Page 63 - STAV broj 399

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Tako je nastala knjiga

FES I RUŽA

Mladići u uniformama kao svi austrougarski vojnici, ali pripadnici
ove regimente na glavi nosili su fes kao posebnu oznaku svog
porijekla. Lica bivših vojnika gledala su iznenađeno i radoznalo kao
da nas žele vidjeti i nešto pitati.

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ

io sam dječak kad sam ga vidio Kad sam se vratio u Bovec, u staru zgra- austrijski oficir raskomotio, jer je bio li-
na tržnici. Ne sjećam se zašto du bivše kasarne koja je sad služila kao pre- jep i topao dan. Igrali su karte ispod dr-
sam tamo išao, u kupovinu ili noćište, ponovo sam se posvetio knjigama veta i pili. Uobičajeno. Neobično je bilo
Biz radoznalosti. A njega nije bilo i svojoj bilježnici. Tu sam vidio koliko su to što, kad se kartanje završilo, njegove
moguće ne vidjeti. Bez obzira na to s koje žestoki i surovi bili sukobi. Zato su u iste kabanice nije bilo. Razbjesnio se. Počeli
strane došao. Izuzetno visok starac s fesom grobove kopali nove usmrćene na stare. Po su dogovori šta učiniti. Konačno, ispred
na glavi i ružom iza uha. A na njemu ka- tri ili čak četiri puta. Imena u mojoj biljež- njega je išao telal, lupao u svoj bubanj i
banica. Kao vojna. Čist i nasmiješen. Ne nici bila su samo dio priče. Mnogo je imena svejednako ponavljao kao da ga nije briga
znam ni šta je prodavao, najvjerovatnije nedostajalo. Toliko godina kasnije sjećam se razumiju li ga vojnici koji su ga također
ljekovite trave. samo jednog imena: Amir Ljubović. pratili. Ulična predstava. Vikao je:
Kerić. Od godina malo povijen, što Sutradan sam se s prijateljem koji mi Ko je ukrao kabanicu gospodinu oficiru,
nije narušavalo njegovu uspravnost nego je bio domaćin penjao do vrha gdje je bilo neka je umoči u boju i nosi kao svoju!
je još više naglašavalo. Kakva je to gro- glasovito jezero. Jedno od najviših. Usput Nasmiješio sam se na to. Čovjek o
mada od čovjeka bila, pomislih dok sam smo prošli pokraj zamka koji je također kojem sam mislio nikad nikome ne bi
stajao i gledao uobičajeni susret i razgo- imao svoju ulogu u Velikom ratu. Zamak nešto uzeo, ali ta priča mi je dolutala u
vor s kupcima. Izgledao je više kao daro- je tad zaposjela komanda. svijest kao moguća. I bilo mi je smiješno.
davac nego kao prodavač. – Tu je bio Mussolini – reče mi on. Ponekad ne možemo sebi pomoći.
Za jednog boravka na sjeverozapadu – Benito? Smiješan je, na neki način, bio i tre-
bivše zemlje blizu italijanske granice, – Ko bi drugi. Bio je ranjen i to mu je nutak u kojem je čovjek kojeg sam gledao
pokraj rijeke Soče, obišao sam sva mje- po svemu sudeći spasilo život. Mnogim postao junak. Opremljen svime što je važ-
sta sukoba i groblja na kojima su poko- drugima nije. no, s fesom na glavi, poslat je u izvidnicu.
pani vojnici bosanskohercegovačke regi- – Nije se penjao gdje se mi penjemo? Nešto kasnije skija mu je skliznula niz led.
mente. Kobarid (tu je ranjen od granate i – Naravno da nije. Bio je bolesnik u Nastala je luda igra, uletio je u neki šator
metaka mladi Ernest Hemingway, što je, jednom krilu zamka. i ponio ga na sebi, jedva održavajući rav-
između ostalog, opisao u svom romanu Sjetio sam se tad jednog našeg politi- notežu. Tako se sjurio niz brdo i banuo u
Zbogom oružje). Tolmin. Trenta. Log pod čara koji je po ponašanju, čak i po izgle- ruski uspavani logor. Nastala je panika i
Mangartom (s velikim kipom kamenog du, bio njegov dvojnik. Zato sam ga zvao svi su se razbježali, valjda zbog pucnja (slu-
vojnika koji je služio kao znak i počast). Beni Musa. Sudbina mu nije bila mnogo čajno je ispalio jedan metak). Svi koji su
Pročitao sam u to vrijeme dvije knjige na različita.Pokraj jezera smo pronašli ru- bili tu pohvatani su. Prošlo je mnogo vre-
slovenskom jeziku o Soškom frontu (jezik noliste. Ubrao sam jedan cvijet i odlučio mena dok je sve to posložio u svojoj glavi.
dotad nisam učio, ali sam se začuđujuće ga sačuvati. Kerić. Svi su ga tako zvali kao da mu
u čitanju snalazio – nije mi poznato da su Visoki travar nije bio na Soči. Bio je niko ne zna ime.
ikad prevedene). Nakratko sam pamtio negdje na Kavkazu ili u Karpatima. I uz Kad sam djevojčicama počeo pričati
imena na grobovima nad kojima su bili to je vezana nevjerovatna priča. Naučio priču o kruški svog djetinjstva, na kojoj
čelični križevi. O groblju se finansijski i se služiti skijama i drugim pomagalima sam čitao i razmišljao i kad sam im kazao
drukčije, iako sad u drugoj zemlji, bri- na snijegu i ledu. Ipak, bio je golem i to je kako je jedne godine iznjedrila iznenađu-
nula Austrija, jedina pravna nasljednica svemu davalo element nestabilnosti. Vidio jući plod – malog psa Vauvana, znale su
propale velike carevine i kraljevine. Ki- je neiskazive patnje i mnoge smrti, ali to da je tome svjedok bio nevjerovatni Ba-
par kamenog vojnika je bio Čeh. mu se nije vidjelo na licu. To lice odisalo dem Aziz Tamović, u čijem je ponašanju
U knjigama je bilo vrlo starih foto- je samo dobrotom i razumijevanjem. Zato i razmišljanju mnogo od onog što sam
grafija. Mladići u uniformama kao svi je njegov smiješak bio tako nevjerovatan. vidio kod starog travara s tržnice preko
austrougarski vojnici, ali pripadnici ove Najednom se sjetih davnog događa- puta tvrđave Kastel.
regimente na glavi su nosili fes kao po- ja u Gornjem šeheru (krčma poput svih Tako je nastala knjiga. Tako su nastale
sebnu oznaku svog porijekla. Lica bivših krčmi, a ipak udaljena od središta vlasti i druge knjige koje je sad slušao i čitao s
vojnika gledala su iznenađeno i radozna- i njenih policijskih radoznalaca, te broj- njima i njihov brat. Svijet je stario, ali ob-
lo kao da nas žele vidjeti i nešto pitati. nih svjedoka u Donjem šeheru) kad se neki navljao se u njemu svijet malog princa. n

STAV 28/10/2022 63