Page 31 - STAV broj 433 - 434
P. 31

ISABEL BURTON: MOJ SUPRUG


                ŽIVIO JE KAO DERVIŠ U SINDU




                   Nakon što je moj dragi suprug preminuo i nakon što je   i Edwards, u potpunosti cijeneći zanimanje s kojim je bri-
                obavljen ukop i nakon što sam se preselila i smjestila u En-  tanska publika pratila karijeru pustolova i srčane poduhva-
                glesku, počela sam razmišljati na koji način bih mu mogla   te moga supruga, nisu predložili da izdaju ovo jedinstveno
                odati najdublju poštu. Materijalni spomenik u znak sjećanja   Svečano izdanje na njihov osobni trošak.
                na njega već su mu podigli njegovi sunarodnici i sugrađani u   Svečano izdanje počinje ovim djelom, Hodočašće u Meku
                obliku zgodnog dodatka prelijepom mauzoleju – kamenom   i Medinu, za kojim će u manje-više redovnim vremenskim
                i mermernom šatoru u kojem počivaju njegovi ostaci, ali ja   razmacima slijediti i ostala djela moga supruga. Budući da je
                sam se nadala da ću doći na ideju kako da podignem manje   Svečano izdanje priređeno, te da je izdan i prospekt, uputila
                materijalan, ali svakako znakovito dugotrajniji spomenik na   sam se s izdavačima s primjerkom čuvenog prijevoda djela
                njegovo ime, preporučujući i predstavljajući ovog hrabrog   Hiljadu i jedna noć koji je načinio moj suprug i oni će učini-
                čovjeka njegovim sunarodnicima njegovim djelom, koja do   ti sve da to djelo što prije ugleda svjetlo dana i koliko god je
                sada nisu dovoljno poznata, niti izdaleka dovoljno publici-  moguće naporedo s pojavom Svečanog izdanja.
                rana, a i to što jeste, vjerovatno, po cijeni nedostižnoj većini   Ukrasi na naslovnim stranicama su prikazi moga supruga
                potencijalnih čitatelja. Vidjevši dugački spisak djela koja je   u arapskoj odjeći, njegov potpis arapskim pismom, te na za-
                napisao u razdoblju od 1842. do 1890, od kojih su mnoga još   dnjoj strani knjige kameni šator u kojem se nalazi njegov grob.
                uvijek neobjavljena, gotovo da sam se obeshrabrila samim obi-  Oni koji znaju koliko je značaj knjiga “Hodočašće u Meku
                mom njegovog ukupnog djela, dok izdavači, gospoda Tylston   i Medinu” imala te 1853. godine neće mi zamjeriti što ću po-
                                                                   noviti da tamo gdje se nalaze sveta mjesta i hramovi musli-
                                                                   manskog svijeta, u dalekoj pustinji, gdje niti jedan bijelac,
                                                                   Evropljanin ili kršćanin, niko osim muslimana nije mogao
                                                                   ući, pa čak ni prići, bez riskiranja vlastitog života. Ta mjesta
                                                                   se čuvaju ljubomornije nego Sveti Gral, a ovo djelo posve-
                                                                   ćeno je hodočašću ta dva velika hrama. Moj suprug živio je
                                                                   kao derviš u Sindu, što mu je umnogome pomoglo, a svaku
                                                                   stvar proučavao je do mjera kada u njoj za njega više ne bi
                                                                   bilo tajne, tako da je čak otišao na obuku kod jednog kovača
                                                                   koji je potkivao konje kako bi naučio i sam potkivao svoga
                                                                   konja. Živeći svoj život u trenutku u kojem jeste, među naj-
                                                                   čudnijim i najopasnijim saputnicima, prihvatajući njiho-
                                                                   ve neobične običaje, devet mjeseci provodeći u najvrelijoj i
                                                                   najnezdravijoj klimi, jedući hranu na koju nikako nije na-
                                                                   vikao; potpuno izoliran od svega što život čini prihvatljivi-
                                                                   jim i lakšim, od svake civilizacije, od svih svojih prirodnih
                                                                   navika; mozga pod stalnim pritiskom, ali uma koji nikada
                                                                   ni za trun nije skrenuo pažnju sa zacrtanoga cilja, ali on je to
                                                                   volio, bio je sretan kada to čini, u tim oblastima i područji-
                                                                   ma osjećao se kao kod kuće, a u ovoj knjizi kazuje nam kako
                                                                   je to činio i šta je vidio.
                                                                     Sir Richard Burton umro je 20. oktobra 1890, u dobi od
                                                                   70 godina. Tokom posljednjih 48 godina svoga života živio je
                                                                   samo radi blagostanja i dobrobiti Engleske i svojih sunarod-
                                                                   nika, te čovječanstva u cjelini. Uzdignimo, s poštovanjem ovaj
                                                                   spomenik, aere perennius, u znak vječitog sjećanja na njega.
                 Isabel Burton, 1869.                                (Predgovor svečanom izdanju, 1893.)


              Abdullah, Burton se ukrcao na parobrod   Kairu, a kamilom do Sueza; šestog jula   za kamile kojima bi trebao krenuti prema
              Bengal i krenuo prema Aleksandriji vo-  1853. godine, koji je prešao na brodici s   Medini. Uvečer, karavanom od 12 kamila,
              deći sa sobom svog prevodioca za engle-  trouglastim jedrom po imenu Silk al-Za-  ušao je u pustinju, zaustavljajući se u Ha-
              ski jezik, kapetana Bengalskih kopljanika   hab i otputovao prema Jenbou s 97 drugih   mri, gdje su se priključili većem karavanu
              po imenu Henry Grindlay. Po dolasku u   hodočasnika. Pristajući u međuvremenu   na putu iz Meke u Medinu. Po dolasku u
              Aleksandriju magarcem je otišao do svog   i usput u Muvejlihu i Vedžhu, 14. jula   Medinu, 24. jula 1853. godine pozvan je
              prijatelja Johna Thurburna, punca jednog   1853, te nakon nekolicine pustolovina   u kuću svoga saputnika Hamida, koji će
              njegovog starog prijatelja, kod kojega se   na samom brodu, Burton je u Jenbo sti-  postati njegov vodič po svetim mjestima.
              pripremio za hodočašće u Meku. Odatle   gao 18. jula 1853. godine i sa svojim sa-  Burton je cijelu nedjelju proveo u
              se rijekom Nil parobrodom uputio prema   putnicima-hodočasnicima pogađajući se   Medini, a 31. augusta 1853. godine s


                                                                                                        STAV 23/6/2023 31
   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36