Page 71 - STAV broj 202

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
U stolarskoj radnji kod mog druga R.
DOK MI

FILOZOFIRAMO,

SNIJEG NAM

Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ
ZATRPAVA TRAGOVE

“Čovjek se ne može opredjeljivati za ono što jeste, jer jeste, ali
se zato može opredjeljivati za ono što nije, i to iz razloga što bi to
želio... Ili, možda, zato što to drugi traže od njega. Opredjeljivanje
ima smisla samo ukoliko je vezano za određeni cilj radi kojeg
izigravamo ono što jesmo da bismo igrali ono što želimo ili nas
okolnosti tjeraju na to. Takvo izigravanje čini, takoreći, monodramu
našeg svakidašnjeg života”

posljednjih pet-šest godina sva vrata u ovom gradu, prestao sam Opredjeljivanje ima smisla samo uko-
stolarska radnja mog dru- o tome razmišljati i počeo živjeti ono liko je vezano za određeni cilj radi ko-
ga R. iznimno mi je drago što mi život daje. jeg izigravamo ono što jesmo da bismo
U pribježište, egzil, oaza mira, – Ti ono reče da znanja, vještine i igrali ono što želimo ili nas okolnosti
spokoja, ugodnih razgovora, okre- sposobnosti u ovom gradu nikom ne tjeraju na to. Takvo izigravanje čini,
pljujućih, štaviše, ljekovitih šutnji i, trebaju – pita me ili podsjeća majstor takoreći, monodramu našeg svakidaš-
uopće, – premda naizgled neugledno, R. za nedavnog susreta, a nakon po- njeg života.” I tako dalje, i tako dalje!
neuredno i za druženja nimalo atrak- duže obostrane šutnje. Eto, neću više, dosta je i ovoliko! A,
tivno – mjesto u kojem se najljepše i – Da, jesam. da ti kažem, ti se, ahbabu moj, nisi
najugodnije osjećam. – I da su ti i takvi kvalifikativi isto- opredjeljivao za ono što nisi, nego si
Naravno, duboko sam svjestan da dobno i diskvalificirajući!? uvijek bio svoj, nisi se nikom prodao,
ga takvim, prije i iznad svega, čini, – I to. nisi nikom bejat dao, zato spletkare
svojom toplinom i blagošću, prema – I da se čovjek može opredijeliti protiv tebe, zato te niko neće, zaziru
meni uvijek predusretljivi i dobrohot- samo za ono što nije, a nikako za ono od tebe, ogledaju se u tebi, u tebi vide
ni majstor R., a u znak zahvalnosti i što jeste, jer naprosto jeste!? svoju ružnoću!
poštovanja, u njegovu radnju ulazim – Ne, to nisam rekao, ali znam čije – Da, znam to odavno! I, šta s tim?
izbrijan, dotjeran, nerijetko u odijelu su to riječi. – Budi ponosan na sebe! Eto šta!
i s kravatom i, bezbeli, nikad bez pri- – Čekaj, čekaj, sad ćemo mi to – reče Zašutjeli smo. Vani je sipao sitan,
godne hedije u rukama, jer: ruka ruku i poče preturati po knjigama. gust snijeg. Gledam kako za tili čas za-
mije, obraz obadvije. – Je li to opet hoćeš nešto da mi či- trpava tragove stopala rijetkih prolazni-
Dakako, svjestan sam, otkako mi taš? Nemoj, nema potrebe, znam ko je ka kao da ih nije ni bilo. Razmišljam
je stolarska radnja postala jedino mje- to rekao! Rasim Muminović! kako je i život upravo takav.
sto za socijalizaciju, da takvo šta nije – Ima, ima potrebe, a tiče se i ovog Osluškivao sam i svoju nutrinu, ali
ni normalno, ni prirodno, ni logično, o čemu pričamo, a i bolesnog ambijenta nikakav ponos nisam osjetio, a i zašto
da bih, umjesto u radnji, trebao biti u kojem jesmo! Čekaj, čekaj! Eh, evo bih ako već jesam ono što jesam?!
na poslu, u školi, biblioteci, ali bu- ga! Slušaj: Sve što sam, izmiren sa sobom i svi-
dući da su mi fantomski opstruktori, – “Čovjek se ne može opredjeljiva- jetom, osjećao i čuo bilo je pucketanje
predvođeni za zagorčavanje života ti za ono što jeste, jer jeste, ali se zato cjepanica u razbuktaloj peći, umiruju-
vrijednim ljudima vazda agilnim tu- može opredjeljivati za ono što nije, i će, uspavljujuće.
zlanskim gradonačelnikom, odavno to iz razloga što bi to želio... Ili, mož- I ništa mi više nije bilo potrebno.
hinjski i bez mnogo buke zamandalili da, zato što to drugi traže od njega. Baš ništa. n

STAV 17/1/2019 71