Page 74 - STAV broj 238
P. 74

KULTURA



                                            Autobiografski fragmenti (13)
                                             S GUSTAVOM





                                             KRKLECOM O





                                             HIFZIJI BJELEVCU





                          Piše:
                          Ibrahim KAJAN     I u Hifzijinom rodnom listu pisalo je da mu je prezime Bjelavac, ali
                                            se on svugdje potpisivao Bjelevac, pa mu je to nerijetko stvaralo
                                            probleme, dok jednom nije, već postarost, 1966, zatražio od
                                            zagrebačkog SUP-a promjenu imena i prezimena Abdurezak
                                            Bjelavac u Hifzi Bjelevac, obrazlažući da se služi isključivo tim
                                            (drugim imenom), pa je u skladu s tim napokon “ispravljeno”






              jedio sam u tramvaju, vozio se pre-  jedan jezik koji su Hrvati oduvijek zvali   štednjaka i prozora. Enes stoji i uživa u
              ma raspuću Draškovićeve i Marti-  hrvatskim, a Srbi srpskim”.    ulozi domaćina.
              ćeve ulice, u kojoj je, s njezina po-
         Sčetka, ulaz u stubište i prostorije   KAD JE ENES ČENGIĆ DOMAĆIN     MISLIO SAM DA JE HIFZIJA
         dopisništva sarajevskog Oslobođenja. Do-  Penjem se stubištem na kat. Oslobo-  ODAVNO NA MIROGOJU
         pisništvo je svečano otvoreno 1969, a šef   đenje. Pozvonih. Umjesto tajnice Lidije,   “Drago mi je da ste napisali onaj član-
         je Enes Čengić. Enes je u Oslobođenju bio   kojoj je uredovno vrijeme davno završe-  čić o Hifziji Bjelevcu, čak ste me dvostru-
         dugo godina vanjski saradnik. Ne znam   no, vrata je otvorio osobno Enes, nasmi-  ko i iznenadili! Prvo što to nitko ne bi
         gdje je prije radio. Neko mi je rekao da   jan i vedar kakvog i danas pamtim. Poz-  napisao da niste Vi, a drugo, sramota me
         mu je supruga Nafa napustila službu u   dravlja i pita jesam li već vidio prostorije   i reći – mislio sam da je odavno na Mi-
         MUP-u nakon pada Aleksandra Ranko-  dopisništva. “Da, da, već sam bio ovdje,   rogoju! Iznenadio sam se pa sam odmah
         vića. Enesova novinska djelatnost bila je   jednom popio ‘Lidijinu kavu’ s Džema-  zvao Janekovića, direktora Agencije za
         sjajna, njegovi ekskluzivni intervjui s Mi-  ludinom Alićem, pjesnikom i novinarom   autorska prava, da provjerim. Reče mi
         roslavom Krležom u vrijeme kad mu niko   kojeg ste doveli iz Sarajeva”, podsjetih.  on da je nedavno čuo od jednog mladog
         nije mogao ni prići izazivali su najveću   Želio sam se što prije susresti s jednim   pjesnika (valjda od tebe?!) da mu je izašla
         kulturnu i političku pozornost u Jugosla-  od živućih hrvatskih klasika, pjesnikom i   knjiga i da ga ide posjetiti...” “Da, tako je
         viji. Nakon objave Deklaracije o položaju i   akademikom Gustavom Krklecom, zbog   bilo”, tiho odgovorih.
         nazivu hrvatskog književnog jezika u Tele-  kojeg me Enes i pozvao. Uvede me u oma-  “Pričao sam Enesu da je onaj detalj u
         gramu 1967, koju je i on potpisao kao di-  nju čajnu kuhinju. Ulazeći, govori: “Evo   članku gdje mene spominjete možda za
         rektor Leksikografskog zavoda, što ga je   Ibrahima, Gustave!”        čitaoce novina dovoljan i jasan, ali nije za
         koštalo zahlađenja prijateljstva s Titom i   Po stoliću, uz prozor prema Martićevoj,   Vas. Htio bih ga pojasniti. To je ono mje-
         ostavkom na poziciju u CKKPH, svi su se   domaćin je po navadi znamenitih bosan-  sto gdje bilježite Hifzijine riječi o neobjav-
         pitali “što sad Krleža misli” i “hoće li jed-  skih poguzija poredao posudice mirođija   ljenom prijevodu antologije suvremenog
         nom progovoriti”. To je zanimalo i Enesa   i mezetluka. Pred Gustavom – njegov ge-  turskog pjesništva, koju sam mu, kako
         Čengića, pa je, poslije nekoliko odbijeni-  mišt! Odmah mi pade napamet jedna od   kaže, ja naručio. Kaže on da je potpisao i
         ca, najposlije ipak privolio velikog pisca   Krklečevih anegdota. Biva, pitali ga no-  ugovor i da je mu je honorar isplaćen, ali
         da mu otvori vrata svog doma i da inter-  vinari kako je u tako visokim godinama   da knjiga nije nikada izašla i tako dalje...”
         vju. Razgovor je objavljen u sarajevskom   zdrav i izdržljiv, stalno na putovanjima   “Da, da... razumijem Vas.”
         Svijetu 5. februara 1971, “o problemima   Jugoslavijom i svijetom. “Znate u čemu   “Mlad ste čovjek, ali ste sigurno čuli
         filma, teatra i jezika” pod naslovom Duh   je tajna? Ja vam se, kak svaki Zagorec,   da je po oslobođenju ‘45. reformirano staro
         individualne pobune. Najcitiranija rečenica   držim one medicinske: sve organe uta-  Društvo hrvatskih pisaca u Društvo pisaca
         iz cjeline teksta svakako je ona, sažeta, o   pam u alkohol!”         Hrvatske i da je prosuđivano književnici-
         hrvatskosrpskom / srpskohrvatskom jezi-  Pružih ruku čuvenom pjesniku. Zbi-  ma kroz Etičku komisiju što je koji radio
         ku (koju bilježim po sjećanju): “da, to je   jamo se na klupici između električnog   za endeha, pa su izricane mjere zabrane



         74  26/9/2019 STAV
   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79