sad služila kao pre-  jep i topao dan. Igrali su karte ispod dr-
                sam tamo išao, u kupovinu ili   noćište, ponovo sam se posvetio knjigama   veta i pili. Uobičajeno. Neobično je bilo
         Biz radoznalosti. A njega nije bilo   i svojoj bilježnici. Tu sam vidio koliko su   to što, kad se kartanje završilo, njegove
         moguće ne vidjeti. Bez obzira na to s koje   žestoki i surovi bili sukobi. Zato su u iste   kabanice nije bilo. Razbjesnio se. Počeli
         strane došao. Izuzetno visok starac s fesom   grobove kopali nove usmrćene na stare. Po   su dogovori šta učiniti. Konačno, ispred
         na glavi i ružom iza uha. A na njemu ka-  tri ili čak četiri puta. Imena u mojoj biljež-  njega je išao telal, lupao u svoj bubanj i
         banica. Kao vojna. Čist i nasmiješen. Ne   nici bila su samo dio priče. Mnogo je imena   svejednako ponavljao kao da ga nije briga
         znam ni šta je prodavao, najvjerovatnije   nedostajalo. Toliko godina kasnije sjećam se   razumiju li ga vojnici koji su ga također
         ljekovite trave.                   samo jednog imena: Amir Ljubović.  pratili. Ulična predstava. Vikao je:
            Kerić. Od godina malo povijen, što   Sutradan sam se s prijateljem koji mi   Ko je ukrao kabanicu gospodinu oficiru,
         nije narušavalo njegovu uspravnost nego   je bio domaćin penjao do vrha gdje je bilo   neka je umoči u boju i nosi kao svoju!
         je još više naglašavalo. Kakva je to gro-  glasovito jezero. Jedno od najviših. Usput   Nasmiješio sam se na to. Čovjek o
         mada od čovjeka bila, pomislih dok sam   smo prošli pokraj zamka koji je također   kojem sam mislio nikad nikome ne bi
         stajao i gledao uobičajeni susret i razgo-  imao svoju ulogu u Velikom ratu. Zamak   nešto uzeo, ali ta priča mi je dolutala u
         vor s kupcima. Izgledao je više kao daro-  je tad zaposjela komanda.  svijest kao moguća. I bilo mi je smiješno.
         davac nego kao prodavač.              – Tu je bio Mussolini – reče mi on.  Ponekad ne možemo sebi pomoći.
            Za jednog boravka na sjeverozapadu   – Benito?                        Smiješan je, na neki način, bio i tre-
         bivše zemlje blizu italijanske granice,   – Ko bi drugi. Bio je ranjen i to mu je   nutak u kojem je čovjek kojeg sam gledao
         pokraj rijeke Soče, obišao sam sva mje-  po svemu sudeći spasilo život. Mnogim   postao junak. Opremljen svime što je važ-
         sta sukoba i groblja na kojima su poko-  drugima nije.                no, s fesom na glavi, poslat je u izvidnicu.
         pani vojnici bosanskohercegovačke regi-  – Nije se penjao gdje se mi penjemo?  Nešto kasnije skija mu je skliznula niz led.
         mente. Kobarid (tu je ranjen od granate i   – Naravno da nije. Bio je bolesnik u   Nastala je luda igra, uletio je u neki šator
         metaka mladi Ernest Hemingway, što je,   jednom krilu zamka.          i ponio ga na sebi, jedva održavajući rav-
         između ostalog, opisao u svom romanu   Sjetio sam se tad jednog našeg politi-  notežu. Tako se sjurio niz brdo i banuo u
         Zbogom oružje). Tolmin. Trenta. Log pod   čara koji je po ponašanju, čak i po izgle-  ruski uspavani logor. Nastala je panika i
         Mangartom (s velikim kipom kamenog   du, bio njegov dvojnik. Zato sam ga zvao   svi su se razbježali, valjda zbog pucnja (slu-
         vojnika koji je služio kao znak i počast).   Beni Musa. Sudbina mu nije bila mnogo   čajno je ispalio jedan metak). Svi koji su
         Pročitao sam u to vrijeme dvije knjige na   različita.Pokraj jezera smo pronašli ru-  bili tu pohvatani su. Prošlo je mnogo vre-
         slovenskom jeziku o Soškom frontu (jezik   noliste. Ubrao sam jedan cvijet i odlučio   mena dok je sve to posložio u svojoj glavi.
         dotad nisam učio, ali sam se začuđujuće   ga sačuvati.                   Kerić. Svi su ga tako zvali kao da mu
         u čitanju snalazio – nije mi poznato da su   Visoki travar nije bio na Soči. Bio je   niko ne zna ime.
         ikad prevedene). Nakratko sam pamtio   negdje na Kavkazu ili u Karpatima. I uz   Kad sam djevojčicama počeo pričati
         imena na grobovima nad kojima su bili   to je vezana nevjerovatna priča. Naučio   priču o kruški svog djetinjstva, na kojoj
         čelični križevi. O groblju se finansijski i   se služiti skijama i drugim pomagalima   sam čitao i razmišljao i kad sam im kazao
         drukčije, iako sad u drugoj zemlji, bri-  na snijegu i ledu. Ipak, bio je golem i to je   kako je jedne godine iznjedrila iznenađu-
         nula Austrija, jedina pravna nasljednica   svemu davalo element nestabilnosti. Vidio   jući plod – malog psa Vauvana, znale su
         propale velike carevine i kraljevine. Ki-  je neiskazive patnje i mnoge smrti, ali to   da je tome svjedok bio nevjerovatni Ba-
         par kamenog vojnika je bio Čeh.    mu se nije vidjelo na licu. To lice odisalo   dem Aziz Tamović, u čijem je ponašanju
            U knjigama je bilo vrlo starih foto-  je samo dobrotom i razumijevanjem. Zato   i razmišljanju mnogo od onog što sam
         grafija. Mladići u uniformama kao svi   je njegov smiješak bio tako nevjerovatan.  vidio kod starog travara s tržnice preko
         austrougarski vojnici, ali pripadnici ove   Najednom se sjetih davnog događa-  puta tvrđave Kastel.
         regimente na glavi su nosili fes kao po-  ja u Gornjem šeheru (krčma poput svih   Tako je nastala knjiga. Tako su nastale
         sebnu oznaku svog porijekla. Lica bivših   krčmi, a ipak udaljena od središta vlasti   i druge knjige koje je sad slušao i čitao s
         vojnika gledala su iznenađeno i radozna-  i njenih policijskih radoznalaca, te broj-  njima i njihov brat. Svijet je stario, ali ob-
         lo kao da nas žele vidjeti i nešto pitati.  nih svjedoka u Donjem šeheru) kad se neki   navljao se u njemu svijet malog princa.  n


                                                                                                   STAV 28/10/2022 63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68