Page 75 - STAV broj 238

objavljivanja i svakog javnog nastupa, broju Poezije u kojem ste objavili sjećanja ali se on svugdje potpisivao Bjelevac, pa
što je pogodilo više od stotinu hrvatskih iz mladosti, s ulomcima o Mostaru 1923. mu je to nerijetko stvaralo probleme, dok
književnika... Nekima je trebalo pomoći. i Aleksi Šantiću, koji je nekoliko mjese- jednom nije, već postarost, 1966, zatražio
Nekima smo naručivali prijevode i objav- ci nakon toga umro. Tada ste vi imali 24 od zagrebačkog SUP-a promjenu imena
ljivali bismo ih pod pseudonimom ili ini- godine.... bili ste nešto mlađi od mene.” i prezimena Abdurezak Bjelavac u Hifzi
cijalom. Znao sam za Hifzijin problem. On Krklec uskliknu: “Baš zgodno, mlađi Bjelevac, obrazlažući da se služi isključi-
je došao u Hrvatsku kao ‘Jugović’, u naj- od tebe! Da, stajao sam pred Ćorovićevom vo tim (drugim imenom), pa je u skladu
gori tren, pobjegao je iz Beograda, gdje je kućom, pred vratima i lupao onim zveki- s tim napokon ispravljeno.”
pao u političku nemilost, kao Spahin ka- rom po vratima, pa je izašla Šantićeva sestra
dar bio je ataše u Stambolu..., pa preživio Persa, Ćorovićeva žena. Aleksa je sjedio u BJELEVČEVI NEOBJAVLJENI RUKOPISI
bombardiranje Beograda i ostao na ledini, vrtu iza kuće, nad samom Neretvom. S tog “Nekako je ostao do kraja neiskazan,
go, bez igdje ičega. Krenuo je u Zagreb – mjesta dobro sam vidio Stari most. Šantić kao da ga je vrijeme pretjecalo, s brojnim
grlom u jagode!” je sjedio preko koljena prekriven dekom, objavljenim romanima, a ipak... nedovršen
Slušao sam napeto! Strepio sam od te mada je, čini mi se, bio topao dan, sunce i neostvaren, šteta”, rezonirao je Krklec.
priče – na što će izaći! je tek zašlo, rujan...” Znači li to da ima dovršene, a neobjavlje-
“Vi ste, čini mi se, prvi otkrili javnosti ne romane? Je li tako rekao?
U MUHADŽIRE SU ODLAZILI da je Šantić pjesmu Ostajte ovdje posvetio “Riječ je o rukopisima, romanesknim
SAMO MUSLIMANI muslimanima koji su masovno iseljavali strukturama, tako sam razumio. Na tur-
“Vjerovatno mu je pomogao neko od u Tursku, služeći se decidiranim pjesni- skom jeziku su mu Suruđianova udovica
spahinovaca hrvatske orijentacije. To je kovim odgovorom...” (turska verzija romana Pod drugim suncem),
mogao samo neko vrlo jak..., pa je ostao “Da, tako mi je rekao! Ispravio me Priča o Hasanu Keskinu i Hazer. Najčešće
i očito su za njega imali neki plan. To će jer sam mu ja, hvaleći pjesmu, rekao da je spominjao svoj najobimniji roman (na
se pokazati za dvije-tri godine, kad su za- se odnosi, po mom, i ne samo mom shva- bosanskom, 1.000 stranica!), napisan pe-
počele pripreme i priče po novinama o ćanju, iseljavanju Srba iz Hercegovine. U desetih godina, Napuljsko šumsko poduze-
gradnji džamije u Zagrebu. Hifzija je do- muhadžire su odlazili samo muslimani.” će...”, kažem.
bio placet za izdavanje lista na turskom je- “To bi trebao neko u Bosni vidjeti”, go-
ziku u Zagrebu, koji bi, biva, bio za ‘naše PRVI PUT O MUHADŽIRIMA U ROMANU vori Gustav Krklec i gleda prema Enesu.
muslimane i u Tursku iseljenu Bosnu’. “POD DRUGIM SUNCEM” Znao sam da nema šanse! Čak ni ovaj
Sve u svemu, nije okrvavio ruke! Spasio Rijetki su se književnici, posebice moj mali zapis o Bjelevcu, povodom kojeg
se. Njegove prepjeve jesam naručio, ali, među malobrojnim bošnjačkim piscima, me Enes Čengić doveo u blizinu Gustava
kao i mnoge u takvim slučajevima, nisam osvrtali na tu problematiku, na socijalni Krkleca, odbijen je šutnjom uredništva
objavio, ni ja ni moji nasljednici. Tako smo život posebno, a politički gotovo nikako. Odjek, kamo sam ga poslao prije dva mje-
mu željeli pomoći, kao i Tinu, Čolakoviću Ni u Bašagićevom Beharu, ni u Kalajdži- seca. Prije nego što sam ga ponudio Hrvat-
i drugim... Godine 1954. Slavko Ježić i ja ćevom Biseru što ga je uređivao Ćatić – skom tjedniku pokušao sam još jednom in-
smo objavili Antologiju svjetske poezije, pa gotovo ni slova. Ali je, zanimljivo, Biser tervenirati kod Čede Kisića ovim pismom:
je Hifzija kao prevodilac dobio bar djeli- objavljivao u nastavcima prvi bošnjački Poštovani druže Kisić, Zagreb, 13. lip-
mičnu satisfakciju. Sve pjesme uvrštenih roman Abdurezaka Hifzi Bjelevca Pod nja 1971.
turskih pjesnika je on preveo i kao takav drugim suncem, koji se bavi (i) sudbinom Poslije nekoliko bezuspješnih pošiljki svo-
potpisan imenom i prezimenom. Poslije bosanskih muhadžira u Turskoj (izlazio jih stihova na adresu uvaženog “Odjeka”, a i
je izašlo još jedno izdanje.” od decembra 1913. do maja 1915). Cje- izgubljene nade na bilo kakav odgovor, ja či-
Trenutak tišine poput markera na zavr- lovito djelo na tu temu, usamljeno po- nim, možda, donkihotovski napor šaljući Vam
šeni i zatvoreni dio priče. Podigao je čašu put otoka, jeste dramski tekst Muhadžir ovaj zadnji razgovor s nedavno preminulim
u visinu očiju, gledao kroz nju. Upita me: Osmana Ðikića (1909). muslimanskim piscem A. Hifzi Bjelevcom,
“Pa on je stariji od mene, kreće li se, ka- “Je li njegovo prezime Bjelevac ili Bje- nadajući se kako ćete ga ipak objelodaniti –
kvog je zdravlja?” lavac”, pita me Enes. “Susrećem oba. U a ako i opet ne, onda zbilja molim da mi se
“Za oba moja posjeta sjedio je u kreve- Mostaru ima ulica Mustafe Bjelavca. Va- javi bilo tko iz Uredništva tko zna potpunu
tu. Nije se žalio. Njegova žena kaže da već ljda narodnog heroja?” i pravu sudbinu mojih tekstova poslanih na
tri mjeseca nije izašao na ulicu...” “Mustafa je njegov mlađi brat. Zbog Dobrovoljačku br. 16.
“Vidio sam, mladiću, Vaše pjesme u članstva u KPJ i sudjelovanja u radničkim S dužnim poštovanjem:
Republici, a i, čini mi se, u još jednom ča- demonstracijama u Mostaru 1940, odve- Ibrahim Kajan
sopisu... u Delu? U Poeziji?” den je u Lepoglavu i tamo, godinu dana
“Da, u Poeziji i u Književnosti, u Delu kasnije, ubijen. I u Hifzijinom rodnom Nije, naravno, bilo nikakva odgovora.
prije toga. Čini mi se da smo mi u istom listu je pisalo da mu je prezime Bjelavac, Bila je šutnja. I opet šutnja. n

STAV 26/9/2019 75