Page 69 - STAV broj 386

Pisaljka je pisaljka
APOKRIFNI FRAZARIJ

Mali veliki korak
NASRUDIN-HODŽA JE DOŠAO

NEVJESTINOM ULICOM

Inače, on živi kroz kratke priče, doskočice i anegdote. I ime mu se
mijenja, ovisno o sredinama, ponekad i ponašanje. Naravno, postoji
konstanta mišljenja i ponašanja. Tako se pojavljuje kao Nasredin,
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ Nasradin, čak i Nastradin. Oprezno s pričama. Nikad ne možeš biti
siguran šta će te u njima dočekati?!

amtim jedno davno godišnje doba mogao pomoći, a Nasrudina nigdje nije – Nastavi tako, prijatelju. Nastavi s tom
koje sam proveo u postelji. Liječ- bilo. Magarčić se svojoj nevolji nije mo- pričom. Razumijem te. I ja sam sultan, ali
nici su dolazili u kućnu posjetu gao domisliti. Zagledao sam se u magare i niko mi ne vjeruje...
Pjer sam onemoćao. Po tijelu su mi upitao ga gdje mu je Nasrudin. Pogledao – Vjerujem ti ja, dobri čovječe, ali...
izbili crveni pečati. Mudro su i zabrinuto me je ozbiljno, toliko ozbiljno da pomislih znaš... sad sam malo umoran...
klimali glavama. Očito nisu znali šta mi je. kako će mi odgovoriti. Nije mi odgovorio Čovjek se nešto predomišljao i nije
Gutao sam pokorno njihove lijekove, ništa, ali pogled mu je govorio sve. ga puštao da ode. Želio je da se razgovor
a onda sam čitao knjige. Jedino zadovolj- Toliko je ličio na sliku Nasrudinova ma- nastavi.
stvo tih dana. Donosili su mi sve što sam gareta te se činilo očiglednim da je jedan – Čekaj! Sulejman sam!
poželio. Čitao sam i ono što je bilo u kuć- od njegovih potomaka. I on je imao ime. – I ja sam Nasrudin.
noj biblioteci. Imali su ga naravno svi iz tog rodoslova. – Znam, rekao si. I hodža si?
Mnoge od tih knjiga nisu pripadale Ne znam ga jer nigdje nisam pročitao, čuo – Jesam. A ti si ono...
mom uzrastu, ali šutjeli su. Ništa nisu ko- ili pronašao. Možda je to čudno, a možda i – Sultan. Kao što je bio i Sulejman.
mentirali dok sam čitao Zločin i kaznu ili nije?! Ipak, ne može biti slučajno što nije – Tako je to. Vremena se mijenjaju, ali
roman o školovanju Wilhelma Meistera, zapisano. uvijek se susreću oni kojima je zapisano.
naprimjer. A Nasrudin?! Priča je to očito za sebe. Neobično je možda, ali vidim i prije ula-
Moby Dick Hermana Melvillea. I svako ima svoj odgovor. Kad je dolutao ska da je i čaršija ispunjena neobičnosti-
Knjiga o tigru. u naše krajeve i kako, ne zna se pouzdano. ma, zar ne?
Jedna od nezaboravnih knjiga koje sam Pouzdano je samo da ga je priređivao – Tako je, Hodža. I neobični došljaci
tad pročitao bila je Nasrudin-hodža u Bu- i pisao o njemu Stevan Sremac (Nasra- su dobrodošli i često nagrađeni.
hari Leonida Solovjeva. To je roman koji din-hodža), te mnogo kasnije mladi Branko – Samo da ne budu nagrđeni, Sultane.
pisac posvećuje prijatelju sličnih osobina. Ćopić, koji je u njemu vidio nešto poseb- I Hodža se napokon zaputi u labirint
Taj prijatelj je bio, kako pisac kaže, Nasru- no i dodao liku meditativnost i karakternu neobičnih sokaka.
dinova živa inkarnacija. čvrstinu u postupcima. Odatle do knjige Nije zapisano šta se sve potom dogo-
Inače, on živi kroz kratke priče, do- koju je priredio Alija Isaković samo je ko- dilo u čaršiji. Nije zapisano ništa. Samo
skočice i anegdote. I ime mu se mijenja, rak. Mali veliki korak. se, kad bi bila nekakva gungula, moglo
ovisno o sredinama, ponekad i ponašanje. Njegov je opis priča i analitička podjela čuti o prokletim magarcima koji uvijek
Naravno, postoji konstanta mišljenja i po- po ciklusima. Potom je tu Slavko Mićano- načine fesat. Možda je to uspomena na
našanja. Tako se pojavljuje kao Nasredin, vić sa svoja dva romana (Nasradin-hodža u Nasrudinovog magarčića. Kažem mož-
Nasradin, čak i Nastradin. Oprezno s pri- Stambolu i Nasradin-hodža u Šeheru). da jer ni sam ne mogu biti u to siguran.
čama. Nikad ne možeš biti siguran šta će Najednom jutarnja svjetlost pokazuje u Niko od onih koji su tad bili tu nije po-
te u njima dočekati?! svoj jasnosti prizor: Mali hodža na malom živio toliko (kako i bi?!) da mi to vjerno
Usudovi prsti igraju se i stablo priče magarcu. Jedino mu je turban bio golem. ispriča. Niko od vrijednih ljetopisaca nije
se grana. Tako je valjda sa svim lutajućim Jedva se vidio hodža ispod turbana. Kao u ništa zapisao. Ili jeste, ali rukopis je, kao
motivima. Negdje to postane narodno po- uzrečici. I kao na poznatoj minijaturi koju i sve drugo, odživio svoju sudbinu. Izgo-
vijesno zdanje, a drugdje sjenka zaboravlje- su mnogi vidjeli. rio? Iščeznuo? Ili je poslužio kao zamo-
nih predanja. Svuda je i svugdje se dobro Spuštao se niz Nevjestinu ulicu na tuljak za nešto kod uličnog prodavača?
osjeća. U teatru, na ekranima, na minija- svom magarčiću, nesvjestan možda kako Niko Nasrudina nije vidio ni kad je oti-
turama i plakatima. ta vratnička ulica zaista izgleda poput ne- šao iz Sarajeva.
Mijenja se i njegov lik. Na jednoj mi- vjestinog vela. Kako je tu stigao? Sigurno I činilo mu se da je opet na putu od
nijaturi ima kose oči, a ima ih i njegov ma- je prošao kroz Višegradsku kapiju. rodnog Starog grada do Bijelog grada. Tako
garčić. Nezaboravno. Nakon što se spustio dolje, Nasrudin je valjda oduvijek zapisano. Zaustavio se
Jedanput sam ga vidio u zoološkom vrtu ugleda nekog čovjeka koji ga je sa zanima- nakon duga putovanja u svom turbetu na
u Berlinu. Nisam mogao vjerovati. A on se, njem gledao. ulazu u grad Akşehir. Dalje putuje samo
kao i svaki stvor u takvoj prilici, osjećao – Ko si ti? – zapita ga čovjek. njegov spomenik.
nekako izgubljeno. Jedino mu je Nasrudin – Nasrudin-hodža, ko bi drugi bio? I živi njegov spomenik od priča. n

STAV 29/7/2022 69