Page 75 - STAV broj 325

potrebna je široj javnosti koja će biti ople- pojedinačnim sekvencama ‘osobnih histo- POZDER: PRIČE BEZ USILJENOG
menjena novim saznanjima o ljudima, do- rija’ promatranih iz vizure humanističkog GIZDANJA
gađajima i procesima koji su se dogodili razumijevanja svijeta. U tom smislu, valja Safet Pozder, drugi recenzent Voloderove
na našem kamenu. Po prirodi je realista naglasiti primjereno selektiranje i isticanje knjige, navodi da djelo Priče iz Hercegovine
koji zna pohvaliti, ali i kritizirati pojave važnosti kulturno-historijskog, a životnog dodiruje minula hercegovačka ljeta i stoljeća,
iz svoje okoline, zbog toga se i odlučio doprinosa neusporedivog bosanskoherce- te ljude koji su ih obilježili. “Kazuje ona i o
na ovakav poduhvat u kojem otkriva sve govačkog historičara Hivzije Hasandedi- aktuelnom trenutku te se nadnosi nad ono
strane hercegovačke društvene i politič- ća, značaj zavičajne muzealizacije djela što donosi sutra. No, sve to čini bez usiljenog
ke svakodnevice. Značajno je napomenuti Zuke Džumhura, podjednako likovnog gizdanja i bespotrebnog uveličavanja ili bar
da su recenzenti ovog djela upravo Her- koliko i književnog, ali i pozdravom no- uljepšavanja. Ukratko, ‘Priče iz Hercegovine’
cegovci koji svoju rodnu grudu i procese vog izdanja njegovih Izabranih putopisa, je surovo iskreno i istinito kazivanje iz pera
u njoj najbolje poznaju. Na 199 stranica te probuđenog interesa šire javnosti pre- Sanadina Volodera, koji i ne umije drugačije
knjige ovaj novinar i aktivista čitaocima ma marginaliziranim temama nacionalne pisati. Sanadin je već godinama svojevrsni
nudi prikaz jednog dijela naše domovine historije, primjerom tematizirane i nedo- hroničar Hercegovine pa i šire. Otuda i ne
na veoma pristupačan način, bez obzira na voljno rasvijetljene tragične sudbine muf- iznenađuje da svoje zabilješke kroz ovu vri-
to o kojoj se temi govori. Zanimljivo je da tije mostarskog Mustafe Karabega”, piše jednu knjigu krene sa Hivzijom Hasande-
u naslovu ove knjige stoji broj 1, koji su- u Kajanovoj recenziji. dićem i Zukom Džumhurom. Premda su i
gerira da autor namjerava proširiti svoja Sanadin Voloder, primjećuje Kajan, jedan i drugi, u smislu sfere svog zanimanja,
novinarska istraživanja u istom smjeru, dužnu pozornost odaje i institucijama uveliko prevazišli Hercegovinu (pa i Bosnu i
što nas može radovati jer je sasvim sigur- koje promiču i organiziraju kulturni ži- Hercegovinu), ona je ipak bila u centru nji-
no ostao veliki broj neispričanih priča “s vot u okviru svojih profesionalnih oba- hove pažnje. Ima li, onda, Hercegovina svoje
kamena” koje zaslužuju biti tematizirane. veza, među kojima se značajan prostor nove Hivzije i Zuke? Ako je iko sumnjao,
posvećuje mostarskom Muzeju “Herce- ili eventualno bio na tragu odričnog odgo-
KAJAN: ANALIZA ŽIVOTA U POHARANOJ govina”, jablaničkom Muzeju Bitke za vora, evo mu knjige koja će ga razuvjeriti”,
ZEMLJI ranjenike na Neretvi, te konjičkom Za- piše u recenziji Safeta Pozdera.
U svojoj recenziji dr. sc. Ibrahim Ka- vičajnom muzeju. Pozder poručuje da Hercegovina ima svo-
jan ističe da naslov Priče iz Hercegovine ne “U krug preferiranih tema, prema ko- je književnike, pjesnike i ljude vične peru i
krije tekstove književne pripovjedne vr- jima Sanadin Voloder pokazuje posebnu pisanju, u Hercegovini se i danas pišu pje-
ste, što je u prvi mah sugerirano. Kajan osjetljivost, svakako se pribrajaju njegovi sme, romani, poeme, ilahije i kaside. Ima u
piše da kod Volodera nije riječ o beletri- članci i intervjui o ratnoj agresiji na Bosnu Hercegovini i danas literarnih konkursa,
stičkoj, književnoj narativnoj vrsti, koja i Hercegovinu i recentnim psihološkim fondacija koje teže tome da prepoznaju i pu-
podrazumijeva priču u užem značenju, posljedicama rata. Te ‘ratne teme’ autor bliciraju radove mladih autora, ne samo iz
nego je riječ o priči šireg i kolokvijalnog, osvješćuje apelativnim tekstovima da se Hercegovine. “Lično, beskrajno me raduje
fluidnog značenja (kazivati – pričati), koje ne zaborave imena i herojski primjeri kon- što će knjiga zanavijek od zaborava otkinuti
se u javnom medijskom prostoru obliku- kretnih sudionika otpora vojnim i para- velikane poput muftije Karabega, pjesnika
ju i širokoj publici prezentiraju poglavito vojnim strukturama srpsko-crnogorskih rahmetli Selima Jelovca i imama očaravaju-
kroz prepoznatljive publicističke žanrove ‘dobrovoljaca’ i Srpske vojske od početka ćeg glasa rahmetli Salema Mezita. Dakako,
vijesti, članaka, eseja, intervjua, reporta- aprila 1992, odnosno postrojbama HVO-a vrijedi upamtiti i pribilježiti i dane agresi-
že ili feljtona, npr. i Hrvatske vojske od 9. maja 1993”, napi- je, stradanja civila, strijeljanje bebe u na-
“Već i osnovna struktura Priča iz Her- sao je recenzent Kajan. ručju majke, iživljavanja po logorima, ali i
cegovine čini vidljivim barem tri od ne- hrabrost i ljudskost osoba poput Sally Bec-
koliko u rukopisu registrirana tematska “‘Priče iz Hercegovine’ je ker. Vrijedi znati da u Hercegovini i danas
područja (kultura, historija, obilježja mi- ima vrijednih studenata i studentskih ideja
nulog rata, te individualnih i kolektiv- surovo iskreno i istinito i poduhvata, fotografa čiji rad je cijenjen i
nih trauma, zatim politika, problematika kazivanje iz pera Sanadina uvažen i van granica ove male zemlje, kao
mladih, ekologija i razvoj) koja Sanadin i mladih ljudi koji, iako trenutno žive na
Voloder preferira u svojoj publicističkoj Volodera, koji i ne umije drugom kraju svijeta, svojim angažmanom
analizi poratnog života poharane zemlje, drugačije pisati. Sanadin pokazuju da se rodna gruda i ljudi u njoj ne
ispunjavajući ih konkretnim imenima i zaboravljaju”, navodi Pozder.
je već godinama Pozder je kategoričan u ocjeni da je
svojevrsni hroničar neupitan doprinos knjige Sanadina Volo-
dera rasvjetljivanju i očuvanju svakojakog
Hercegovine, pa hercegovačkog blaga: “Mnogo je kazano i
i šire. Otuda i ne istraženo. Mnogo toga još uvijek čeka da se
kaže i pokaže. Upravo tu je možda i najve-
iznenađuje da svoje će postignuće ove knjige, jer, dok čitamo i
zabilješke kroz ovu tabirimo ‘Priče iz Hercegovine’, nestrplji-
vo iščekujemo novu knjigu na tragu ove.
vrijednu knjigu Istog ili drugačijeg naslova, iz pera Sanadi-
krene sa Hivzijom na ili nekog drugog – kako god. Sanadin će
nastaviti, a njegovo pisanje će biti utoliko
Hasandedićem važnije kada ova knjiga ponuka i druge au-
i Zukom tore na slične poduhvate, jer, Hercegovina
ima i uvijek će imati svoje Hasandediće i
Džumhurom.” Džumhure.” n

STAV 28/5/2021 75